Isusovim učenicima trebalo je ohrabrenje. Zašto? Neki su ostavili svoj dom, obitelj i posao da bi cijelo vrijeme mogli biti s Isusom (Mat. 19:27). Druge je odbacila njihova okolina zato što su postali Isusovi učenici (Ivan 9:22). No svi su oni bili spremni na takve žrtve zato što su vjerovali da je Isus obećani Mesija (Mat. 16:16). Ali kad je Isus bio pogubljen, njihove su se nade najednom raspršile i jako su se obeshrabrili. Isus je razumio zašto su njegovi učenici bili tužni i obeshrabreni. U njegovim očima to nije bio znak duhovne slabosti, nego normalna reakcija na strašan gubitak koji su doživjeli. Zato je Isus još isti dan kad je uskrsnuo počeo hrabriti svoje prijatelje. Naprimjer, ukazao se Mariji Magdaleni dok je ona plakala kod njegovog groba (Ivan 20:11, 16). Ukazao se i dvojici učenika koji su bili na putu za selo Emaus. A ukazao se i apostolu Petru (w24.10 41:5-6).

Roditelji, pripremite dijete da brani svoju vjeru u Stvoritelja. Sa svojim bi djetetom na stranici jw.org mogao razmotriti seriju članaka “Mladi pitaju... Stvaranje ili evolucija?” Zatim razgovarajte o argumentima koje vaše dijete smatra najuvjerljivijima i koji bi, po njegovom mišljenju, mogli pomoći drugima da razumiju istinu o Stvoritelju. Potakni ga da se služi jednostavnim i logičnim argumentima ako je netko spreman na lijep način razgovarati o toj temi. Naprimjer, netko bi mu u školi mogao reći: “Ja vjerujem samo u ono što vidim, a Boga nikad nisam vidio.” Mladi kršćanin mogao bi odgovoriti: “Zamisli da u nekoj zabiti, daleko od grada, šetaš šumom i naiđeš na lijepo uređenu kolibu. Što bi pomislio? Bi li zaključio da je ta koliba nastala sama od sebe? Netko ju je očito morao sagraditi. Nije li onda još logičnije zaključiti da je i svemir netko morao načiniti?” (w24.12 50:16).

Svima nama potrebni su dobri savjeti kad donosimo važne odluke u životu. Takve savjete često možemo dobiti od starješina i od drugih zrelih sukršćana. Ako su ta braća i sestre puno stariji od nas, ne bismo trebali automatski odbaciti njihove savjete, misleći da nisu primjenjivi u današnje vrijeme. Jehova želi da učimo od starije braće. Oni su imali više vremena od nas da steknu iskustvo, razboritost i mudrost. U biblijsko doba Jehova se služio svojim vjernim ostarjelim slugama kako bi hrabrio i vodio svoj narod. Uzmimo za primjer Mojsija, Davida i apostola Ivana. Oni su živjeli u različito vrijeme i njihove su se okolnosti jako razlikovale. No sva su trojica pretkraj svog života mlađima dala neke mudre savjete. Između ostalog, posebno su istaknuli koliko je važno biti poslušan Bogu. Iz tih savjeta možemo izvući pouku i mi danas, bez obzira na to jesmo li mladi ili stari (Rim. 15:4; 2. Tim. 3:16; w24.11 45:1-2).