Marko
10 Odande je ustao i došao u rubno područje Judeje i na onu stranu Jordana. I narod je opet došao k njemu, a on ih je opet poučavao, kao što je imao običaj.+ 2 Tada su mu pristupili farizeji. Želeći ga iskušati, upitali su ga je li čovjeku dopušteno razvesti se od žene.+ 3 A on im je odvratio: “Što vam je zapovjedio Mojsije?” 4 Oni su odgovorili: “Mojsije je dozvolio mužu da napiše potvrdu o razvodu i da se razvede od žene.”+ 5 A Isus im je rekao: “Zbog okorjelosti srca vašega+ napisao vam je tu zapovijed. 6 No od početka stvaranja ‘On ih je načinio kao muško i žensko.+ 7 Zbog toga će čovjek ostaviti oca svojega i majku 8 i njih dvoje bit će jedno tijelo.’+ Tako nisu više dvoje, nego jedno tijelo. 9 Dakle, što je Bog združio,* neka čovjek ne rastavlja!”+ 10 Kad su opet bili u kući,+ učenici su ga ispitivali o tome. 11 I on im je rekao: “Tko se god razvede od žene svoje i oženi drugom, čini preljub+ prema prvoj. 12 I ako se žena razvede od muža pa se uda za drugoga, čini preljub.”+
13 A ljudi su mu dovodili djecu da ih dotakne, ali učenici su ih prekoravali.+ 14 Kad je Isus to vidio, razljutio se i rekao im: “Pustite djecu neka dolaze k meni! Ne branite im, jer takvima pripada kraljevstvo Božje!+ 15 Zaista, kažem vam, tko god ne primi kraljevstvo Božje poput djeteta, neće ući u njega.”+ 16 I uzeo je djecu u naručje i blagoslivljao ih, polažući ruke na njih.+
17 Kad je polazio na put, dotrčao je neki čovjek, pao na koljena pred njim i upitao ga: “Učitelju dobri, što moram činiti da naslijedim život vječni?”+ 18 A Isus mu je rekao: “Zašto me zoveš dobrim?+ Nitko nije dobar, osim jednoga, Boga.+ 19 Zapovijedi znaš: ‘Ne ubij’,+ ‘Ne učini preljub’,+ ‘Ne ukradi’,+ ‘Ne svjedoči lažno’,+ ‘Ne varaj’,+ ‘Poštuj oca svojega i majku’.”+ 20 A on mu je rekao: “Učitelju, sve to držim još od mladosti svoje.” 21 Tada ga je Isus pogledao i s naklonošću mu rekao: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj što god imaš i novac daj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! A onda dođi i idi za mnom!”+ 22 Ali on se rastužio na te riječi i otišao žalostan, jer je imao velik imetak.+
23 Pogledavši uokolo, Isus je rekao učenicima svojim: “Kako će teško bogati+ ući u kraljevstvo Božje!”+ 24 A učenici su bili iznenađeni+ njegovim riječima. Nato im je Isus opet rekao: “Djeco, kako je teško ući u kraljevstvo Božje! 25 Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u kraljevstvo Božje.”+ 26 A oni su se još više zapanjili i upitali ga: “Tko se onda može spasiti?”+ 27 Isus je pogledao u njih i rekao: “Ljudima je to nemoguće, ali nije Bogu. Bogu je sve moguće.”+ 28 A Petar mu je počeo govoriti: “Evo, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.”+ 29 Isus je tada rekao: “Zaista, kažem vam, nitko nije ostavio kuću ili braću ili sestre ili majku ili oca ili djecu ili njive radi mene i radi dobre vijesti,+ 30 a da neće sada, u ovom vremenu, primiti stostruko:+ i kuće i braću i sestre i majke i djecu i njive, s progonstvima,+ a u poretku* koji dolazi život vječni. 31 No mnogi koji su prvi bit će posljednji, a posljednji prvi.”+
32 Putovali su tako u Jeruzalem, a Isus je išao ispred njih. I bili su zadivljeni, a oni koji su išli za njima bojali su se. Tada je opet uzeo dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti o onome što ga treba zadesiti:+ 33 “Evo, idemo u Jeruzalem. Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, a oni će ga osuditi na smrt i predati ga neznabošcima,+ 34 i izrugivat će mu se i pljuvati ga i bičevati ga i ubiti, a nakon tri dana on će uskrsnuti.”+
35 A Jakov i Ivan, dva sina Zebedejeva,+ pristupili su mu i rekli mu: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što zatražimo od tebe.”+ 36 A on im je rekao: “Što želite da vam učinim?” 37 Odgovorili su mu: “Daj nam da u slavi tvojoj sjednemo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!”+ 38 Ali Isus im je rekao: “Ne znate što tražite. Možete li piti čašu koju ja pijem ili krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?”+ 39 Odgovorili su mu: “Možemo.” Nato im je Isus rekao: “Čašu koju ja pijem pit ćete i krštenjem kojim se ja krstim krstit ćete se.+ 40 Ali da sjedite meni zdesna ili slijeva ne mogu ja dati,+ nego to pripada onima kojima je pripremljeno.”
41 A kad su to čula ostala desetorica, naljutila su se na Jakova i Ivana.+ 42 No Isus ih je dozvao k sebi i rekao im: “Znate da oni koje se smatra vladarima gospodare narodima i velikaši ih drže pod svojom vlašću.+ 43 A među vama neka ne bude tako! Nego tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude sluga,+ 44 i tko god hoće biti prvi među vama, neka bude rob svima!+ 45 Jer ni Sin čovječji nije došao da mu služe,+ nego da služi i da svoj život* dade kao otkupninu+ za mnoge.”+
46 I došli su u Jerihon. A kad su on i učenici njegovi i mnoštvo ljudi izlazili iz Jerihona, Bartimej (sin Timejev), slijepi prosjak, sjedio je kraj puta.+ 47 Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, povikao je: “Sine Davidov,+ Isuse, smiluj mi se!”+ 48 Nato su ga mnogi počeli ušutkivati, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”+ 49 Tada se Isus zaustavio i rekao: “Pozovite ga!” I pozvali su slijepca i rekli mu: “Budi hrabar! Ustani, zove te!”+ 50 I on je zbacio sa sebe svoju haljinu, skočio i otišao k Isusu. 51 Tada ga je Isus upitao: “Što hoćeš da ti učinim?”+ Slijepac mu je odgovorio: “Rabboni,* učini da progledam!”+ 52 A Isus mu je rekao: “Idi, vjera te tvoja ozdravila!”+ I odmah je progledao+ i pošao putem za njim.+