Oko — “zavist kompjutorskih znanstvenika”
MREŽNICA je mala opna koja prijanja uz pozadinu oka. Tanka je poput papira, a sadrži preko stotinu milijuna neurona raspoređenih u različite slojeve. “Mrežnica je”, kaže knjiga The Living Body (Živo tijelo), “jedno od najizvanrednijih tkiva u ljudskom tijelu”. Ona izaziva “zavist kompjutorskih znanstvenika, jer svake sekunde izvrši približno 10 milijardi kalkulacija”, kaže Sandra Sinclair u svojoj knjizi How Animals See (Kako vide životinje).
Kao što kamera prenosi sliku na fotografski film, tako i naše oko prenosi na mrežnicu sliku onoga što vidimo. Međutim, kao što objašnjava dr. Miller, film u kameri “ne može se ni izdaleka usporediti sa mnogostranom osjetljivošću mrežnice”. Uz pomoć tog “filma” možemo pri mjesečevoj ili sunčevoj svjetlosti vidjeti 30 000 puta intenzivnije. Nadalje, mrežnica može razabrati sitne pojedinosti na nekom predmetu čiji je jedan dio izložen sunčevoj svjetlosti, dok se ostatak nalazi u sjeni. Profesor Guyton u svojoj knjizi Textbook of Medical Physiology objašnjava da “kamera to ne može zbog uske granice svjetlosnog intenziteta koji je potreban za odgovarajuću ekspoziciju filma”. Stoga je fotografima potreban fleš.
Mrežnica svoju “mnogostranu osjetljivost” može djelomice zahvaliti oko 125 milijuna osjetnih štapića. Oni su osjetljivi na male količine svjetlosti i omogućavaju da se vidi i noću. Zatim, tu je i oko 5,5 milijuna čunjića koji reagiraju na jače svjetlo i omogućavaju detaljan vid u boji. Neki čunjići su najosjetljiviji na crvenu svjetlost, drugi na zelenu, a treći opet na plavu. Njihovo zajedničko reagiranje omogućava da vidiš sve boje u ovom časopisu. Kad su sve tri vrste čunjića jednako podražene, boja koju vidiš je čisto bijela.
Kod većine životinja mogućnost gledanja u boji ograničena je, a mnoge uopće ne vide boje. “Gledanje u boji u velikoj mjeri pridaje radost životu”, kaže kirurg Rendle Short, i dodaje: “Od svih organa u tijelu koji nisu od apsolutno presudne važnosti za život, oko se može smatrati najčudesnijim”.
“Začuđujuć timski rad”
Slike na mrežnicu padaju naopako, upravo kao i na film u kameri. “Zašto nama svijet nije naopak?” pita dr. Short i objašnjava: “Jer je mozak razvio naviku preokretanja utisaka”.
Načinjene su posebne naočale koje okreću sliku. Prilikom znanstvenih eksperimenata, ljudi koji nose te naočale vide sve naopako. Zatim se, nakon par dana, dešava nešto zapanjujuće. Počinju gledati normalno! “Začuđujuć timski rad tvog oka i tvog mozga pokazuje se na brojne načine”, komentira se u knjizi The Body Book (Knjiga o tijelu).
Dok tvoje oko prelazi preko ovog retka, čunjići razlikuju crnu tiskarsku boju od bijelog papira. Međutim, tvoja mrežnica ne može reagirati na slova abecede koju su smislili ljudi. Mi u jednom drugom dijelu mozga učimo pridati značenje nekom nizu slova. Potreban je prijenos informacija.
Mrežnica šalje šifriranu poruku preko milijuna nervnih vlakana u dio tvog mozga koji je smješten u blizini stražnjeg dijela tvoje glave. “Projekcije iz mrežnice u moždanu koru”, objašnjava se u knjizi The Brain (Mozak), “visoko su organizirane i uredne. ... Ako u svaki od različitih dijelova mrežnice pada malo svjetlosti, reagirat će odgovarajući dio vidnog područja [u mozgu]”.
[Slike na stranici 7]
Budući da mrežnica ima tako široki opseg osjetljivosti na svjetlost, oku, za razliku od kamere, nije potreban fleš