Kad predrasuda više ne bude!

ZNANSTVENIK Albert Einstein navodno je jednom prilikom rekao da je u ovom tužnom svijetu teže nadvladati neku predrasudu nego rascijepati atom. Slično tome, Edward R. Murrow, novinar koji je postao poznat tokom drugog svjetskog rata a kasnije je postao direktor U.S. Information Agency, izjavio je da “nitko ne može ukloniti predrasude — može ih samo priznati”.

Zvuče li ti ove izjave istinito? Zar je nemoguće ukloniti diskriminaciju i rasizam? Što Bog misli o predrasudama?

Bog nije pristran

Biblija govori protiv pristranosti (Priče Salamunove 24:23; 28:21). Ona kaže da je “premudrost od ozgo (...) najprije čista, a po tom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera [“ne pravi pristrane razlike”, NW], i nelicemjerna” (Jakov 3:17). Takva se mudrost naglašavala sucima u drevnom Izraelu. “Ne činite nepravde na sudu”, bili su poučeni. “Ne gledaj što je ko siromah, niti se povodi za bogatijem” (3. Mojsijeva 19:15).

Čvrst biblijski stav protiv pristranosti i predrasuda isticali su Isus Krist i njegovi apostoli Petar i Pavao. Isus je bio nepristran prema onima koji su ‘bili smeteni i rasijani kao ovce bez pastira’ (Matej 9:36). Učio je: “Ne gledajte ko je ko kad sudite, nego pravedan sud sudite” (Ivan 7:24).

Petar i Pavao uvjeravaju nas da ni Jehova Bog nije pristran. Petar je izjavio: “Uistinu, sad istom shvaćam: ‘Bog nije pristran.’ Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35, St). Apostol Pavao nam kaže: “U Boga nema pristranosti” (Rimljanima 2:11, St).

Utjecaj Biblije

Biblija ima snagu promijeniti osobnost onih koji se njome vode. U Jevrejima 4:12 stoji: “Živa [je] riječ Božija, i jaka.” Uz Jehovinu pomoć osoba koja ima predrasude može čak promijeniti svoj način razmišljanja i ponašati se nepristrano prema drugima.

Uzmimo, naprimjer, slučaj Saula iz Tarza. Prema biblijskom izvještaju, on se nekada žestoko suprotstavljao kršćanskoj skupštini jer je slijedio krute religiozne tradicije (Djela apostolska 8:1-3). Židovska ga je tradicija potpuno uvjerila u to da su svi kršćani otpadnici i neprijatelji pravog obožavanja. Njegove su ga predrasude dovele do toga da podržava ubijanje kršćana. Biblija kaže da je ‘disao prijetnjom i smrću na učenike Gospodinove’ (Djela apostolska 9:1). Čineći to, smatrao je da Bogu prinosi svetu službu. (Usporedi Ivana 16:2.)

Ipak, Saul iz Tarza bio je u stanju osloboditi se svojih ekstremnih predrasuda. Čak je i sam postao kršćaninom! Kasnije je, kao Pavao, apostol Isusa Krista, napisao: “Prije [sam] bio hulnik i gonitelj i siledžija; ali bih pomilovan, jer ne znajući učinih u nevjerstvu” (1. Timoteju 1:13).

Pavao nije bio jedini koji je načinio tako drastične promjene u svom načinu razmišljanja. U svom pismu suevangelizatoru Titu, Pavao je opomenuo kršćane da “ni na koga (...) ne hule, da se ne svadjaju, nego da budu mirni, svaku krotost da pokazuju svijem ljudima, jer i mi bijasmo negda ludi, i nepokorni, i prevareni, služeći različnijem željama i slastima, u pakosti i zavisti živeći, mrski budući i mrzeći jedan na drugoga” (Titu 3:2, 3).

Srušiti barijere predrasuda

Pravi kršćani danas nastoje slijediti taj savjet. Oni ne žele prosuđivati ljude na temelju površnih utisaka. To ih čuva da “ne hule” na druge. Oni se raduju međunarodnom bratstvu koje nadilazi sve nacionalističke, etničke i rasne granice ovoga svijeta.

Razmotrimo primjer Henriquea, tamnoputog Brazilca. Budući da je bio žrtva rasne diskriminacije, kod njega se pojavila duboko ukorijenjena mržnja prema bijelcima. On objašnjava: “Dva svjetloputa Svjedoka došla su na moja vrata kako bi razgovarala o Božjem imenu. Isprva ih nisam želio slušati jer nisam vjerovao bijelcima. No uskoro sam imao priliku vidjeti da njihova poruka zvuči istinito. Tako sam prihvatio biblijski studij. Prvo pitanje koje sam postavio bilo je: ‘Ima li u vašoj crkvi mnogo crnaca?’ Odgovorili su: ‘Ima.’ Zatim su mi pokazali posljednju sliku u knjizi Moja knjiga biblijskih priča,a koja prikazuje mlade ljude različitih rasa. Tu se nalazio i jedan crni dječak i to me ohrabrilo. Kasnije sam posjetio Dvoranu Kraljevstva Jehovinih svjedoka, gdje sam vidio ljude različitih rasa koji su se međusobno ophodili s poštovanjem. To mi je bilo vrlo važno.”

Henrique je sada, kao Jehovin svjedok, radostan što pripada istinskom kršćanskom bratstvu. On razumije da zasluga za to ne pripada nijednom čovjeku. On kaže: “Danas sam zahvalan Jehovi i Isusu za sve što su učinili za moje dobro. Radim s milijunima Jehovinih lojalnih slugu svih rasa, boja i porijekla s kojima sam ujedinjen u jednom cilju.”

Dok je rastao, Dario je bio još jedna žrtva predrasuda. Kad je imao 16 godina, počeo je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. On primjećuje: “Uvidio sam da među Svjedocima nema osjećaja rasne superiornosti.” Impresionirala ga je atmosfera istinske ljubavi. Posebno je primijetio da su osobe različitih rasa služile na odgovornim položajima u skupštini. Uvijek kad je izložen nekoj vrsti predrasuda ili diskriminacije od ljudi izvan skupštine, Dario se sjeti da Jehova ljubi ljude svih nacija, plemena i jezika.

Kako se nositi s tim

Svi mi volimo da se s nama postupa dostojanstveno i s poštovanjem. Biti žrtva predrasuda je zbog toga kušnja koju je teško podnositi. Kršćanska nas skupština ne štiti u potpunosti od izlaganja pristranim stavovima ovog zlog svijeta. Sve dok Sotona Đavo upravlja svjetskim zbivanjima, bit će nepravdi (1. Ivanova 5:19). Otkrivenje 12:12 nas upozorava: “Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer djavo sidje k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima.” Njegova namjera nije samo da izazove nemir. Uspoređen je s grabežljivom životinjom. Apostol Petar nam kaže: “Suparnik vaš, djavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere” (1. Petrova 5:8).

Biblija nam također kaže: “Pokorite se dakle Bogu, a protivite se djavolu, i pobjeći će od vas” (Jakov 4:7). Odlična pomoć u izlaženju na kraj s predrasudama jest tražiti zaštitu od Boga, kao što je to učinio kralj David: “Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove” (Psalam 71:4). Možemo se čak moliti poput psalmista: “Smiluj se na me, Bože, jer čovjek hoće da me proguta, neprijatelj me svaki dan pritješnjuje” (Psalam 56:1).

Kako će Bog reagirati na takve molitve? Biblija odgovara: “Jer će izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti” (Psalam 72:12, 13). Kako je samo dobro znati da će Jehova u svoje vrijeme donijeti olakšanje svima onima koji su žrtve nepravde!

“Zlo se više neće činiti”

Vladavine ovoga svijeta mogu se boriti protiv predrasuda svojim zakonima i programima. Mogu obećavati jednakost i nepristranost. No one ne mogu u tome uspjeti (Psalam 146:3). Samo Bog može ukloniti sve postupke koji su posljedica predrasuda, a to će i učiniti. On će čovječanstvo pretvoriti u jednu ujedinjenu obitelj. “Narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena” preživjet će kraj ovog zlog sustava i radovati se životu u miru (Otkrivenje 7:9, 10).

Jehova će ukloniti sve zlo nastalo zbog rasnih i socijalnih predrasuda. Zamisli, ni s kim se neće nepravedno postupati! “Nego će sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i ne će biti nikoga da ih plaši” (Mihej 4:4). A u Izaiji 11:9 (St) stoji: “Zlo se više neće činiti.”

Ako si danas žrtva predrasuda, ova veličanstvena nada u budućnost ojačat će tvoj odnos s Jehovom. Pomoći će ti podnijeti nepravde ovog zlog sustava. I dok se nosiš s predrasudama i gledaš u budućnost, slijedi mudar biblijski savjet: “Budite slobodni, i neka bude jako srce vaše, svi koji se u Gospodina uzdate” (Psalam 31:24).

[Bilješke]

[Zahvala na stranici 4]

U.S. National Archives photo