Svima nama potrebni su dobri savjeti kad donosimo važne odluke u životu. Takve savjete često možemo dobiti od starješina i od drugih zrelih sukršćana. Ako su ta braća i sestre puno stariji od nas, ne bismo trebali automatski odbaciti njihove savjete, misleći da nisu primjenjivi u današnje vrijeme. Jehova želi da učimo od starije braće. Oni su imali više vremena od nas da steknu iskustvo, razboritost i mudrost. U biblijsko doba Jehova se služio svojim vjernim ostarjelim slugama kako bi hrabrio i vodio svoj narod. Uzmimo za primjer Mojsija, Davida i apostola Ivana. Oni su živjeli u različito vrijeme i njihove su se okolnosti jako razlikovale. No sva su trojica pretkraj svog života mlađima dala neke mudre savjete. Između ostalog, posebno su istaknuli koliko je važno biti poslušan Bogu. Iz tih savjeta možemo izvući pouku i mi danas, bez obzira na to jesmo li mladi ili stari (Rim. 15:4; 2. Tim. 3:16; w24.11 8 odl. 1–2).

Jehova je još u Noino vrijeme zabranio ljudima da jedu krv (Post. 9:3, 4). Tu je zabranu ponovio u Zakonu koji je dao Izraelcima. Ako bi tko jeo krv, trebao je biti pogubljen (Lev. 7:27). Isus je učio ljude da se drže Mojsijevog zakona (Mat. 5:17–19). Zato je nezamislivo da bi on poticao mnoštvo Židova da jedu njegovo doslovno tijelo i piju njegovu krv. Isusove riječi očito ne trebamo shvatiti doslovno, nego u prenesenom smislu. On je i ranije koristio riječi u prenesenom smislu, naprimjer kad je Samarićanki rekao: “Voda koju ću (...) ja dati (...) donosi vječni život” (Ivan 4:7, 14). Isus nije htio reći da će Samarićanka dobiti vječni život jednostavno tako da popije neku doslovnu vodu. Slično tome ljudima kojima se obraćao u Kafarnaumu nije htio reći da će dobiti vječni život ako budu jeli njegovo doslovno tijelo i pili njegovu krv (w24.12 9 odl. 4–6).

Muževi koji služe Jehovi trebaju paziti da ne usvoje iskrivljeno gledište o ženama. Zašto? Između ostalog, zato što čovjekov način razmišljanja često utječe na njegove postupke. Apostol Pavao upozorio je pomazane kršćane u Rimu: “Ne dajte da vas i dalje oblikuje ovaj svijet” (Rim. 12:1, 2). Kad je Pavao pisao skupštini u Rimu, tamošnja braća i sestre očito su već nekoliko godina bili kršteni Jehovini sluge. Međutim, Pavlove riječi pokazuju da su na neke u toj skupštini još uvijek utjecali običaji i način razmišljanja koji su karakteristični za ovaj svijet. Zato im je on savjetovao da promijene svoj način razmišljanja i ponašanja. Njegov savjet nesumnjivo vrijedi i za kršćanske muževe u današnje vrijeme. Nažalost, neki od njih dopustili su da na njih utječe svjetovni način razmišljanja i čak su počeli zlostavljati svoje žene (w25.01 9 odl. 4).