Slapovi Niagare — vječni dragulj Amerikâ
Od dopisnika Probudite se! iz Kanade
JEDNA od najčudesnijih, najljepših i najveličanstvenijih scena koju su sile prirode ikada konstruirale!”, uskliknuo je lord Dufferin, generalni guverner Kanade, u govoru Ontarijskom društvu umjetnika u Torontu. Godina je bila 1878, a on je podupirao formiranje javnog parka koji bi zaštitio i očuvao “strahopoštovanja vrijedne karakteristike” slapova Niagare.
Uzvišenost tog veličanstvenog čuda prirode gotovo se ne može opisati. Kako je to samo divan prizor! Ljudi sa svih krajeva svijeta privučeni su da vide taj vječni dragulj Amerike.
Iz povijesti saznajemo da su Evropljani prvi puta saznali za taj “grom vodâ”, slapove Niagare, prije više od tri stoljeća. Godine 1644, Le Sieur Gendron, francuski liječnik, izravno je spomenuo taj spektakl u pismima koja je slao prijateljima u Francusku. Kasnije su misionari, trgovci i istraživači pothranjivali interes i maštu drugih svojim izvještajima o velikom gromovitom vodopadu između jezera Erie i jezera Ontario.
Slapovi Niagare zapravo se sastoje od dva vodopada koji se nalaze na granici između Kanade i Sjedinjenih Država. Horseshoe Falls su na kanadskoj strani, a American Falls su na strani Sjedinjenih Država. Da bi vidjeli taj slavni dragulj Amerike, rani putnici morali su se probijati kroz močvarne jarke i po vrletnim indijanskim stazama uklesanim u strmom kamenitom kanjonu, koji je izdubila rijeka kroz milenije.
Iskrena briga
Zatim su došli poduzetnici promovirajući gomilu turističkih atrakcija. Nekontrolirani komercijalizam oko takvog spektakularnog čuda prirode smetao je mnogima. Željeli su poduzeti korake kako bi sačuvali taj vječni dragulj Niagare. Pejzažist F. E. Church smatrao je da je komercijalizam smetnja i stoga mu ne treba izraziti dobrodošlicu. Jedan se posjetilac 1847. žalio: “Okoliš tog velikog čuda preplavljen je svim mogućim odvratnostima i lošim ukusom što kao gljive niču.”
Godine 1832, E. T. Coke bio je potaknut da napiše: “Šteta je što takvo područje nije sačuvano kao sveto in perpetuum; što šumskim stablima nije dozvoljeno da se razbujaju u svoj svojoj divljoj i primitivnoj ljepoti oko mjesta gdje će čovjekova djela uvijek izgledati ništavnima.” Ljudi koji zapažaju predvidjeli su da bi komercijalizam mogao pustiti korijenje i razoriti divan prirodni krajolik koji je okružio ovo čudo Jehovinog stvaranja.
Danas, zbog nastojanjâ lorda Dufferina i drugih dalekovidnih pojedinaca, divni parkovi ukrašavaju obje strane rijeke Niagara od slapova niz rijeku sve dolje do Whirlpool Rapids. Slikovita ljepota tog čuda stvaranja zaštićena je od ružnog komercijalizma. Turističke atrakcije locirane su stoga podalje od slapova na ulice pograničnih gradova. Novija je briga zaštitnika okoline mogućnost da ovaj dragulj Amerike zbog neumorne erozije bude osuđen na skrivenost. (Vidi okvir o eroziji.)
Istraživanje vječnog dragulja
Otkrili smo da se to spektakularno čudo prirode može bez smetnje istražiti i razgledati iz svih mogućih kutova. Naprimjer, uzbudljiv pogled iz ptičje perspektive na slapove s jednog od visokih promatračkih tornjeva ili iz helikoptera koji lebdi točno iznad njih oduzima dah. Ili privlačnija može biti ugodna šetnja ili vožnja duž Niagara Parkway. Whirlpool Rapids samo su na maloj udaljenosti nizvodno od slapova i sigurno ih je vrijedno posjetiti.
Silazak niz klisuru i kroz tunele odvest će nas “iza kulisa” pod slapove. Odavde izvirujemo kroz vodenu koprenu koja Horseshoe Falls čini tako atraktivnima i slavnima. Grmljavina slapova je zaglušujuća. Za hrabre i odvažne, pogled s palube jednog od turističkih brodova koji redovito plove protiv nemirnih voda neposredno pred slapovima nezaboravan je. Dok se voda uz grmljavinu ruši u rijeku, podiže se izmaglica, stvarajući divnu izložbu dugâ. Sa svakim novim nizom kapljica formiraju se nove duge. S ovog povoljnog mjesta sada možemo okusiti vodu i osjetiti vodenu izmaglicu kako pada po našoj zaštitnoj odjeći.
U brošuri o Niagarinim parkovima navodi se: “Vidjeti slapove Niagare znači biti potpuno budan u zemlji snova.” Dakle, nećemo htjeti propustiti noćno osvjetljenje slapova različitim kombinacijama svjetala jakih boja. Godine 1860, kad je Princ od Walesa prvi puta vidio osvijetljene slapove, Nicholas A. Woods, reporter za londonski The Times, opisao je veličanstvenost te izložbe sljedećim riječima: “U jednom je trenutku izgledalo da se cijela masa vode, blistavo živopisna i kao užarena u intenzivnom svjetlu, pretvorila u rastaljeno srebro. Svjetlo iza slapova zasjalo je takvom sjajnom blistavošću da su vode neposredno ispred svjetla izgledale kao plahta od kristalnog stakla, kaskada od dijamanata, u kojoj svaka kapljica i zraka poskakuje i blista i širi blještavilost nad cijelom scenom, poput fosforne rijeke.”
Zimska zemlja čuda
Vlaga koju mirišemo i osjećamo u ljetnom zraku podiže se sa slapova i doprinosi svježem i zdravom izgledu cvijeća, grmlja i stabala koja okružuju slapove. No, zimi se ta ista magla, koju nose prevladavajući povjetarci, smrzava i pokriva ledom stabla i biljke uz rijeku. Oni svjetlucaju i blistaju u svom prozirnom ledenom oklopu. Kad je sunčan dan, stapaju se sa krajolikom prekrivenim snijegom oblikujući sjaj slapova u blistavoj, rasplesanoj izložbi sunčevog svjetla koje se reflektira.
Zima također donosi velike sante leda u uski klanac rijeke Niagare. Proteklih godina klanac se znao začepiti santama leda iz jezera Erie. Led bi se razbio na jezeru i plovio dolje rijekom Niagarom i na spektakularan način preko slapova da bi se konačno nagomilao u uskom klancu. To nakupljanje santi leda stvaralo je ledene i snježne bregove sve dok se nisu formirali ledeni mostovi koji su potpuno premostili rijeku. Posljednjih su godina na mjestu gdje rijeka Niagara istječe iz jezera Erie postavljene barijere od čeličnih kablova i trupaca kako bi se spriječili opasni ledeni čepovi.
Niagarin poluotok
Slapove nadopunjuje plodni Niagarin poluotok, uzak komad zemlje između jezera Ontario, jezera Erie i Niagarine strmine. Spoj zaklanjajućeg krajolika i jezerâ stvara mikroklimu jedinstvenu za taj poluotok.
Zračne struje cirkuliraju između obronaka brda i jezera, ublažavajući klimu i zimi i ljeti. Voćnjaci slasnih jabuka, trešanja, krušaka, šljiva i bresaka i vinogradi različitih vrsta grožđa uspijevaju na ovom zaštićenom, slikovitom poluotoku. Vinarije i tvornice voćnih sokova, smještene u dražesnim malim gradovima, prerađuju plodove vinove loze i doprinose osebujnosti ove regije u Ontariju. Sve ovo čini obilazak kroz prirodu ugodnim, naročito tokom razdobljâ proljetnog cvjetanja i jesenske žetve.
Dragulj u svako doba godine
Ovaj glasoviti dragulj Amerike veličanstven je dar od Boga. (Usporedi Psalam 115:16.) On oduševljava sve koji pasu svoje oči na njemu.
Posjetioci mogu doći u bilo koje doba godine i čuditi se raznolikosti umjetničkih rukotvorina u ovom Jehovinom djelu stvaranja. Mogu namirisati osvježavajuću aromu proljetnih cvjetova voćnjakâ, probati razno ukusno voće i vidjeti profinjen dodir našeg Stvoritelja u bogatim, treperavim bojama velikog broja ljetnog cvijeća, dobro zalivenog moćnim slapovima. Ili mogu vidjeti sjajne jesenske boje crvenog javora među zlatnim i narančastim bojama mnogih drugih stabala porijeklom iz južnog Ontarija.
Drugi će uživati u sjaju slapova Niagare zimi, kad se ledeni i snježni bregovi nakupljaju ispod slapova, a stabla i grmlje budu ukrašeni čistim, bijelim snijegom ili oklopljeni ledom, svjetlucajući poput lijepog kristala na zimskom suncu.
Nijagarin poluotok i spektakularni slapovi otkrivaju najugodnije i najkorisnije aspekte četiriju godišnjih doba i produbljuju našu zahvalnost Jehovi, koji je obećao prije mnogo milenija: “Odsele, dok bude zemlje, neće više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći” (1. Mojsijeva 8:22, Šarić).
[Okvir na stranici 16]
Erozija slapova — kako se kontrolira?
Kako vrijeme prolazi tako erozija osuđuje vodopade na nepostojanje. Posljednjih godina erozija se minimalizira na stopu od 8 centimetara godišnje za Horseshoe Falls, i samo 2,5 centimetra godišnje za American Falls. To se provodi na dva glavna načina: (1) produbljivanjem korita rijeke i usmjeravanjem toka vode dalje od središnjeg kanala i (2) skretanjem velikih količina vode na hidroelektrične generatore, čime se smanjuje volumen vode koja se prelijeva preko slapova. To kontrolira brana koja se nalazi uzvodno, a sastoji se od 18 zasunskih brana. Sada se puni tok vode pušta preko slapova samo za vrijeme glavne turističke sezone.
Računa se da su Horseshoe Falls visoki oko 53 metra i široki oko 792 metra. American Falls preko rijeke visoki su 55 metara i široki 305 metara. Sveukupan neregulirani volumen vode koja se prelijeva preko oba slapa procjenjuje se na oko 7,6 milijuna litara u sekundi.
[Okvir/slika na stranici 18]
Funambulisti i akrobati
Dva najslavnija funambulista, ili hodača po nategnutoj žici, koji su bezbroj puta prešli klanac rijeke Niagare bili su Blondin i Farini.
Blondinova najspektakularnija akrobacija uključivala je štednjak načinjen od željeznih ploča koji je ponio na uže, spustio ga, zapalio vatru i ispekao omlet. Izrezao je omlet na male dijelove, koje je spustio putnicima na palubi turističkog broda Maid of the Mist, koji se nalazio daleko ispod njega.
Farini je, da ne bi bio nadmašen, na uže ponio stroj za pranje rublja, spustio ga, vedrom izvukao vodu iz rijeke i oprao nekoliko damskih rupčića. Kad je pranje rublja bilo završeno, objesio ga je da se osuši na vertikalnim i horizontalnim dijelovima stroja i vratio se dok su rupčići lepršali na povjetarcu.
Akrobati su izazivali Horseshoe Falls zatvarajući se u bačve, lopte i druge spremnike u kojima bi se spustili niz slapove. Dok su neki preživjeli sa povredama, mnogi su umrli od gušenja, utapanja ili razbijanja o stijene u podnožju slapova. Te akrobacije više nisu dozvoljene.
[Zahvala]
H. Armstrong Roberts
[Slike na stranici 17]
Gromoglasan prizor Horseshoe Falls, kad se doživi sa turističkog broda (u prvom planu), nezaboravan je
American Falls (dolje) i Horseshoe Falls (gore) u svoj svojoj ljepoti od koje zastaje dah
Blistava glazura od leda i snijega okružuje slapove zimi
[Zahvala]
Niagara Parks Commission
Slika Frederica Churcha iz 1857. na kojoj je uhvatio dugu
[Zahvala]
Frederic Edwin Church: NIAGARA/Corcoran Gallery of Art, Museum Purchase, 76.15