Veljača

Braća koja pokazuju lijepe kršćanske osobine pravi su blagoslov za skupštinu. Razuman čovjek doprinosi tome da u njegovoj okolini vlada mir. Ako želiš biti poznat kao razumna osoba, budi spreman saslušati druge i uzeti u obzir njihovo mišljenje. Bi li na sastanku starješinstva bio spreman poduprijeti odluku većine ako se njome ne krši nikakav biblijski zakon ili načelo? Ne inzistiraj na tome da se sve radi onako kako ti želiš. Umjesto toga, budi svjestan da je važno saslušati tuđe ideje (Post. 13:8, 9; Izr. 15:22). Nemoj se ophoditi s drugima grubo ili bez poštovanja, nego blago i taktično. Kao osoba koja se trudi biti mirotvorac, poduzmi inicijativu kako bi bio u miru s drugima, čak i u napetim situacijama (Jak. 3:17, 18). Tvoje blage riječi mogu smekšati druge, pa čak i one koji se snažno protive našim uvjerenjima (Suci 8:1–3; Izr. 25:15; Mat. 5:23, 24; w24.11 47:13).

Iako je Krist umro “jednom zauvijek”, on još uvijek čini žrtve za nas (Rim. 6:10). Kako to? On i dalje ulaže vrijeme i trud kako bi nam omogućio da već sada imamo koristi od otkupnine. Razmisli o tome što sve on sada radi. Isus služi kao naš kralj, veliki svećenik i poglavar skupštine (1. Kor. 15:25; Efež. 5:23; Hebr. 2:17). On nadgleda skupljanje pomazanika i pripadnika velikog mnoštva koje će se dovršiti prije nego što završi velika nevolja (Mat. 25:32). Osim toga, Isus vodi računa da tijekom ovih posljednjih dana njegovi vjerni sluge dobivaju obilje duhovne hrane (Mat. 24:45). A on će i tijekom svoje Tisućugodišnje Vladavine činiti puno toga za nas. Stvarno možemo reći da je Isus cijeloga sebe predao za nas. On je uistinu dragocjen dar od Jehove! (w25.01 4:12).

Kad nam Jehova oprašta grijehe, on to čini potpuno i za sva vremena. To nam omogućava da budemo u dobrom odnosu sa svojim nebeskim Ocem. Međutim, mi znamo da je istinsko oproštenje dar koji nam Jehova daje zato što nas voli i što je velikodušan, a ne zato što smo mi to zaslužili ili zato što imamo pravo na to. Svatko od nas treba biti zahvalan što nam Jehova istinski oprašta (Psal. 130:4; Rim. 4:8). No da bi nam Jehova oprostio, i mi moramo učiniti jedan važan korak. Isus je to ovako objasnio: “Ako vi ne oprostite ljudima njihove prijestupe, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaše prijestupe” (Mat. 6:14, 15). Prema tome, izuzetno je važno da se ugledamo na Jehovu i opraštamo drugima (w25.02 7:18-19).

Uzmimo za primjer ljude koji su živjeli u Sodomi i Gomori. Među stanovnicima Sodome živio je pravednik Lot. No znamo li da je Lot propovijedao svima njima? Ne znamo. Nema sumnje da su oni bili zli, no je li svatko od njih znao što je dobro, a što zlo? Izgleda da nije. Sjetimo se da su ljudi iz tog grada htjeli silovati Lotove goste. Biblija kaže da je u svjetini koja je opkolila Lotovu kuću bilo muškaraca svih uzrasta, “od dječaka do starca” (Post. 19:4; 2. Petr. 2:7). Znamo li stvarno da je naš milosrdni Bog, Jehova, odlučio da nitko od tih ljudi koje je on osudio na smrt neće uskrsnuti? Jehova je rekao Abrahamu da u tom gradu nema čak ni deset pravednika (Post. 18:32). Dakle, ti su ljudi bili nepravedni i Jehova ih je s pravom uništio zbog njihovih zlih djela. No možemo li sa sigurnošću reći da se nitko od njih neće vratiti u život kad bude “uskrsnuće nepravednih”? Ne, ne možemo to sa sigurnošću tvrditi (w24.05 18:3, 8).

Neki koji su se našli u teškoj financijskoj situaciji došli su u iskušenje da prihvate posao zbog kojeg bi morali otići daleko od svoje obitelji. No iskustva pokazuju da to često nije mudra odluka. Prije nego što prihvatiš neki novi posao, nemoj razmišljati samo o tome što ćeš dobiti u financijskom pogledu, nego promisli i koliko će te to koštati u duhovnom pogledu (Luka 14:28). Upitaj se: “Kako će razdvojenost utjecati na mene i mog bračnog partnera, odnosno na naš brak? Hoću li moći ići na sastanke, u službu propovijedanja i družiti se sa svojom braćom i sestrama?” Ako imaš djecu, bilo bi dobro da razmisliš i o ovom važnom pitanju: “Kako ću odgajati svoju djecu ‘poučavajući ih i usmjeravajući u skladu s Jehovinim načelima’ ako nisam s njima?” (Efež. 6:4). Kad donosiš odluku, uzmi u obzir ono što Jehova misli, a ne što misle članovi tvoje obitelji ili prijatelji koji ne poštuju biblijska načela (w25.03 13:12).

Kršćanin koji ostaje nezreo lako može postati žrtva “prijevara” i “zabluda”. On bi mogao nasjesti na kojekakve lažne vijesti i teorije zavjere te povjerovati onome što govore otpadnici. Osim toga, onaj tko je nezreo pokazuje sklonost ljubomori, izaziva svađe, lako se vrijeđa i često nema snage oduprijeti se iskušenju (1. Kor. 3:3). Biblija napredovanje prema duhovnoj zrelosti uspoređuje s odrastanjem (Efež. 4:15). Dijete puno toga ne zna i ne razumije, pa ga treba savjetovati. Predočimo to jednim primjerom. Majka možda traži od svoje male kćeri da je drži za ruku dok prelaze cestu. Kad djevojčica malo poraste, majka će joj možda dopustiti da sama prelazi cestu, ali će je još uvijek podsjećati da treba pogledati lijevo i desno prije nego zakorači na zebru. Kad ta djevojčica odraste, znat će se sama zaštititi od opasnosti u prometu. Slično tome, kad kršćani postanu zreli, oni uzimaju u obzir biblijska načela kako bi saznali što Jehova misli o tom pitanju i zatim postupaju u skladu s tim (w24.04 14:5-6).

Dugi niz godina gosti u Božjem šatoru bili su samo oni koji su s njim živjeli na nebu. Kasnije je Jehova stvorio ljude te je i njima pružio mogućnost da budu njegovi gosti. Među njegovim dragim gostima bili su Henok, Noa, Abraham i Job. Biblija pokazuje da su ti Jehovini sluge bili njegovi prijatelji i da su “živjeli po njegovoj volji” (Post. 5:24; 6:9; Job 29:4; Iza. 41:8). Kako su stoljeća prolazila, Jehova je nastavio pozivati svoje prijatelje da budu njegovi gosti (Ezek. 37:26, 27). Naprimjer, iz Ezekijelovog proročanstva saznajemo da je Bogu jako stalo do toga da njegovi vjerni sluge imaju prisan odnos s njim. On je obećao da će s njima sklopiti “savez mira”. To je proročanstvo ukazalo na to da će doći vrijeme kada će oni koji imaju nebesku nadu i oni koji imaju zemaljsku nadu kao “jedno stado” zajedno prebivati u Jehovinom simboličnom šatoru (Ivan 10:16). To se upravo danas ispunjava! (w24.06 23:2, 4-5).

Kao Jehovin narod, mi cijelim srcem podupiremo Božje kraljevstvo, ali za to nam je često potrebna hrabrost (Mat. 6:33). Naprimjer, trebamo biti hrabri da bismo u ovom zlom svijetu živjeli po Jehovinim moralnim mjerilima i propovijedali dobru vijest o Kraljevstvu. Hrabrost nam je potrebna i da bismo ostali politički neutralni u današnjem svijetu koji je sve više razjedinjen (Ivan 18:36). Mnogi Jehovini sluge bore se s financijskim problemima, trpe fizičko zlostavljanje ili su u zatvoru zato što se ne žele miješati u politiku ni služiti vojsku. Snagu i hrabrost dobivamo kad razmišljamo o primjerima onih koji odvažno podupiru Jehovinu vlast. Dok je bio na Zemlji, naš kralj Isus Krist odlučno je odbio uključiti se u politička zbivanja ovog svijeta koji je pod Sotoninom vlašću (Mat. 4:8–11; Ivan 6:14, 15). Isus se uvijek oslanjao na Jehovu i uzdao se u to da će mu on dati potrebnu snagu (w24.07 27:4, 7).

Jehova je izvještaj o tom žalosnom događaju dao zapisati u Bibliji kako bismo iz njega naučili nešto važno. Taj izvještaj pomaže nam da razumijemo zašto Jehova toliko mrzi grijeh. Grijeh nas udaljava od našeg Oca i vodi u smrt (Iza. 59:2). Upravo zato Sotona, buntovni anđeo koji je prouzročio sve to zlo, voli grijeh te i danas nastoji navesti ljude da griješe protiv Boga. On je možda mislio da je u Edenu ostvario veliku pobjedu. Ali nije shvaćao koliko je Jehova dobar i pun ljubavi. Bog nikad nije promijenio svoj naum u vezi s potomcima Adama i Eve. On voli ljude i zato je odmah svima njima pružio nadu (Rim. 8:20, 21). Jehova je znao da će ga neki od potomaka Adama i Eve ipak voljeti i da će tražiti njegovu pomoć u borbi protiv grijeha. A on im je kao njihov Otac i Stvoritelj omogućio da budu oslobođeni grijeha i da se zbliže s njim (w24.08 31:3-4).

Mnogi Jehovini sluge imaju puno obaveza. Imamo svjetovni posao jer se moramo brinuti za sebe i svoju obitelj (1. Tim. 5:8). Mnogi kršćani brinu se za bolesne ili ostarjele članove obitelji. A svi mi moramo voditi računa i o svom zdravlju, za što nam je također potrebno vrijeme. Pored svega toga, imamo određene odgovornosti i zaduženja u skupštini. Dajemo sve od sebe kako bismo propovijedali dobru vijest jer znamo koliko je to važno. Za nas kršćane čitanje Biblije spada u ono “što je najvažnije” i zato tome moramo dati prioritet. Psalmi već na samom početku kažu da je sretan onaj čovjek koji “uživa u Jehovinom zakonu i pažljivo čita njegov zakon dan i noć” (Psal. 1:1, 2). Iz tih riječi jasno se vidi da trebamo odvajati vrijeme da bismo čitali Božju Riječ. Kada je najbolje vrijeme za to? To se razlikuje od osobe do osobe. Ali jednostavno rečeno, najbolje vrijeme za čitanje Biblije je ono koje ti omogućava da je čitaš redovito (w24.09 36:5-6).

Da li zreo kršćanin ikad treba nečiju pomoć? Naravno da treba. I oni koji su zreli ponekad trebaju pitati druge za pomoć. Onaj tko je duhovno nezreo možda očekuje od drugih da mu kažu što treba učiniti ili da donesu odluku umjesto njega. S druge strane, zreo kršćanin savjetuje se s onima koji imaju više mudrosti i iskustva, no istovremeno ima na umu da Jehova očekuje od njega da “nosi svoj teret”. Kao što se odrasli ljudi razlikuju po fizičkom izgledu, tako se i zreli kršćani razlikuju po duhovnim vrlinama. Kod nekoga posebno dolazi do izražaja mudrost, a kod nekoga možda hrabrost. Netko je jako velikodušan, a netko vrlo suosjećajan. Kad se dva zrela kršćanina nađu u sličnoj situaciji, mogli bi doći do različitih zaključaka a da oba budu sasvim ispravna s biblijskog gledišta. To naročito dolazi do izražaja kad su u pitanju odluke koje donose na temelju savjesti. Stoga oni ne osuđuju jedan drugoga zbog toga što su donijeli različite odluke. Umjesto toga trude se sačuvati jedinstvo koje vlada među pravim kršćanima (Rim. 14:10; 1. Kor. 1:10; w24.04 14:7-8).

Što možeš učiniti ako te muči osjećaj manje vrijednosti? Čitaj biblijske retke koji će te uvjeriti da si dragocjen Jehovi i duboko razmišljaj o njima. Ako nisi uspio ostvariti neki svoj cilj ili si obeshrabren zato što ne možeš činiti onoliko koliko drugi mogu, nemoj sam sebe osuđivati. Jehova je razuman i ne očekuje od tebe više nego što možeš dati (Psal. 103:13, 14). Ako si u prošlosti bio žrtva zlostavljanja, nemoj sebe kriviti za ono što je učinio zlostavljač. Ti nisi zaslužio da itko s tobom tako postupa. Imaj na umu da Jehova smatra odgovornim onoga tko čini zlo, a ne žrtvu (1. Petr. 3:12). Budi uvjeren da se Jehova može poslužiti tobom kako bi pomogao drugima. On ti iskazuje čast time što ti daje priliku da budeš njegov suradnik u djelu propovijedanja (1. Kor. 3:9). Zbog svojih teških životnih iskustava vjerojatno možeš više suosjećati s onima koji pate i bolje ih razumjeti. Ti im možeš puno pomoći (w24.10 40:6-7).

Jehovi je jako važno kako drugi postupaju s nama. Biblija kaže: “Jehova voli pravdu” (Psal. 37:28). Isus nam je zajamčio da će se Jehova u pravo vrijeme pobrinuti da njegovi sluge “dobiju pravdu”. Osim toga, Jehova će uskoro nadoknaditi svaku štetu koju smo pretrpjeli i nikad više neće dopustiti da doživimo neku nepravdu (Psal. 72:1, 2). Mi još uvijek trebamo čekati da Jehova na cijeloj Zemlji uspostavi pravdu. No dok to vrijeme ne dođe, on nam pomaže da se nosimo s nepravdom (2. Petr. 3:13). Naprimjer, uči nas kako reagirati na nepravdu a da pritom ne stvorimo dodatne probleme. Kako on to čini? Između ostalog, putem biblijskih izvještaja o njegovom Sinu, koji nam je savršen uzor u tome kako se nositi s nepravdom. Osim toga, Jehova nam u svojoj Riječi daje praktične savjete koje možemo primijeniti kad je netko nepravedan prema nama (w24.11 44:3-4).

Kad je Isus učenicima dao zadatak da nahrane okupljeno mnoštvo, to je izgledalo nemoguće jer je ondje bilo oko 5000 muškaraca. Ako još uračunamo žene i djecu, moguće je da je trebalo nahraniti 15 000 ljudi (Mat. 14:21). Andrija je rekao Isusu: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije male ribe. Ali što je to za toliki narod?” (Ivan 6:9). Kruh od ječma često su jeli i siromašni i drugi ljudi, a male ribe možda su bile usoljene i osušene. No hrana koju je dječak imao sa sobom nije bila dovoljna da se nahrani tako puno ljudi. Što se zatim dogodilo? Isus je postupio poput velikodušnog domaćina. Dobrota ga je potaknula da se pobrine za mnoštvo okupljenih ljudi, pa im je rekao da u skupinama posjedaju po travi (Mar. 6:39, 40; Ivan 6:11–13). Potom je zahvalio svom Ocu za kruh i ribu. Bilo je sasvim na mjestu zahvaliti Bogu jer su tu hranu zapravo dobili od njega. To je dobar podsjetnik za sve nas da se poput Isusa pomolimo prije jela. Isus je potom rekao učenicima da razdijele hranu i svi su ljudi jeli i nasitili se (w24.12 48:3-4).

Kad je Isus bio na Zemlji, iskazivao je čast svom Ocu tako što je ljudima davao do znanja da Jehova stoji iza čuda koja je on činio (Mar. 5:18–20). Osim toga, Isus je iskazivao čast svom Ocu i načinom na koji je govorio o njemu te načinom na koji se ophodio s drugima. U jednoj prilici Isus je poučavao ljude u sinagogi. Među njima je bila i neka žena opsjednuta zlim duhom zbog kojeg je već 18 godina bila bolesna. Bila je zgrbljena i nije se mogla uspraviti. Možemo samo zamisliti kako joj je bilo teško! Potaknut suosjećanjem, Isus je pristupio toj ženi i blagim joj glasom rekao: “Ženo, oslobađam te tvoje bolesti.” Zatim je položio ruke na nju, a ona se odmah uspravila i “počela slaviti Boga” (Luka 13:10–13). Bila je jako zahvalna Jehovi što ju je izliječio i vratio joj njeno dostojanstvo. Doista, ta je žena imala razloga iskazivati čast Jehovi, a imamo i mi (w25.01 1:3-4).

Možemo li mi ponovno dobiti sve ono što su Adam i Eva izgubili? Sami to nikad ne bismo mogli (Psal. 49:7–9). Kad bismo bili prepušteni sami sebi, ne bismo imali nadu u vječni život niti u uskrsnuće. Ustvari, umrli bismo i nikad nas više ne bi bilo, kao što se to događa i sa životinjama (Prop. 3:19; 2. Petr. 2:12). Jehova, naš Otac pun ljubavi, dao je dar kojim je otplatio naš dug, odnosno grijeh koji smo naslijedili od Adama. Isus je to ovako objasnio: “Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da nitko tko vjeruje u njega ne pogine, nego da dobije vječni život” (Ivan 3:16). Osim toga, taj dar omogućuje nam da budemo u dobrom odnosu s Jehovom. Možemo imati koristi od tog predivnog dara, odnosno naši “dugovi” mogu biti oprošteni (w25.02 6:3-6).

Što je Savlu pomoglo da se krsti? Kad mu se Gospodin Isus obratio s neba, Savla je iznenada obasjala jaka svjetlost od koje je oslijepio (Djela 9:3–9). Potom je tri dana postio i nesumnjivo je razmišljao o onome što je upravo doživio. Savao se uvjerio da je Isus Mesija i da su njegovi sljedbenici pripadnici prave religije. Od Savla možemo puno toga naučiti. On je mogao dopustiti da ga ponos ili strah od ljudi spriječi da se krsti. Ali Savao nije dopustio da dođe do toga. On je bio spreman postati kršćanin iako je znao da će biti progonjen (Djela 9:15, 16; 20:22, 23). Nakon krštenja nastavio se oslanjati na Jehovu i uzdati se u to da će mu on pomagati da izdrži razne kušnje (2. Kor. 4:7–10). I ti bi mogao doživljavati kušnje ili ispite vjere nakon što se krstiš i postaneš Jehovin svjedok. Ali nećeš biti prepušten sam sebi. Možeš biti siguran da će ti Bog i Krist uvijek pružati podršku (Filip. 4:13; w25.03 9:8-9).

Za svaku je pohvalu ako si postavimo cilj da čitamo Bibliju. No potrebno je nešto više od pukog čitanja da bismo stvarno imali koristi od Božje Riječi. Predočimo to jednom usporedbom. Voda je neophodna za život, a ona se često javlja u obliku kiše. Ali ako u kratkom periodu padne previše kiše, tlo ne može tako brzo upiti toliku količinu vode. U tom slučaju veća količina vode ne znači i više uroda. Potrebno je vrijeme da bi tlo upilo vodu i da bi biljke imale koristi od nje. Slično je i s čitanjem Biblije. Ako je čitamo na brzinu, nećemo moći upijati važne misli i pouke. Nećemo se čak moći ni sjetiti što smo čitali niti ćemo to moći primijeniti u životu (Jak. 1:24). Jesi li ikad ulovio sam sebe da samo prelijećeš preko teksta dok čitaš Bibliju? Što možeš učiniti da ti se to ne bi događalo? Nemoj žuriti! Daj si truda da razmišljaš o onome što čitaš. Možda ćeš trebati odvojiti malo više vremena za razmišljanje (w24.09 36:7-9).

Kad dobiju neke upute, starješine ih trebaju pažljivo pročitati i zatim dati sve od sebe da ih primijene. Oni ne dobivaju upute samo o tome kako iznositi točke na sastancima i kako se moliti za skupštinu nego i o tome kako se brinuti za Kristove ovce. Kad se starješine drže uputa koje dobivaju od organizacije, oni koji su im povjereni na brigu osjećaju se zaštićeno i voljeno. Kad od starješina dobijemo upute, trebamo ih spremno primijeniti. Time pomažemo onima koji nas predvode da lakše izvršavaju svoja zaduženja. Biblija nas potiče da budemo poslušni i podložni braći koja nas predvode (Hebr. 13:7). To nam ponekad može biti izazov. Zašto? Zato što su ta braća nesavršena. Međutim, ako bismo se usredotočili na njihove negativne osobine umjesto da razmišljamo o onome što je kod njih pozitivno, zapravo bismo išli na ruku našim neprijateljima. Na koji način? Time bismo potkopavali povjerenje u Božju organizaciju (w24.04 15:11-12).

Hoće li svi koji izgube život tijekom velike nevolje biti zauvijek uništeni? Možemo li reći da za njih nema nade u uskrsnuće? Biblija jasno pokazuje da oni koji se otvoreno protive Jehovi i koje on i njegove vojske unište u Harmagedonu neće uskrsnuti (2. Sol. 1:6–10). No što će biti s drugim ljudima? Naprimjer, neki bi tijekom velike nevolje mogli umrijeti zbog bolesti i starosti ili bi mogli stradati u kakvoj nesreći ili bi ih mogao ubiti netko od ljudi (Prop. 9:11; Zah. 14:13). Bi li netko od njih mogao biti među “nepravednima” koji će uskrsnuti u novom svijetu? (Djela 24:15). Jednostavno ne znamo. No neke pojedinosti o budućim događajima ipak znamo. Naprimjer, znamo da će Isus suditi ljudima na temelju toga kako su postupali s Kristovom braćom (Mat. 25:40). A oni koji budu proglašeni “ovcama” dobit će takvu presudu zato što su pružali podršku pomazanicima i Kristu (Otkr. 12:17; w24.05 19:9-11).

“Naročito teška vremena” – tako Biblija opisuje vrijeme u kojem mi živimo (2. Tim. 3:1). Jehovini sluge suočavaju se s istim problemima kao i svi drugi ljudi koji žive u ovom zlom Sotoninom svijetu. A povrh toga suočavaju se i s protivljenjem i progonom. Što nam pomaže da ustrajno služimo Jehovi unatoč svim tim problemima? Između ostalog, puno nam znači to što smo u svom životu osjetili Jehovinu pomoć i uvjerili se da je on “živi Bog” (Jer. 10:10; 2. Tim. 1:12). Jehova je stvarna osoba. On vidi svaku kušnju s kojom se suočavamo i uvijek nam želi pomoći (2. Ljet. 16:9; Psal. 23:4). Ako na njega gledamo kao na živog Boga, to nam može pomoći da se uspješno nosimo sa svim kušnjama (w24.06 25:1-2).

Trebamo imati povjerenja u Jehovinu organizaciju. Kad postane jasno da je potrebno promijeniti tumačenje neke biblijske istine ili način na koji su neke stvari organizirane, braća koja nas predvode ne oklijevaju učiniti potrebne promjene. Oni to čine zato što više od svega žele ugoditi Jehovi. Osim toga, oni daju sve od sebe kako bi svoje odluke temeljili na Božjoj Riječi, mjerilu kojeg se trebaju pridržavati svi Jehovini sluge. Apostol Pavao je savjetovao: “Neka ti u svemu mjerilo budu zdrave riječi” (2. Tim. 1:13). Što su to “zdrave riječi” koje nam u svemu trebaju biti mjerilo? To su kršćanska učenja koja se nalaze u Bibliji (Ivan 17:17). Ona su temelj svega u što vjerujemo. Jehovina organizacija uči nas da se pridržavamo tog mjerila. Dok god budemo to činili, Jehova će nas blagoslivljati (w24.07 28:12-13).

Apostol Petar je iz vlastitog iskustva znao što znači pokajati se i dobiti oprost, pa je mogao i druge učiti o tome. Neko vrijeme nakon blagdana Pedesetnice Petar je pred mnoštvom Židova održao govor u kojem je objasnio da su oni prouzročili Mesijinu smrt. Međutim, s ljubavlju ih je potaknuo: “Pokajte se i obratite se da se izbrišu vaši grijesi, pa će vam sam Jehova pružiti okrepu” (Djela 3:14, 15, 17, 19). Petar je tim riječima pokazao da pokajanje potiče grešnika da se obrati – da promijeni svoj neispravan način razmišljanja i postupanja – i počne činiti ono što je ugodno Bogu. Petar je tim ljudima ujedno rekao da će Jehova izbrisati njihove grijehe, što znači da će oni potpuno nestati. Kad se pokajemo, utješno je znati da nam je Jehova spreman potpuno oprostiti – čak i ako smo počinili ozbiljan grijeh (w24.08 32:14).

Ako čvrsto vjerujemo da je blizu kraj ovog zlog svijeta, to će nas potaknuti da se čuvamo materijalizma. Tijekom velike nevolje novac neće imati nikakvu vrijednost. Što će ljudi tada učiniti? “Svoje srebro pobacat će na ulice” jer će shvatiti da ih “ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće (...) moći izbaviti u dan Jehovinog gnjeva” (Ezek. 7:19). Umjesto da se trudimo zgrnuti što više novca, trebamo donositi odluke koje će nam pomoći da vodimo jednostavan i uravnotežen život. Između ostalog, to znači da se trebamo odupirati iskušenju da ulazimo u nepotrebne dugove i paziti da se ne bismo previše zaokupili brigom oko mnoštva materijalnih stvari. Isto tako, trebamo paziti da se ne bismo previše vezali za ono što već posjedujemo (Mat. 6:19, 24). Dok čekamo kraj ovog zlog svijeta, možda ćemo se naći u situaciji u kojoj ćemo morati pokazati uzdamo li se u Jehovu ili u materijalne stvari. Hoće li naša vjera biti dovoljno jaka kad se nađe na takvom ispitu? (w24.09 37:13-14).

Neke svoje loše sklonosti vjerojatno možemo potpuno nadvladati. No nekih se slabosti možda nećemo moći tako lako riješiti. Sjetimo se apostola Petra. On je podlegao strahu od ljudi te se tri puta odrekao Isusa (Mat. 26:69–75). Kad je kasnije hrabro svjedočio pred Sudbenim vijećem, činilo se da je nadvladao taj strah (Djela 5:27–29). Međutim, godinama kasnije jedno vrijeme nije htio jesti s nežidovskim kršćanima jer se “bojao onih koji su bili obrezani” (Gal. 2:11, 12). Petrov strah ponovno je isplivao na površinu. On se možda nikad nije potpuno riješio te svoje slabosti. I mi bismo se mogli naći u sličnoj situaciji. Međutim, mi se možemo boriti protiv neke slabosti tako da postupamo u skladu s Isusovim savjetom da bdijemo kako ne bismo podlegli iskušenju (Mat. 26:41). Čak i u razdobljima u kojima misliš da si dovoljno jak nastavi izbjegavati situacije koje te mogu dovesti u iskušenje. Ako si našao nešto što ti pomaže u tvojoj borbi, drži se toga i dalje (2. Petr. 3:14; w24.07 29:17-19).

U čitavoj ljudskoj povijesti nijedan čovjek nije bio tako velikodušan kao Isus. Dok je bio na Zemlji, on je često činio čuda kako bi pomagao drugima (Luka 9:12–17). Dao nam je najvredniji dar time što je položio svoj život za nas (Ivan 15:13). Nakon što je uskrsnuo, Isus je nastavio velikodušno pomagati nama ljudima. Kao što je i obećao, Isus je zamolio Jehovu da na njegove sljedbenike izlije svoj sveti duh. Taj duh i nas danas poučava i tješi (Ivan 14:16, 17, bilješka; 16:13). A putem skupštinskih sastanaka Isus nas osposobljava da činimo učenike diljem svijeta (Mat. 28:18–20). Apostol Pavao napisao je da je Isus nakon što je uzašao na nebo “dao (...) ljude na dar” (Efež. 4:7, 8). Pavao je objasnio da je Isus dao te ljude skupštini kako bi oni pomagali braći i sestrama na razne načine (Efež. 1:22, 23; 4:11–13). Naravno, ti su ljudi nesavršeni i čine greške (Jak. 3:2). No naš Gospodin, Isus Krist, služi se njima kako bi nam pomagao. Oni su nam doista dragocjen dar! (w24.10 42:1-2).

David je rekao svom sinu Salamunu da će biti uspješan samo dok je poslušan Jehovi. Nažalost, Salamun je u poodmaklim godinama počeo štovati druge bogove. Izgubio je Jehovinu naklonost i više nije bio mudar kao prije. Zbog toga više nije mogao na milosrdan i pravedan način vladati nad svojim podanicima (1. Kralj. 11:9, 10; 12:4). Koja je pouka za nas? Poslušnost vodi do uspjeha (Psal. 1:1–3). Naravno, Jehova nam nije obećao da ćemo poput Salamuna biti bogati i slavni. Ali ako mu budemo poslušni, on će nam dati mudrost koja nam je potrebna da donosimo dobre odluke (Izr. 2:6, 7; Jak. 1:5). Njegovi nam savjeti mogu pomoći kad su u pitanju zaposlenje, obrazovanje, zabava i novac. Ako ih primjenjujemo, nećemo donositi odluke koje bi mogle narušiti naš odnos s Jehovom i nanijeti nam trajnu štetu (Izr. 2:10, 11). Imat ćemo prave prijatelje, a i naša obitelj bit će sretna (w24.11 45:11-12).

Roditelji mogu u raznim prilikama sa svojim djetetom voditi zanimljive razgovore o Bibliji ili vjeri u Boga. To mogu učiniti dok posjećuju neki muzej. Djetetu možeš skrenuti pažnju na povijesne događaje ili izložene predmete koji ga mogu još više uvjeriti da je Biblija istinita knjiga. Zna li tvoje dijete da se Božje ime pojavljuje na kamenoj ploči staroj 3000 godina, poznatoj kao Moapski kamen? Replika tog kamena može se vidjeti u glavnom sjedištu Jehovinih svjedoka u Warwicku, u sklopu izložbe “Biblija i Božje ime”. Moapski kamen otkriva da se moapski kralj Meša pobunio protiv Izraela. To je upravo ono što kaže i Biblija (2. Kralj. 3:4, 5). Kad tvoje dijete na svoje oči vidi dokaze da je Biblija istinita i točna, njegova vjera postat će još jača (. w24.12 50:4, 6).