Samoubojstva — skrivena epidemija
JOHN I MARYa imaju blizu 60 godina, žive u maloj kući na selu u Sjedinjenim Državama. John polako umire od emfizema pluća i kongestivnog zatajivanja srca. Mary jednostavno ne može zamisliti život bez Johna, a ne može ni podnijeti bol koju osjeća dok ga gleda kako sve više propada, kako hropćući pokušava doći do zraka. I Mary ima zdravstvenih problema jer godinama boluje od depresije. John je u zadnje vrijeme zabrinut zato što Mary stalno priča o samoubojstvu. Depresija i mnogi lijekovi koje uzima jako su joj pomutili pamet. Kaže da ne može podnijeti pomisao da će ostati sama.
Kuća je puna lijekova — pilula za srce, antidepresiva, tableta za smirenje. Jednog ranog jutra Mary odlazi u kuhinju i naprosto počinje gutati tablete. Ne prestaje dok je John ne pronađe i uzme joj tablete. Pada u komu, a on zove hitnu pomoć. Moli se da nije prekasno.
Što otkrivaju statistike
Posljednjih se godina puno pisalo o porastu broja samoubojstava među mladima — i to s pravom, jer ima li veće tragedije od prijevremene smrti mlade osobe, pune života i optimizma? No mediji su zanemarili činjenicu da u većini zemalja stopa samoubojstava raste proporcionalno sa životnom dobi. To se pokazuje točnim bez obzira na to je li ukupna stopa samoubojstava u nekoj zemlji visoka ili niska, kao što pokazuje okvir na ovoj stranici. Kratak pregled tih statistika ukazuje i na globalnu prirodu te skrivene epidemije.
Godine 1996. američki Centri za kontrolu bolesti izvijestili su da je od 1980. broj samoubojstava među Amerikancima u dobi od 65 i više godina naglo porastao za 36 posto. Jedan — ali ne i jedini — razlog tog porasta je sve veći broj ostarjelih Amerikanaca. Godine 1996, prvi put u 40 godina, porasla je i stopa samoubojstava među onima koji imaju više od 65 godina, i to za 9 posto. Od smrti uzrokovanih povredama, jedino su padovi i prometne nesreće usmrtile više ostarjelih Amerikanaca. Ustvari, možda su čak i te alarmantne brojke preniske. “Smatra se da je samoubojstvo jako slabo zastupljeno u statistikama koje se bave uzrocima smrti”, primjećuje A Handbook for the Study of Suicide. Ta knjiga nadalje kaže kako neki procjenjuju da su brojke u stvarnosti dva puta veće nego što piše u statistikama.
Do čega to vodi? Sjedinjenim Državama, kao i mnogim drugim državama, prijeti skrivena globalna epidemija samoubojstava stanovnika u poodmakloj dobi. Dr. Herbert Hendin, stručnjak na tom području, zapaža: “Mada se stopa samoubojstava u Sjedinjenim Državama stalno i izrazito povećava sa starosnom dobi, samoubojstva među ostarjelim ljudima jako malo privlače pažnju javnosti.” Zašto? On pretpostavlja da je to djelomično zato što je stopa samoubojstava među ostarjelima uvijek bila visoka, pa “nije stvorila iznenadnu zabrinutost koja je karakteristična za dramatični porast samoubojstava mladih”.
Strahovita učinkovitost
Ove statistike, iako su šokantne, predstavljaju tek hladne brojke. One ne mogu opisati usamljenost u životu koji prolazi bez voljenog bračnog druga, frustraciju zbog ovisnosti o drugima, očaj zbog dugotrajne bolesti, prazninu zbog kronične depresije, beznađe zbog smrtonosne bolesti. Žalosna je istina da pokušaj samoubojstva kod mladih predstavlja naglu reakciju na momentalne probleme dok se ostarjeli obično suočavaju s problemima koji izgledaju trajni i nerješivi. Zbog toga oni često odlučnije pristupaju samoubojstvu nego mladi i izvrše ga sa strahovitom učinkovitosti.
“Ne samo da je samoubojstvo u značajnoj mjeri raširenije kod ostarjelih već se i sam taj čin samoubojstva uvelike razlikuje kod ostarjelih i mladih”, zapaža dr. Hendin u svojoj knjizi Suicide in America. “Kod ostarjelih se jako velika razlika opaža naročito u omjeru pokušaja i počinjenih samoubojstava. Omjer pokušaja i počinjenih samoubojstava kod čitavog stanovništva iznosi otprilike 10 naprema 1; kod mladih (15-24 godine) otprilike 100 naprema 1; a kod onih koji imaju više od 55 godina, otprilike 1 naprema 1.”
Kakvi su to samo otrežnjavajući statistički izvještaji! Kako li je turobno ostarjeti, izgubiti fizičku snagu, trpjeti bol i razboljeti se! Ne čudi što se tako puno ostarjelih ubije. Pa ipak, postoje snažni razlozi zašto možemo cijeniti život — čak i pod veoma teškim okolnostima. Pogledajte što se dogodilo s Mary, koju smo spomenuli u uvodu.
a Imena su promijenjena.