Nada za očajne
“UISTINU, sve što je nekoć napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivošću i utjehom, koje daje Pismo, trajno imamo nadu” (ST) (Rimljanima 15:4). Ovih riječi apostola Pavla se posebno sjećamo kad doznamo da je kod osoba koje su izvršile samoubojstvo glavni problem očajanje— pomanjkanje nade. Ne otklanja li ‘utjeha iz Pisma’ to očajanje? U bezbroj slučajeva da. Razmotrimo naprimjer slijedeće:
Dok je neka mlada žena otvorila plin da bi se ubila, u to vrijeme je pokucao Jehovin svjedok na njena vrata i dao joj novu nadu iz Biblije.
Druga djevojka je nekoliko puta pokušala izvršiti samoubojstvo, jer je doživjela saobraćajnu nesreću u kojoj je ostala paralizirana, i pri tom je izgubila svaku nadu za budućnost. Tada su joj Jehovini svjedoci pomogli naći ‘utjehu iz Pisma’ i ponovno je stekla nadu za budućnost.
Slično je namjeravao učiniti neki stariji čovjek kome je umrla žena upravo prije proslave njihove pedesetogodišnjice braka. Starac je bio jako ožalošćen i upravo je pripremao otrov koji je htio popiti. Tada su Jehovini svjedoci došli na njegova vrata i pokazali kako mu vijest Biblije može pružiti novi smisao života.
Ti ljudi su naučili ‘uzdati se u Jehovu i biti hrabri’ (Psalam 27:14, NS). Naučili su se oslanjati na njega da im da snage ‘svoje breme baciti na Jehovu, i on će te sam poduprijeti’ (Psalam 55:22, NS). Oni su također saznali za Jehovinu namjeru u vezi budućnosti i dok se pred njima javlja divan vidik, njihovo sadašnje stanje im se čini manje važnim, lakše podnošljivim (snošljivim). Da, njima je ‘utjeha iz Pisma’ postala stvarnost.
A što učiniti ako netko pati od jakog osjećaja krivice, pomanjkanja radosti i zaključi da ga je napustio ‘Bog koji daje nadu’? (Rimljanima 15:13, NS). Postoji li ikakve ‘utjehe iz Pisma’ za takvu osobu? Da, ‘Jehova je blizu onih koji su slomljena srca; i spašava one koji su klonuli duhom’ (Psalam 34:18, NS). Doista, on ih ne napušta
Osjećaji krivice
Razumljivo je, naprimjer, da počinitelj teškog grijeha neko vrijeme sumnja u to da će mu Bog ikada oprostiti. Kad mu se usječe nastali šok, postane svjestan onoga što je učinio. Tada se može smatrati najgorim i najbezvrednijim čovjekom na svijetu. Iako Jehova mrzi (na) grijeh, on je milostiv prema grešnicima koji su zaista žalosni zbog toga i koji prestaju griješiti. Takvim osobama oprašta “mnogo” (Izaija 55:7).
Drevni kralj David je to dobro znao. Zato je pisao: “Jer ti si, Gospode (Jehova, NS), dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju” (Psalam 86:5, ST). David je dugo živio u vjernosti, ali tijekom života stvarno je počinio neke vrlo teške grijehe. I pored toga, u svakoj prilici, kad je postao svjestan toga i shvatio što je učinio, iskreno se pokajao i približio se Bogu u molitvi, s uvjerenjem da će mu Bog oprostiti (Psalam 51:9-12).
Iako mi ne bi željeli oponašati grijehe kralja Davida, ipak, ukoliko bi učinili neki grijeh, možemo pritom oponašati njegovo duboko, iskreno kajanje, i slobodno priznati da je bilo neispravno ono što smo učinili ali u uvjerenju da nam je Jehova spreman i oprostiti (1. Ivanova 2:1, 2).
Ako neki kršćanin ne osjeća radost ili je izgubio nutarnji mir iz bilo kojeg razloga, možda ćeš pomisliti, nije li to razlog da mu je Bog oduzeo svoj duh? Ne mora biti. Premda su kršćani radostan narod, ipak mogu katkada osjetiti strah. I Isus je također to osjetio kad je bio u Getsemanskom vrtu, prije svoje smrti. Biblijski izvještaj glasi: “Kad se nađe u smrtnoj borbi, još je žarče molio, a znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju” (Luka 22:44, ST). Smatraš li se krivim ako ponekad osjetiš uznemirenost duha zbog raznih kušnji s kojima se moraš suočiti? Ako da, trebaš tražiti utjehu od Jehove, kao što je to učinio i Isus.
No, nije li grijeh ako kršćanin poželi smrt? Pa, sjećaš li se kako se osjećao Job kada je bio jako utučen? Bolovao je od teške bolesti, bio je uznemiravan od lažnih prijatelja i vjerovao je, da ga je Jehova napustio. Zato je glasno zapomagao: “Život je moj postao mrzak duši mojoj” (Job 10:1, NS; 14:13). Jobu je smrt izgledala kao najbolje rješenje njegovih muka, ona za njega nije bila neprijatelj, iako to u stvari jeste (1. Korinćanima 15:26).
Da je Job otišao još dalje i u svojim mukama pokušao oduzeti si život, počinio bi težak grijeh. No, kada je osoba jako nesretna ili čak duševno poremećena, ne može uvijek kontrolirati misli koje joj naviru. Ipak ako se zateknemo da često razmišljamo o smrti ili stalno želimo umrijeti, trebali bi to uzeti kao upozorenje. Tada je vrijeme da brzo nešto poduzmemo protiv toga. A što?
Potraži pomoć
Neka je mlada žena bila u teškim materijalnim i bračnim problemima. U trenutku krize uzela je preveliku količinu tableta što je srećom preživjela. Razmišljajući o tome što ju je na to navelo, ona kaže: “Mislim da je problem bio u tome, što nisam nikome rekla kako se osjećam. Ja to nisam planirala. Stvari su se nagomilavale u meni sve dok nisam u gnjevu to učinila.” Njen savjet? “Idi drugima i potraži pomoć prije nego nastupi kritičan trenutak.”
To je razuman savjet. Ponekad, kad smo pod duševnom napetosti, možda nam se čini da su naša bremena preteška za nošenje. Naša krivica, žalost ili beznadnost mogu biti jednostavno preteške. No od nas se ne očekuje da nosimo sami svoja bremena. Jehova Bog zapovijeda preko apostola Pavla: “Nosite bremena jedan drugoga” (Galaćanima 6:2, NS). Drugi žele pomoći. Možda su i dužni pomoći. Možda često neće znati koliko ti je potrebna pomoć ako im ne kažeš.
Mlada djevojka, čije su tri prijateljice izvršile samoubojstvo, upitala je žalosno: “Kako smo mogli znati?... Kako smo mogli biti tamo kad su nas trebale, ako nismo znali kako su se osjećale?” Možda je jako teško razgovarati s drugima o svojim problemima. No, možda ćeš se iznenaditi kako nakon učinjenog početka riječi lako teku. I budi uvjeren da ti drugi žele pomoći. Razmotrimo sada tko su to drugi.
[Okvir na stranici 6]
Misli na druge
Mlada djevojka, koja je pomislila na samoubojstvo, objasnila je što ju je u tome spriječilo: Bol, žalost i krivica — to je ono što ostavljaju za sobom samoubojice — nešto što je mnogo razornije i trajnije od teškoća koje su izgledale nepodnošljivima (Matej 7:12).
[Okvir na stranici 7]
Prilike će se poboljšati
“U ovom svijetu ništa ne traje vječno (...) Mi znamo da je oslobođenje blizu.” Ta misao je navela jednu osobu da odbaci ideju o samoubojstvu.
[Okvir na stranici 7]
Promjena mišljenja
Dr. Herbert Hendin izjavljuje, da je tokom godina upoznao četiri osobe, koje su skočile s visokih zgrada i to preživjele. Dvije od njih su izjavile, da su u trenutku skoka poželjele promijeniti odluku (Suicide in America [Samoubojstva u Americi] od Herberta Hendina, liječnika).