Job
20 Nato je Naamac Sofar+ rekao:
2 “Zbog onog što si rekao moje tjeskobne misli tjeraju me da ti odgovorim,
jer sam se uznemirio.
4 Ti sigurno dobro znaš
– jer tako se događa otkad je čovjek* stvoren na zemlji+ –
5 da klicanje zlih kratko traje,
6 Iako njegova oholost dopire do neba
i glava mu seže do oblaka,
7 on će poput svog izmeta nestati zauvijek.
Oni koji su ga viđali, pitat će se: ‘Gdje je?’
8 On će se rasplinuti kao san i nitko ga više neće naći,
nestat će kao prizor viđen noću u snu.
12 Ako je zlo slatko njegovim ustima,
ako ga on čuva pod jezikom,
13 ako uživa u njemu i ne pušta ga,
nego ga drži u ustima,
14 postat će mu gorko kad mu dospije u trbuh,
bit će mu kao kobrin otrov.
15 Progutao je bogatstvo, ali izbljuvat će ga,
Bog će mu ga istjerati iz utrobe.
19 Jer je tlačio siromahe i nije im pomagao,
otimao je kuće koje nije sagradio.
20 Ali neće osjećati mir u srcu,
njegovo ga blago neće izbaviti.
21 Nema više ničega što bi mogao proždrijeti,
zato njegovo blagostanje neće potrajati.
22 Kad postane bogatiji nego ikad, obuzet će ga tjeskoba,
nesreća će se svom silinom oboriti na njega.
23 Kad on napuni svoj trbuh,
Bog će na njega izliti svoju žestoku srdžbu,
pustit će je da se kao kiša sruči na njega i slije mu se u utrobu.
24 Kad pobjegne od željeznog oružja,
probost će ga strijele odapete iz bakrenog luka.
26 Crna tama progutat će mu blago,
a njega samog proždrijet će vatra koju nitko nije raspirio.
Ako netko iz njegovog šatora preživi, snaći će ga nevolja.
27 Nebo će otkriti njegov prijestup,
zemlja će se pobuniti protiv njega.
28 Poplava će mu odnijeti kuću,
bujice će navaliti na njega u dan Božjega gnjeva.
29 Tako zli čovjek prolazi kod Boga,
to je nasljedstvo koje mu Bog određuje.”