Prosinac

S vremena na vrijeme mogli bismo u Božjoj Riječi naići na nešto što nam je teško razumjeti. A moglo bi se dogoditi i da nam Jehova ne usliši molitve onako kako smo se mi nadali. Zbog toga bi se u našim mislima mogle javiti sumnje. Ako ignoriramo te sumnje, one će oslabiti našu vjeru i narušiti naš odnos s Jehovom (Jak. 1:7, 8). Zbog njih bismo čak mogli izgubiti nadu u divnu budućnost koju nam Bog obećava. Apostol Pavao usporedio je našu nadu u buduće blagoslove sa sidrom (Hebr. 6:19). Sidro drži brod na mjestu za vrijeme oluje i sprečava da se on nasuče na stijene. No sidro služi svojoj svrsi samo ako lanac kojim je pričvršćeno za brod ne pukne. Kao što hrđa nagriza sidreni lanac, tako i sumnje oslabljuju našu vjeru. Kad osoba koju muče sumnje doživi protivljenje, mogla bi izgubiti vjeru da će Jehova ispuniti svoja obećanja. A ako izgubi vjeru, izgubit će i nadu. Osoba koja se nalazi u takvoj situaciji vjerojatno neće biti radosna (w21.02 8:14-15).

Abraham je vjerojatno imao preko 70 godina kad je s obitelji otišao iz Ura (Post. 11:31–12:4). Potom je nekih stotinu godina živio u šatorima i proputovao Kanaan uzduž i poprijeko. Umro je kad je imao 175 godina (Post. 25:7). No Abraham nije doživio ispunjenje Jehovinog obećanja da će njegovim potomcima dati kanaansku zemlju. Isto tako, nije živio dovoljno dugo da bi vidio osnutak obećanog grada, odnosno Božjeg kraljevstva. Unatoč tome Abraham je umro “star i zadovoljan svojim životom” (Post. 25:8). Usprkos svim izazovima s kojima se suočio, i dalje je imao jaku vjeru i bio je spreman čekati Jehovu. Što mu je dalo snage da bude ustrajan? Cijelog njegovog života Jehova ga je štitio i postupao s njim kao s prijateljem (Post. 15:1; Iza. 41:8; Jak. 2:22). Poput Abrahama, i mi očekujemo grad s pravim temeljima (Hebr. 11:10). No mi ne moramo čekati da taj grad bude sagrađen. Božje kraljevstvo uspostavljeno je 1914. i već je preuzelo svu vlast na nebu (Otkr. 12:7–10). Mi sada čekamo da ono preuzme vlast nad cijelom Zemljom (w20.08 31:11-12).

Da bismo mogli pažljivo slušati druge, trebamo biti ponizni i strpljivi. To zahtijeva trud. No on se itekako isplati, i to iz najmanje tri razloga. Kao prvo, manja je vjerojatnost da ćemo brzopleto prosuditi ljude i doći do krivih zaključaka. Kao drugo, moći ćemo razabrati kako se neki naš suvjernik osjeća i zašto postupa na određeni način, a to će nam pomoći da imamo više suosjećanja prema njemu. Kao treće, možemo pomoći osobi da bolje razumije samu sebe. Ponekad zapravo ne razumijemo ni svoje vlastite osjećaje dok ih ne pretočimo u riječi. Nekoj našoj braći i sestrama teško je govoriti o svojim osjećajima zbog prijašnjih životnih iskustava, utjecaja kulture u kojoj su odrasli ili jednostavno zato što su takvi po naravi. Možda će trebati vremena da se oslobode i kažu nam što doista osjećaju. No budemo li strpljivi poput Jehove, s vremenom će steći povjerenje u nas. A kad budu spremni govoriti o svojim osjećajima, trebamo ih pažljivo slušati (w20.04 16:6-7).

Ribe se obično zadržavaju ondje gdje im voda odgovara i gdje ima obilje hrane. Je li važno kada ribar ide u ribolov? Jedan misionar koji služi na jednom tihooceanskom otoku uvjerio se da je to itekako važno. Kad ga je jedan tamošnji brat pozvao u ribolov, misionar mu je rekao: “Može, vidimo se sutra, u 9 ujutro.” Brat mu je nato odvratio: “Ne ide to tako! Riba se lovi onda kad je pravo vrijeme za to, a ne onda kad nama to paše.” Slično tome Isusovi učenici, koji su bili “ribari ljudi”, odlazili su onamo gdje je bilo “ribe”, i to u vrijeme kad je bilo najviše šanse da će je pronaći. Naprimjer, Isusovi sljedbenici propovijedali su u hramu i u sinagogama, od kuće do kuće i na trgovima (Djela 5:42; 17:17; 18:4). I mi trebamo znati kakve su životne navike ljudi na našem području. Trebamo biti prilagodljivi i propovijedati na mjestima na kojima obično ima ljudi i u vrijeme kad je najveća vjerojatnost da ćemo ih ondje naći (1. Kor. 9:19–23; w20.09 36:8-9).

Da bismo izgradili prijateljstvo s Isusom, trebamo podupirati odluke Jehovine organizacije. S Isusom, poglavarom skupštine, postajemo bliskiji kada surađujemo s braćom koju je on postavio da nas s ljubavlju predvode (Efež. 4:16). Naprimjer, u zadnje vrijeme nastojimo maksimalno iskoristiti sve naše dvorane. Zbog toga su se neke skupštine spojile s drugim skupštinama. Zahvaljujući tome Jehovina organizacija uštedjela je mnogo priloženog novca. No istovremeno to je od nekih objavitelja zahtijevalo da se prilagode novim okolnostima. Ti vjerni kršćani zamoljeni su da promijene skupštinu nakon što su možda dugi niz godina surađivali sa svojom skupštinom i jako su se zbližili s tamošnjom braćom i sestrama. Isusu je sigurno jako drago kad vidi da njegovi lojalni sljedbenici spremno podupiru takve promjene! (w20.04 17:14).

Kralj sjevera i kralj juga i dalje se bore za prevlast u svijetu. Naprimjer, razmotrimo što se dogodilo nakon Drugog svjetskog rata, kad je velik dio Europe potpao pod utjecaj Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika. Potezi kralja sjevera primorali su kralja juga da osnuje međunarodni vojni savez, koji je nazvan NATO. Kralj sjevera vodi utrku u naoružanju s kraljem juga i pritom troši silan novac na prikupljanje vojnog arsenala. Kralj sjevera više se puta sukobio sa svojim suparnikom i na neizravan način – podupirao je njegove neprijatelje u ratovima i pobunama u nekim afričkim, azijskim i latinoameričkim zemljama. Posljednjih godina Rusija i njeni saveznici imaju sve veću moć na svjetskoj sceni. Kralj sjevera upustio se i u informatičko ratovanje protiv kralja juga. Kraljevi optužuju jedan drugoga da koriste zlonamjerne računalne programe kako bi naštetili gospodarstvu i političkom sustavu svog protivnika. Osim toga, kao što je Danijel prorekao, kralj sjevera nastavlja napadati Božji narod (Dan. 11:41; w20.05 20:5-6).

“Može li žena zaboraviti dojenče svoje?” To je pitanje Jehova postavio svom narodu u vrijeme proroka Izaije. Zatim je dodao: “Ako bi ona i zaboravila njega, ja neću zaboraviti tebe” (Iza. 49:15). Jehova nije često sebe uspoređivao s majkom. No u ovoj je prilici to učinio. Jehova se poslužio bliskom vezom između majke i njenog djeteta kako bi istaknuo koliko je snažno privržen svojim slugama. Mnoge majke slažu se s našom sestrom Jasminom, koja je rekla: “Kad se brineš za svoje malo dijete, među vama se stvara posebna veza koja traje cijeli život.” Jehova obraća pažnju na svoju voljenu djecu. On primjećuje kad se neko od njih udalji od kršćanske skupštine i prestane ići u službu propovijedanja. Mnoga naša draga braća i sestre koji su postali neaktivni s vremenom se ipak vrate u skupštinu i mi se tome jako radujemo! Jehova želi da se svi oni vrate, a to želimo i mi (1. Petr. 2:25; w20.06 25:1-3).

Postoje mnoge dragocjenosti koje ne možemo vidjeti svojim očima. Zapravo, najveće blago nevidljivo je ljudskim očima. U Propovijedi na gori Isus je govorio o blagu na nebu, koje je daleko vrednije od materijalnog bogatstva. Zatim je dodao: “Gdje je blago tvoje, ondje će biti i srce tvoje” (Mat. 6:19–21). Kad nešto smatramo jako vrijednim, srce nas potiče da se trudimo doći do toga. “Blago na nebu” skupljamo tako što se trudimo steći dobro ime kod Boga, odnosno izgraditi dobar odnos s njim. Takvo blago, rekao je Isus, nikad neće propasti niti ga itko može ukrasti. Apostol Pavao potaknuo nas je da “gledamo na (...) ono što se ne vidi” (2. Kor. 4:17, 18). U “ono što se ne vidi”, odnosno u duhovno blago, ubrajaju se blagoslovi koje ćemo dobiti u Božjem novom svijetu. Pokazujemo li zahvalnost za te duhovne darove? (w20.05 22:1-2).

Mojsijeve su pouke hrabrile Izraelce i jačale im vjeru. Djelovale su na njih poput sitne kiše koja pomaže bilju da raste i napreduje. Što možemo učiniti kako bi naš način poučavanja tako djelovao na ljude? Kad propovijedamo od vrata do vrata ili na javnim mjestima, možemo ljudima u Bibliji pokazati Božje ime, Jehova. Možemo im ponuditi prekrasnu literaturu te im na našoj internetskoj stranici pokazati odlične filmove i sadržaje koji slave Jehovu. Kad smo na poslu, u školi ili dok putujemo, može nam se pružiti prilika da s drugima razgovaramo o našem voljenom Bogu i o tome kakav je on kao osoba. Možemo im govoriti o Jehovinom divnom naumu s ljudima i Zemljom, a to je nešto što vjerojatno nikad prije nisu čuli. Možda će tada shvatiti koliko nas Jehova voli. Dok govorimo drugima istinu o našem Ocu punom ljubavi, doprinosimo posvećenju njegovog imena. Na taj način pomažemo ljudima uvidjeti da je mnogo toga što su čuli o Jehovi zapravo laž i kleveta. Ne postoji ništa što ljudima može pružiti tako divnu duhovnu okrepu kao biblijske istine koje im prenosimo (Iza. 65:13, 14; w20.06 24:8-9).

Koje osobine trebamo imati da bismo mogli pomoći onima koji se žele vratiti Jehovi? Razmotrimo neke pouke koje možemo izvući iz Isusove priče o buntovnom sinu koji je otišao od kuće (Luka 15:17–24). Taj se sin na koncu urazumio te se odlučio vratiti kući. Otac mu je potrčao u susret, srdačno ga zagrlio i dao mu do znanja da ga voli. Sin je osjećao grižnju savjesti i rekao ocu: “Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.” Otac se sažalio na svog sina, koji mu je iskreno rekao što mu leži na srcu. Potom je otac na neke konkretne načine pokazao koliko mu je drago da se sin vratio kući i da je on za njega voljeni sin. Zato je svom sinu koji se pokajao priredio gozbu i dao mu najbolju odjeću. Jehova je poput oca u toj usporedbi. On voli našu neaktivnu braću i sestre i želi da mu se oni vrate. Ako se ugledamo na Jehovu, mi im možemo pomoći u tome. Pritom trebamo pokazivati strpljivost, suosjećanje i ljubav (w20.06 26:8-9).

Isus je rekao da će neki radosno prihvatiti istinu, ali će se pokolebati u vjeri kad se nađu u kušnji (Mat. 13:3–6, 20, 21). To se nekima stvarno i dogodilo. Možda nisu razumjeli da će oni koji postanu Isusovi sljedbenici morati trpjeti nevolje (Mat. 16:24). Možda su mislili da će im u životu uvijek cvasti ruže i da nikad neće imati problema. No u ovom nesavršenom svijetu ne možemo biti pošteđeni problema. Okolnosti nam se mogu promijeniti nagore i to može umanjiti našu radost (Psal. 6:6; Prop. 9:11). Velika većina naše braće i sestara čvrsto je uvjerena da je pronašla istinu. Zašto to možemo reći? Oni to pokazuju time što se ne daju pokolebati u vjeri čak ni ako ih netko od suvjernika povrijedi ili se upusti u nekršćansko ponašanje (Psal. 119:165). Svaki put kad se suoče s nekom kušnjom, njihova vjera postaje jača, a ne slabija (Jak. 1:2–4). I mi moramo izgraditi tako snažnu vjeru (w20.07 28:1, 4-5).

Prije nego što počneš čitati Bibliju, zamoli Jehovu da ti pomogne shvatiti kako ti ono što čitaš može koristiti. Naprimjer, ako imaš neki problem, zamoli Jehovu da ti pomogne prepoznati biblijska načela koja možeš primijeniti u toj situaciji (Filip. 4:6, 7). Jehova nas je stvorio sa zadivljujućom sposobnošću da si živo predočimo razne prizore, događaje i ideje. Da bi se bolje uživio u biblijski izvještaj, pokušaj si dočarati situaciju o kojoj čitaš i zamisli da si ti na mjestu glavnog lika. Pokušaj gledati na situaciju njegovim očima i zamisliti kako se on osjećao. Osim toga, jako je važno da duboko razmišljaš o onome što čitaš i o tome kako se te misli tiču tebe osobno. To ti pomaže da povežeš misli i bolje razumiješ temu o kojoj čitaš. Ako ne razmišljaš duboko o onome što čitaš u Bibliji, to je kao da samo gledaš dijelove slagalice razasute po stolu i da ih uopće ne pokušavaš posložiti. A kad duboko razmišljaš, to je kao da sastavljaš dijelove slagalice kako bi stekao kompletnu sliku (w21.03 11:3-5).

Apostol Pavao mogao se u mislima stalno vraćati u prošlost i misliti da možda ne bi završio u zatvoru da je u životu donio neke drugačije odluke. Mogao je postati ogorčen zato što su ga neka braća iz Azije napustila. Mogao je izgubiti povjerenje i u ostale prijatelje. No Pavao nije upao ni u jednu od tih zamki. Iako je znao da će uskoro biti pogubljen, nije izgubio iz vida ono što je najvažnije – proslaviti Jehovu. Osim toga, stalno je razmišljao o tome kako ohrabriti druge. Redovito se molio Jehovi i tako pokazao da se oslanja na njega. Nije previše razmišljao o onima koji su ga napustili, nego je bio zahvalan za ljubav i podršku vjernih prijatelja koji su mu pomagali na razne načine. Isto tako, Pavao je i dalje revno proučavao Božju Riječ (2. Tim. 3:16, 17; 4:13). No što je najvažnije, bio je potpuno uvjeren da ga Jehova i Isus vole (w21.03 11:17-18).

Tijekom 2. stoljeća u skupštinu pravih kršćana uvukao se velik broj lažnih kršćana, koji su prihvatili poganska učenja i skrivali istine iz Božje Riječi. Otada pa sve do kraja 19. stoljeća na Zemlji nije bilo organizirane skupine Božjih slugu. Lažni kršćani namnožili su se poput kukolja u polju i zbog toga je bilo teško prepoznati prave kršćane (Mat. 13:36–43). Zašto je važno znati te činjenice? Zato što to pokazuje da se izrazi “kralj sjevera” i “kralj juga” iz 11. poglavlja Danijela ne mogu odnositi na vladare ili kraljevstva u razdoblju od 2. stoljeća do druge polovice 19. stoljeća. Naime, u tom razdoblju nije bilo organizirane skupine Božjih slugu koju bi oni mogli napasti. No krajem 19. stoljeća kralj sjevera i kralj juga ponovno su se pojavili (w20.05 19:5).

Joel je prorekao da će najezda skakavaca poharati izraelsku zemlju te proždrijeti sve što im se nađe na putu (Joel 1:4). Godinama smo mislili da to proročanstvo simbolično opisuje način na koji Jehovin narod, poput nezaustavljivog jata skakavaca, gorljivo propovijeda. Smatrali smo da oni svojim propovijedanjem pustoše “zemlju”, odnosno razotkrivaju jadno duhovno stanje ljudi koji su pod utjecajem vjerskih vođa. No kad razmotrimo kontekst tog proročanstva, jasno je da ga trebamo drugačije razumjeti. Zapazimo što je Jehova obećao u vezi s najezdom skakavaca. Rekao je: “Sjevernjaka [odnosno skakavce] ću ukloniti daleko od vas” (Joel 2:20). Ako skakavci predočavaju Jehovine svjedoke koji izvršavaju Isusovu zapovijed da propovijedaju i čine učenike, zašto bi Jehova obećao da će ih ukloniti, odnosno otjerati? (Ezek. 33:7–9; Mat. 28:19, 20). Sasvim je jasno da Jehova neće otjerati svoje vjerne sluge, nego nekoga ili nešto što predstavlja prijetnju njegovom narodu (w20.04 14:3-5).

Što ako mislimo da Jehova nije odmah uslišio našu molitvu? Jakov je rekao da i dalje trebamo usrdno tražiti mudrost od Boga. Jehova neće misliti da mu time dosađujemo niti će nas prekoravati zbog toga. Kad se molimo svom nebeskom Ocu za mudrost koja nam je potrebna da bismo se mogli nositi s kušnjama, on nam je “daje velikodušno” (Psal. 25:12, 13). On vidi s kakvim se problemima borimo, suosjeća s nama i rado će nam pomoći. To je doista razlog za radost! No kako nam Jehova daje mudrost? Preko svoje Riječi (Izr. 2:6). Zato trebamo proučavati Božju Riječ i biblijske publikacije. Ali nije dovoljno da samo skupljamo znanje. Moramo u svom životu primjenjivati mudre savjete koje dobivamo od Boga. Jakov je napisao: “Nemojte samo slušati riječ nego i postupajte po njoj” (Jak. 1:22). Kad primjenjujemo Božje savjete, postajemo miroljubiviji, razumniji i milosrdniji (Jak. 3:17). Te nam osobine pomažu da izdržimo svaku kušnju i da pritom ne izgubimo radost (w21.02 8:10-11).

Osoba koja proučava Bibliju vjerojatno će bolje napredovati prema krštenju ako joj u tome pomažu i drugi u skupštini. Svaki objavitelj može doprinijeti rastu skupštine. Jedna pionirka rekla je: “Jedna izreka kaže kako je potrebno cijelo selo da se odgoji dijete. Mislim da isto vrijedi i za činjenje učenika – obično je potreban trud cijele skupštine da bi se nekoga dovelo u istinu.” Djetetu na putu do zrelosti puno pomažu članovi njegove obitelji, prijatelji i učitelji. To čine tako što ga hrabre i daju mu važne pouke. Slično tome svi objavitelji mogu pomagati interesentima da napreduju do krštenja tako da ih savjetuju i hrabre te im pružaju dobar primjer (Izr. 15:22). Zašto bi objavitelju koji vodi biblijski tečaj trebalo biti drago kad drugi u skupštini pomažu osobi s kojom on proučava? Zato što mnogi mogu doprinijeti duhovnom napretku te osobe (w21.03 10:1-3).

Svi kršćani, i mladi i stari, moraju paziti da ne bi živjeli dvostrukim životom. Apostol Ivan ukazao je na to da ne možemo živjeti po istini i istovremeno živjeti nemoralno (1. Ivan. 1:6). Ako danas i u budućnosti želimo imati Jehovinu naklonost, trebamo uvijek imati na umu da Jehova vidi sve što činimo. Ustvari, mogli bismo reći da ne postoji tajni grijeh jer ništa što radimo nije skriveno Jehovinom pogledu (Hebr. 4:13). Moramo paziti da na grijeh ne gledamo poput ljudi iz ovog svijeta. U Ivanovo vrijeme otpadnici su tvrdili da čovjek može namjerno činiti grijeh, a ipak biti u dobrom odnosu s Bogom. Danas smo okruženi ljudima koji slično razmišljaju. Mnogi tvrde da vjeruju u Boga, ali se ne slažu s Jehovinim gledištem o grijehu, pogotovo ne s njegovim gledištem o spolnosti. Ono što Jehova smatra grijehom oni nazivaju alternativnim načinom života i kažu da je to stvar osobnog izbora (w20.07 30:7-8).

Jesi li ti spreman braniti svoje duhovne sestre kad im to bude potrebno? Zamisli sljedeću situaciju. Neki objavitelji primjećuju da sestra čiji muž nije Jehovin svjedok često kasni na sastanak i odmah po završetku odlazi kući. Osim toga, vide da rijetko vodi djecu na sastanke. Počnu je kritizirati jer misle da bi se trebala odlučnije postaviti prema svom mužu i zahtijevati da joj dopusti da djecu vodi na sastanke. No ta sestra zapravo daje sve od sebe. Ona ne može uvijek upravljati svojim vremenom kako bi htjela i nema zadnju riječ kad su u pitanju djeca. Ako pohvališ tu sestru i spomeneš nešto dobro što ona čini, možda potakneš druge da prestanu negativno govoriti o njoj. Starješine znaju da je Jehovi itekako važno kako se ophodimo sa sestrama (Jak. 1:27). Zato se trude biti razumni poput Isusa i ne postavljati pravila u situacijama kad je bolje pokazati dobrotu i razumijevanje (Mat. 15:22–28). Kad se starješine trude pomagati sestrama, one mogu vidjeti koliko ih Jehova i njegova organizacija vole (w20.09 39:17-19).

Prorok Danijel uvijek se ponizno uzdao u Jehovino vodstvo. Naprimjer, kad je Jehova preko njega protumačio Nebukadnezarov san, Danijel nije sebi pripisao zaslugu za to. Naprotiv, skromno je odao čast i priznanje Jehovi (Dan. 2:26–28). Što učimo iz toga? Ako braća vole slušati naše govore ili ako imamo uspjeha u službi propovijedanja, svu zaslugu za to trebamo pripisati Jehovi. Trebamo skromno priznati da ništa od toga ne bismo mogli činiti bez njegove pomoći (Filip. 4:13). Kad tako postupamo, oponašamo i Isusov izvrstan primjer. Isus se uvijek oslanjao na Jehovu (Ivan 5:19, 30). Nikad nije pokušao svom nebeskom Ocu preoteti vlast. U Filipljanima 2:6 piše da Isus “nije pomišljao na to da prisvoji ono što mu ne pripada, naime da bude jednak Bogu”. Isus je dobro znao da na neke stvari nema pravo, poštovao je vlast svog Oca i uvijek mu je bio podložan (w20.08 32:12-13).

Neki kršćani koji trče putem koji vodi u život nose se s problemima koje drugi ne vide, a možda i ne razumiju. Ako i ti moraš živjeti s određenim ograničenjima i imaš osjećaj da te drugi ne razumiju, može te ohrabriti Mefibošetov primjer (2. Sam. 4:4). Mefibošet je bio hrom, što mu je otežavalo život. Osim toga, kralj David je stekao krivo mišljenje o njemu i učinio mu nepravdu. Ipak, on nije dopustio sebi da počne negativno razmišljati. Cijenio je ono dobro što je imao u životu. Bio je zahvalan Davidu što mu je ranije iskazao dobrotu (2. Sam. 9:6–10). Zahvaljujući tome, kad ga je David krivo procijenio, on nije izgubio iz vida cjelokupnu sliku. Nije zbog Davidove greške postao ogorčen. I nije krivio Jehovu zbog onoga što je učinio David. Mefibošet je želio podupirati kralja kojeg je Jehova postavio i zato se usredotočio na ono što je mogao činiti (2. Sam. 16:1–4; 19:24–30). Njegov izvrstan primjer Jehova je sačuvao u svojoj Riječi kako bi služio nama za pouku (Rim. 15:4; w20.04 18:3, 18-19).

Neki u skupštini imenovani su da služe kao misionari, specijalni pioniri ili stalni pioniri. Oni su se odlučili za punovremenu službu kako bi se što više posvetili propovijedanju i činjenju učenika. Istina, mnogi od tih punovremenih propovjednika nemaju puno u materijalnom pogledu, no Jehova ih bogato blagoslivlja na razne načine (Mar. 10:29, 30). Mi cijenimo tu dragu braću i sestre i sretni smo što su dio skupštine. Jesu li imenovana braća i oni koji su u punovremenoj službi jedini koji imaju važnu ulogu u skupštini? Nipošto! Svaki objavitelj dobre vijesti važan je Bogu i ima vrijednu ulogu u skupštini (Rim. 10:15; 1. Kor. 3:6–8). To je zato što je jedna od najvažnijih zadaća skupštine pomagati ljudima da postanu učenici našeg Gospodina Isusa Krista (Mat. 28:19, 20; 1. Tim. 2:4). Svi oni koji propovijedaju – i kršteni i nekršteni objavitelji – daju sve od sebe da im to djelo bude na prvom mjestu u životu (Mat. 24:14; w20.08 34:7-8).

Kao što pokazuju riječi današnjeg citata, kad se suočavamo s teškoćama, Isus će biti uz nas. Njegove riječi daju nam snagu. Zašto nam je ona potrebna? Zato što ima dana kad nam je jako teško. Naprimjer, neki od nas pate zbog smrti voljene osobe, a tuga i bol tište ih ne samo nekoliko dana, nego možda i godinama. Neki se moraju nositi s tegobama koje donosi starost. A neki se danima osjećaju loše jer se bore s depresijom. Unatoč tome mi možemo izdržati jer znamo da je Isus s nama “sve dane” našeg života, pa i onda kad nam je najteže (Mat. 11:28–30). Božja Riječ jamči nam da nam Jehova pomaže preko svojih anđela (Hebr. 1:7, 14). Naprimjer, anđeli nam pružaju podršku i vodstvo dok propovijedamo “dobru vijest o kraljevstvu” svim ljudima na svijetu – “svakom narodu, plemenu i jeziku” (Mat. 24:13, 14; Otkr. 14:6; w20.11 46:6-7).

Jako je važno da onaj s kim proučavamo shvati da ono što uči potječe iz Božje nadahnute Riječi (1. Sol. 2:13). Kako mu možeš pomoći u tome? Potakni ga da govori o onome što uči. Umjesto da ti uvijek objašnjavaš smisao biblijskih redaka, zamoli ga da on tebi objasni neke retke. Pomozi mu da shvati kako se ono što piše u Božjoj Riječi odnosi na njega osobno. Postavljaj mu pitanja koja će ga potaknuti da kaže što misli o određenim biblijskim recima i kakve oni osjećaje bude u njemu (Luka 10:25–28). Naprimjer, upitaj ga: Što ti ovaj redak otkriva o Jehovinoj osobnosti? Kako ti ovo što si sad naučio iz Biblije može koristiti? Što misliš o ovome što si sad saznao? Nije toliko važno koliko osoba zna, nego koliko voli ono što je naučila i u kojoj mjeri to primjenjuje u životu. Dok poučavaš osobu, dobro se služi Biblijom. Da bi postao vještiji u poučavanju, moraš biti ponizan (w20.10 42:5-6).

Budimo sigurni da će se propovijedanje vijesti o Kraljevstvu na vrijeme privesti kraju. Razmisli o tome što se dogodilo u Noinim danima. Jehova je tada dokazao da sve radi u pravo vrijeme. Oko 120 godina prije potopa odredio je kada će on započeti. Desetljećima nakon toga Jehova je rekao Noi da sagradi arku. Prije nego što je došao potop, Noa je možda 40 ili 50 godina marljivo gradio arku. Iako ga ljudi nisu htjeli slušati, objavljivao je upozorenje sve dok Jehova nije rekao da je došlo vrijeme da uđe u arku. A onda je – točno na vrijeme – Jehova “zatvorio vrata arke” (Post. 6:3; 7:1, 2, 16). Jehova će uskoro privesti kraju propovijedanje vijesti o Kraljevstvu. Uništit će Sotonin svijet i uspostaviti pravedni novi svijet. Dok se to ne dogodi, budimo poput Noe i drugih Božjih slugu koji nisu dali da im ruke počivaju. Ostanimo usredotočeni na propovijedanje, budimo strpljivi i sačuvajmo jaku vjeru u Jehovu i njegova obećanja (w20.09 37:18-19).

Kad ne bi bilo jasno određeno tko kome treba biti podložan, u Jehovinoj bi obitelji vladao nered i svi bi bili nesretni. Naprimjer, nitko ne bi znao tko treba donositi konačne odluke i tko te odluke treba provesti u djelo. Ako je načelo podložnosti koje je Bog postavio tako dobro, zašto onda mnoge žene kažu da ih njihovi muževi maltretiraju i nameću im svoju volju? Zato što mnogi muškarci ignoriraju Jehovina načela koja se tiču obiteljskog života i radije postupaju po običajima koji su uvriježeni u njihovom kraju. Isto tako, možda zlostavljaju svoje žene kako bi se sami bolje osjećali. Naprimjer, muž bi mogao biti grub prema svojoj ženi i okrutno gospodariti nad njom kako bi si podigao samopoštovanje ili pokazao drugima da je on “pravi muškarac”. Mogao bi misliti: “Ne mogu je prisiliti da me voli, ali mogu je natjerati da me se boji.” Možda joj želi utjerati strah u kosti da joj pokaže tko je gazda u kući. Muškarci koji tako razmišljaju i postupaju očito uskraćuju ženama čast i poštovanje koje one zaslužuju, a to Jehova nipošto ne odobrava (Efež. 5:25, 28; w21.02 5:6-7).

Kad si zabrinut zbog nekog problema, usrdno se moli Jehovi za pomoć. On može odgovoriti na tvoje molitve tako da ti da “Božji mir, koji nadilazi sve što čovjek može pojmiti” (Filip. 4:6, 7). Jehova nam putem svog moćnog svetog duha može pomoći da odagnamo tjeskobu (Gal. 5:22). Kad se moliš Jehovi, reci mu sve što ti leži na srcu. Konkretno mu kaži u čemu je problem i kako se zbog toga osjećaš. Ako se taj problem može riješiti, moli Jehovu za mudrost da znaš što trebaš poduzeti i za snagu da to i učiniš. Ako ne možeš ništa učiniti kako bi riješio problem koji te muči, zamoli Jehovu da ti pomogne da ne budeš previše zabrinut zbog njega. Ako mu u molitvi uvijek konkretno kažeš što te brine, s vremenom ćeš jasnije vidjeti kako on odgovara na tvoje molitve. No ako Jehova ne odgovori odmah na tvoje molitve, nemoj odustati. On želi ne samo da mu konkretno kažeš što ti zadaje brige nego i da ustraješ u molitvi (Luka 11:8–10; w21.01 1:6-7).

U našim skupštinama ima bračnih parova i obitelji s djecom. No ima i mnogo neoženjene braće i neudanih sestara. Kako trebamo gledati na svoje suvjernike koji nisu u braku? Razmisli o tome kako je Isus gledao na samaštvo. Dok je služio na Zemlji, Isus se nije oženio. Ostao je samac kako bi više vremena i pažnje poklonio svom zadatku. Isus nikad nije naučavao da ljudi moraju stupiti u brak, a niti da im je to zabranjeno. Međutim, rekao je da će neki kršćani odlučiti da neće stupiti u brak (Mat. 19:12). Isus je poštovao one koji nisu bili u braku. Nije smatrao da su oni manje vrijedni niti da su u nečemu zakinuti. Poput Isusa, i apostol Pavao izvršavao je svoju službu kao neoženjen čovjek. Pavao nikad nije govorio kršćanima da je neispravno stupiti u brak. On je znao da je to stvar osobne odluke (w20.08 35:7-8).

Apostol Ivan imao je dugačak i uzbudljiv život. Doživio je razne kušnje koje su mogle oslabiti njegovu vjeru. No uvijek je davao sve od sebe da se drži Isusovih zapovijedi, pa tako i one da voli svoju braću i sestre. Zbog toga je bio siguran da ga Jehova i Isus vole i da će mu dati snage da se nosi s bilo kojom kušnjom (Ivan 14:15–17; 15:10). Sotona i njegov svijet ni na koji način nisu mogli spriječiti Ivana da voli svoju braću i sestre, da im kaže što osjeća prema njima i da im djelima pokazuje ljubav. Poput Ivana, i mi živimo u svijetu kojim vlada Sotona, a on je prepun mržnje (1. Ivan. 3:1, 10). Želi nas navesti da prestanemo voljeti svoju braću i sestre, no ne može uspjeti u tome ako mu mi to ne dopustimo. Stoga dajmo sve od sebe da volimo svoju braću i sestre i pokazujmo im to svojim riječima i djelima. Tada ćemo se radovati tome što možemo biti dio Jehovine obitelji i naš će život imati pravi smisao (1. Ivan. 4:7; w21.01 2:18-19).

Život u Sotoninom svijetu može biti jako težak, ponekad gotovo nepodnošljiv (2. Tim. 3:1). Ali ne treba nas zbog toga obuzeti strah ili tjeskoba. Jehova zna kroz što sve prolazimo. On obećava da će nas, ako padnemo, poduprijeti svojom snažnom desnicom (Iza. 41:10, 13). S punim povjerenjem u njegovu podršku, nastavimo crpiti snagu iz njegove Riječi! To će nam pomoći da nadvladamo svaki problem koji bi nas mogao snaći. Na stranici jw.org možeš naći razne videosadržaje, audiodrame i seriju članaka “Ugledajte se na njihovu vjeru”. Prije nego ih pogledaš, poslušaš ili pročitaš, zamoli Jehovu da ti pomogne pronaći konkretne pouke koje bi mogao primijeniti u svom životu. Zamisli sebe na mjestu glavnog lika. Duboko razmišljaj o tome što su ti dragi Jehovini sluge poduzeli kad su se našli u kušnjama i kako im je Jehova pomogao da ih prebrode. Zatim ono što si naučio primijeni na svoju situaciju. Zahvali Jehovi za pomoć koju ti već sada pruža. I pokaži da cijeniš njegovu pomoć tako da se trudiš hrabriti druge i pružati im podršku (w21.03 11:22-23).

Ako tvoj bračni partner i ti želite imati djecu, upitajte se: “Jesmo li ponizne i duhovne osobe? Bi li nam Jehova povjerio brigu o dragocjenom malom biću koje je tek došlo na svijet?” (Psal. 127:4). A ako već imaš djecu, upitaj se: “Učim li svoju djecu da budu marljiva?” (Prop. 3:12, 13). “Dajem li sve od sebe da zaštitim svoju djecu od opasnosti koje im prijete?” (Izr. 22:3). Ne možeš zaštititi svoju djecu od svih problema. No možeš ih s puno ljubavi pripremati za situacije u kojima bi se mogli naći tako da ih učiš da savjete traže u Božjoj Riječi (Izr. 2:1–6). Naprimjer, ako neki član obitelji prestane služiti Jehovi, pomozi djeci da iz Božje Riječi saznaju zašto je jako važno ostati vjeran Jehovi (Psal. 31:23). A ako umre netko koga su jako voljeli, pokaži im biblijske retke koji im mogu pomoći da se nose s tugom i pronađu unutarnji mir (2. Kor. 1:3, 4; 2. Tim. 3:16; w20.10 44:7).