Job
ljudi koji su mlađi od mene,
čije očeve ne bih poslao
ni među pse da s njima čuvaju moje stado.
2 Od kakve mi je koristi snaga njihovih ruku?
Nema jakosti u njima.
3 Oni su iznemogli od oskudice i gladi,
glođu što nađu na suhoj zemlji,
koja je poharana i opustošena.
4 Beru slano lišće s grmlja,
hrane se korijenom žutilovke.
6 Žive na liticama u klancima,
u jamama i među stijenama.
7 Zapomažu iz grmova,
šćućurili su se među koprivama.
12 Zdesna navaljuju na mene poput nasilne svjetine,
tjeraju me u bijeg,
a onda mi postavljaju pogubne prepreke na putu.
14 Naviru kao kroz širok procjep u zidu,
obrušavaju se na mene u mojoj nevolji.
15 Silan me strah obuzima,
moje dostojanstvo nestaje kao da ga vjetar odnosi,
moja nada u spasenje iščezava poput oblaka.
19 Bog me oborio u blato,
od mene je ostao samo prah i pepeo.
23 Znam da ćeš me odvesti u smrt,
u kuću u koju odlaze svi živi.
24 Ali nitko ne želi dokrajčiti slomljenog čovjeka*+
koji moli za pomoć u vrijeme nevolje.
25 Nisam li ja plakao nad onima kojima su došli teški dani?
Nisam li se žalostio zbog siromaha?+
26 Nadao sam se dobru, ali snašlo me zlo.
Čekao sam svjetlost, ali došao je mrak.
27 Sve se u meni komeša i nikako da se smiri,
dani nevolje došli su na mene.
28 Hodam smrknut,+ ne vidim svjetlost sunca.
Ustajem na skupu i molim za pomoć.
31 Moja harfa sada svira samo tužaljke,
a moja frula samo jadikovke.