Znamo da je naš Bog “milosrdan i samilostan, strpljiv, pun vjerne ljubavi i istine” (Izl. 34:6). Jehova voli pravdu (Iza. 61:8). Bolno mu je gledati kako mi patimo. On jedva čeka da stane na kraj svim patnjama, a to će i učiniti kad za to dođe vrijeme (Jer. 29:11). Jehova nam je dao zaista predivnu nadu. Nije ni čudo što ga toliko volimo! Zašto još volimo istinu? Zato što nam poznavanje istine donosi mnoge blagoslove. Navedimo samo jedan od njih. Sada kad smo upoznali istinu možemo se nadati prekrasnoj budućnosti. Kao što sidro drži brod kako ga ne bi odnijeli vjetar i valovi, tako i nas drži naša nada koja se temelji na Bibliji. Ona nam daje stabilnost kad se suočavamo sa životnim olujama. U današnjem citatu apostol Pavao je govorio o nebeskoj nadi, koju imaju pomazani kršćani. No njegove riječi mogu se primijeniti i na kršćane koji se nadaju vječnom životu u raju na Zemlji (Ivan 3:16). Nada u to da ćemo vječno živjeti daje smisao našem životu (w22.08 34:3-5).

Ljubav je temelj na kojem se gradi povjerenje. U 13. poglavlju 1. Korinćanima opisuju se mnogi aspekti ljubavi koji nam mogu pomoći da izgradimo ili obnovimo povjerenje u druge (1. Kor. 13:4–8). Naprimjer, 4. redak kaže da je ljubav “strpljiva i dobrostiva”. Jehova je strpljiv s nama čak i kad mu sagriješimo. Ako je on tako strpljiv s nama, onda sigurno i mi možemo biti strpljivi sa svojom braćom kad kažu ili učine nešto što nam ide na živce ili nas vrijeđa. Peti redak kaže: “[Ljubav] nije razdražljiva, ne pamti zlo.” Doista ne bi bilo u redu da čuvamo u svom sjećanju sve čime su nas naša braća povrijedila kako bismo im to jednog dana mogli nabiti na nos. Biblija nas u Propovjedniku 7:9 savjetuje: “Nemoj se brzo vrijeđati.” Trudimo se gledati na njih onako kako Jehova gleda. Bog ih voli i ne vodi evidenciju o njihovim grijesima. A ni mi to ne bismo trebali činiti (Psal. 130:3). Umjesto da se fokusiramo na njihove nedostatke, razmišljajmo o njihovim lijepim osobinama. (Mat. 7:1–5; w22.09 37:6-7).

Knjiga proroka Danijela otkriva redoslijed uzbudljivih događaja koji će se odvijati u vremenu kraja. Naprimjer, Danijel 12:1 otkriva da Mihael, odnosno Isus Krist, “pomaže [Božjem] narodu”. Taj dio proročanstva počeo se ispunjavati 1914., kad je Isus postavljen za kralja Božjeg nebeskog kraljevstva. No Danijel je prorekao i da će Isus “ustati” u “vrijeme nevolje kakve nije bilo otkako je naroda pa do tada”. To “vrijeme nevolje” zapravo je “velika nevolja” o kojoj se govori u Mateju 24:21. Isus će “ustati”, odnosno krenuti u akciju da obrani Božji narod, na samom kraju tog vremena nevolje, odnosno u Harmagedonu. U Otkrivenju se te preživjele Božje sluge opisuje kao “veliko mnoštvo” koje dolazi “iz velike nevolje” (Otkr. 7:9, 14; w22.09 40:4-5).