Obitelji s pastorčadi mogu biti uspješne

Mogu li obitelji s pastorčadi biti uspješne? Da, mogu, posebno ako svi članovi imaju na umu da je “sve (...) pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi” (2. Timoteju 3:16). Kada svi primjenjuju biblijska načela, uspjeh je praktički zajamčen.

Temeljno svojstvo

Biblija navodi tek nekoliko konkretnih zakona u pogledu međuljudskih odnosa. Najvećim dijelom ona nas potiče da razvijamo ispravna svojstva i stavove koji će nas usmjeravati da mudro postupamo. Takvi ispravni stavovi i svojstva temelj su sretnom obiteljskom životu.

Možda se čini da je to samo po sebi očito, no ipak vrijedi naglasiti da je ljubav temeljno svojstvo koje je potrebno da bi bilo koja obitelj bila uspješna. Apostol Pavao je rekao: “Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja! (...) Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi!” (Rimljanima 12:9, 10, St). Riječ “ljubav” često se pogrešno primjenjuje, no svojstvo o kojem je Pavao ovdje govorio predstavlja nešto jedinstveno. To je božanska ljubav koja “nikad ne zakazuje” (1. Korinćanima 13:8, NW). Biblija je opisuje kao nesebičnu i spremnu služiti. Ona aktivno djeluje za dobrobit drugih. Strpljiva je i dobrohotna, nikad nije ljubomorna, ponosna ili uobražena. Ne traži vlastitu korist. Uvijek je spremna uzeti u obzir olakšavajuće okolnosti, uvijek je spremna vjerovati, nadati se i ustrajati, što god da se dogodi (1. Korinćanima 13:4-7).

Istinska ljubav pomaže da se izglade nesuglasice i spaja ljude vrlo različitog odgoja i različitih osobnosti. Isto tako, pomaže ublažiti razorne posljedice koje nastaju uslijed razvoda ili smrti biološkog roditelja. Jedan čovjek koji je postao očuh opisuje ozbiljne probleme s kojima se susreo: “Često sam bio previše zaokupljen vlastitim osjećajima da bih se mogao baviti osjećajima svoje pastorčadi ili čak svoje supruge. Morao sam naučiti ne biti toliko osjetljiv. Što je najvažnije, morao sam naučiti biti ponizan.” Ljubav mu je pomogla da učini potrebne promjene.

Biološki roditelj

Ljubav može pomoći da se prihvati odnos koji imaju djeca sa svojim biološkim roditeljem koji više ne živi s njima. Jedan očuh priznaje: “Želio sam da moja pastorčad prvenstveno meni bude naklonjena. Kad bi posjećivala svog biološkog oca, bilo mi je teško oduprijeti se iskušenju da ga kritiziram. Kad bi se vratila nakon što su s njim ugodno provela dan, ja bih se osjećao užasno. No, kad bi se loše provela, bio bih veseo. Ustvari, bojao sam se da ih ne izgubim. Jedna od najtežih stvari bila je shvatiti i prihvatiti važnost uloge koju ima biološki otac u životu mojih pastoraka.”

Istinska ljubav pomogla je ovom očuhu da se suoči s činjenicom da nije realno očekivati da će ga djeca istog trena zavoljeti. On se nije trebao osjećati odbačeno kada ga nisu odmah prihvatila. Uvidio je da možda nikada neće moći u srcu svoje djece posve zamijeniti njihovog biološkog oca. Djeca su poznavala svog pravog oca od svoje najranije dobi, dok je očuh bio pridošlica te se trebao truditi da zadobije njihovu ljubav. Istraživačica Elizabeth Einstein iznosi zaključak do kojeg su mnogi u svom iskustvu došli, kada kaže: “Biološkog se roditelja nikada ne može zamijeniti — nikada. Čak i roditelj koji je umro ili je napustio djecu i dalje ima važno mjesto u životu svoje djece.”

Stega — osjetljiva tema

Biblija pokazuje da je s ljubavlju pružena stega neophodna za mlade, a to uključuje i pastorčad (Priče Salamunove 8:33). Brojni se stručnjaci počinju slagati s onim što o tome govori Biblija. Profesorica Ceres Alves de Araújo je rekla: “Nitko sam po sebi ne voli ograničenja, ali ona su neophodna. ‘Ne’ je riječ koja služi kao zaštita.”

Međutim, u obitelji u kojoj je jedan od roditelja očuh ili maćeha stav prema pružanju stege može dovesti do ozbiljnih razilaženja. Pastorčad je jednim dijelom odgajala odrasla osoba koja s njima više ne živi. Vrlo je vjerojatno da imaju neke navike ili običaje koji možda iritiraju očuha ili maćehu. I vjerojatno ne razumiju zašto očuh ili maćeha inzistiraju na nekim stvarima. Kako uspješno rješavati takve situacije? Pavao opominje kršćane: “Idi za (...) ljubavi, trpljenjem, krotosti” (1. Timoteju 6:11). Kršćanska ljubav pomaže kako očuhu, ili maćehi, tako i djeci da budu blagi i strpljivi dok se uče pokazivati međusobno razumijevanje. Ako očuh, ili maćeha, nema strpljenja, ‘gnjev, srdžba i pogrdan govor’ brzo mogu razoriti svaki odnos koji se uspjelo uspostaviti (Efežanima 4:31, NW).

Prorok Mihej pružio je uvid u to što može u takvoj situaciji pomoći. On je rekao: “Šta Gospodin ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost [“dobrohotnost”, NW] i da hodiš smjerno s Bogom svojim?” (Mihej 6:8). Kad se pruža stega, od presudne je važnosti biti pravedan. No kako je s dobrohotnošću? Jedan kršćanski starješina priča kako je nedjeljom ujutro često bilo teško probuditi njegovu pastorčad da bi išla na skupštinsko obožavanje. Umjesto da ih izgrdi, pokušao je biti dobrohotan. Ustao bi rano, pripremio doručak, a zatim bi svakome od njih donio topli napitak. Zahvaljujući tome bili su mnogo spremniji poslušati njegovu molbu da ustanu.

Profesorica Ana Luisa Vieira de Mattos dala je sljedeći zanimljiv komentar: “Nije važno o kakvoj se obitelji radi, već kakva je kvaliteta odnosa među njenim članovima. U svojim sam istraživanjima primijetila da mladi ljudi s problematičnim ponašanjem gotovo uvijek dolaze iz obitelji u kojima je slab roditeljski nadzor te u kojima nema reda i komunikacije.” Također je rekla: “Nemoguće je dovoljno naglasiti kako odgajanje djece podrazumijeva potrebu da se kaže ne.” Osim toga, dr. Emily Visher i dr. John Visher navode: “U biti, stega daje rezultat samo onda kada je osobi koja je prima stalo do toga kako će reagirati osoba koja pruža stegu i kakav će s njom imati odnos.”

Ova su zapažanja dotakla pitanje tko bi u obiteljima s pastorčadi trebao primjenjivati stegu. Tko bi trebao biti taj koji će reći ne? Nakon što su razmotrili situaciju, neki su roditelji odlučili da bi u početku najvećim dijelom biološki roditelj trebao pružati stegu, kako bi očuhu ili maćehi dao dovoljno vremena da izgradi prisniji odnos s djecom. Neka djeca steknu pouzdanje u to da ih očuh ili maćeha voli prije nego što on ili ona počne pružati stegu.

Što ako je otac taj koji nije biološki roditelj? Ne govori li Biblija da je otac poglavar obitelji? Da, govori (Efežanima 5:22, 23; 6:1, 2). Međutim, očuh će možda željeti na neko vrijeme pružanje stege povjeriti majci, posebno ako to obuhvaća i kažnjavanje. Može dopustiti da djeca slušaju ‘nauku svoje majke’ dok on polaže temelj za to da bi mogla ‘slušati nastavu svog [novog] oca’ (Priče Salamunove 1:8; 6:20; 31:1). Činjenice pokazuju da se to, dugoročno gledano, neće negativno odraziti na načelo poglavarstva. Osim toga, jedan očuh kaže: “Upamtio sam da stega uključuje savjet, ispravljanje i ukor. Kad ih se pruža na pravedan, ljubazan i samilostan način i kada su popraćeni roditeljskim primjerom, tada obično donose rezultate.”

Roditelji trebaju komunicirati

Priče Salamunove 15:22 (NW) kažu: “Planovi propadaju gdje nema povjerljivog razgovora.” U obitelji s pastorčadi od presudne je važnosti miran, otvoren i povjerljiv razgovor između roditelja. U novinama O Estado de S. Paulo jedna je kolumnistkinja primijetila: “Djeca su uvijek sklona iskušavati granice koje su im postavili roditelji.” To može biti dvostruko više izraženo u obiteljima gdje je jedan od roditelja očuh ili maćeha. Zato se roditelji moraju složiti oko različitih pitanja, tako da djeca vide da su oni složni. Međutim, što ako se očuh ili maćeha ponaša na način koji biološki roditelj smatra nepravednim? Tada bi njih dvoje trebalo riješiti stvar nasamo, a ne pred djecom.

Jedna majka koja se drugi put udala priča: “Majci je najteže gledati kako očuh kažnjava njenu djecu, posebno ako smatra da prenagljuje ili da nije posve pravedan. Srce ti se cijepa i želiš zaštititi svoju djecu. Teško je u takvim trenucima ostati podložan svom suprugu i podupirati ga.

Jednom su prilikom moja dva dječaka od 12 i 14 godina upitala svog očuha za dopuštenje da nešto urade. On je to odmah odbio i izašao iz sobe, a da dječacima nije dao priliku da objasne zašto im je ta želja bila važna. Dječaci su se skoro rasplakali, a ja sam ostala bez riječi. Stariji me dječak pogledao i rekao: ‘Mama, jesi li vidjela što je učinio?’ Odgovorila sam: ‘Da, vidjela sam. Ali on je još uvijek poglavar kuće, a Biblija nam govori da poštujemo poglavarstvo.’ Oni su bili dobri dječaci, složili su se s tim te su se malo smirili. To isto veče svom sam suprugu objasnila situaciju i uvidio je da je bio previše čvrste ruke. Smjesta je otišao dječacima u sobu i ispričao se.

Mnogo smo toga naučili iz tog događaja. Moj je suprug naučio da sasluša prije nego donese neke odluke. Ja sam naučila podupirati načelo poglavarstva, čak i onda kada je to za mene bolno. Dječaci su naučili koliko je važna podložnost (Kološanima 3:18, 19). A iz iskrene isprike moga supruga svi smo izvukli važnu pouku o poniznosti (Priče Salamunove 29:23). Danas oba sina služe kao kršćanski starješine.”

Pogrešaka će biti. Djeca će reći ili napraviti stvari koje će boljeti. Pritisci koji se u takvim trenucima javljaju dovest će do toga da očuh ili maćeha postupi nerazumno. Međutim, jednostavne riječi: “Žao mi je, molim te oprosti mi”, mogu mnogo doprinijeti da rane zacijele.

Jačanje obiteljskog jedinstva

Potrebno je vrijeme da bi se izgradili srdačni odnosi u obiteljima s pastorčadi. Ako si očuh, ili maćeha, trebao bi biti suosjećajan. Imaj razumijevanja i budi spreman provoditi vrijeme s djecom. Ako su malena, igraj se s njima. Ako su starija, budi spreman porazgovarati s njima. Traži prilike kako biste zajednički provodili vrijeme — naprimjer, pozovi djecu da ti pomognu u kućanskim poslovima, kao što su pripremanje večere ili pranje automobila. Pozovi ih da pođu s tobom i pomognu ti kada ideš u kupovinu. Osim toga, male, ljubazne geste mogu biti pokazatelj ljubavi koju osjećaš. (Naravno, svaki očuh trebao bi biti oprezan i držati se unutar prikladnih granica u odnosu sa svojim pastorkama kako se one ne bi osjećale neugodno. A i maćehe bi trebale zadržati na umu da u odnosu s dječacima također postoje granice.)

Obitelji s pastorčadi mogu biti uspješne. Mnoge i jesu. Najuspješnije su one u kojima svi članovi obitelji, a posebno roditelji, razvijaju ispravne stavove i imaju realna očekivanja. Apostol Ivan je napisao: “Ljubazni! da ljubimo jedan drugoga; jer je ljubav od Boga” (1. Ivanova 4:7). Da, iskrena je ljubav pravi ključ za sretnu obitelj s pastorčadi.

[Slike na stranici 7]

SRETNE OBITELJI S PASTORČADI

zajednički provode vrijeme...

zajednički proučavaju Božju Riječ...

međusobno razgovaraju...

rade zajedno...