Božje dopuštanje patnji — uskoro će završiti

KUD god se okreneš, vidiš ljude koji pate. Neki ljudi sami sebi uzrokuju patnje. Zarazili su se spolno prenosivim bolestima ili snose posljedice zloupotrebe droge ili alkohola i pušenja. Neki imaju zdravstvene probleme zbog loših navika hranjenja. No mnoge su patnje posljedica činilaca ili događaja na koje prosječan čovjek ne može utjecati: rat, etničko nasilje, kriminal, siromaštvo, glad, bolest. Još nešto na što ljudi zapravo ne mogu utjecati su patnje povezane sa starošću i smrću.

Biblija nam kaže da je ‘Bog ljubav’ (1. Ivanova 4:8). Zašto onda Bog koji je pun ljubavi već stoljećima dopušta sve te patnje? Kad će im učiniti kraj? Da bismo odgovorili na takva pitanja, moramo razmotriti kakav je Božji naum s ljudima. To će nam pomoći da razumijemo zašto dopušta patnje i što će poduzeti u vezi s njima.

Kad je Bog stvorio prvog čovjeka, stvorio je daleko više od samo tijela i mozga. Nadalje, Bog Adama i Evu nije stvorio kao robote koji nemaju razum. Dao im je slobodnu volju. To je bio izvrstan dar, budući da je ‘Bog pogledao sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma’ (1. Mojsijeva 1:31). Da, njegovo je ‘djelo savršeno’ (5. Mojsijeva 32:4). Nitko od nas ne želi da mu netko drugi stalno diktira što će misliti i raditi, a da ništa ne odlučuje sam i zato cijenimo taj dar slobodne volje.

No je li se taj dobar dar trebalo koristiti bez ograničenja? Božja Riječ nam odgovara putem uputa koje su dobili rani kršćani: “Budite kao slobodni ljudi, ali slobodu imajte, ne kao pokrivalo za zloću, nego kao Božji robovi” (1. Petrova 2:16). Granice moraju postojati za opće dobro. Zato je i slobodnu volju trebalo regulirati pravilima zakona. U suprotnom bi došlo do anarhije.

Čiji je zakon trebao odrediti granice slobode? Odgovor na to pitanje povezan je s glavnim razlogom zbog kojeg Bog dopušta patnje. Budući da je stvorio ljude, on najbolje zna kojih se zakona oni trebaju pridržavati za svoje dobro i dobro drugih. Biblija to kaže ovako: “Ja sam Jehova Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš” (Izaija 48:17).

Očigledno, bitno je sljedeće: Ljudi nisu stvoreni tako da bi mogli biti neovisni o Bogu. On ih je stvorio na taj način da njihov uspjeh i sreća ovise o poslušnosti njegovim pravednim zakonima. Božji je prorok Jeremija rekao: “Znam, Jehova, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23).

Bog je ljude podložio svojim fizikalnim zakonima, kao što je zakon gravitacije. Isto tako, ljudi trebaju biti podložni njegovim moralnim zakonima, koje je postavio kako bi međusobno živjeli u skladu. Stoga Božja Riječ s dobrim razlogom potiče: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se” (Priče Salamunove 3:5).

Dakle, ljudska obitelj nikako ne može uspješno vladati nad sobom ako ne prihvaća Božju vladavinu. Pokušavajući biti neovisni o Bogu, ljudi su izmislili socijalne, ekonomske, političke i vjerske sustave koji jedni s drugima dolaze u sukob te “vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9).

Bog je našim praroditeljima, Adamu i Evi, dao savršeni početak. Njihovo tijelo i um bili su savršeni, a rajski vrt bio im je dom. Da su se podložili Božjoj vladavini, ostali bi savršeni i sretni. S vremenom bi postali roditelji čitave savršene i sretne ljudske obitelji koja bi živjela na rajskoj Zemlji. To je bio Božji naum s ljudima (1. Mojsijeva 1:27-29; 2:15).

No naši su praroditelji zloupotrijebili svoju slobodnu volju. Oni su pogrešno mislili da će neovisni o Bogu biti uspješni. Svojom vlastitom slobodnom voljom prešli su granice njegovih zakona (1. Mojsijeva 3. poglavlje). Budući da su odbacili njegovu vladavinu, on ih više nije trebao održavati savršenima. ‘Oni su sa svoje strane pogubno djelovali, nisu ostali njegova djeca, greška je njihova’ (5. Mojsijeva 32:5, NS).

Otkad su postali neposlušni Bogu, tijelo i um Adama i Eve počeli su propadati. Jehova je izvor života (Psalam 36:9). Stoga, budući da se prvi ljudski par odvojio od Jehove, postao je nesavršen i nakon nekog vremena umro (1. Mojsijeva 3:19). U skladu sa zakonima genetike njihovo je potomstvo moglo naslijediti samo ono što su imali njihovi roditelji. A što je to bilo? Nesavršenost i smrt. Zato je apostol Pavao napisao: “Preko jednog čovjeka [Adama] grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12).

Kad su se Adam i Eva pobunili protiv Boga, doveli su u pitanje njegovu suverenost, odnosno pravo vladanja. Jehova ih je mogao uništiti i početi sve ispočetka s novim parom, ali time se ne bi odgovorilo na pitanje čija je vladavina ispravna i najbolja za ljude. Time što bi dobili dovoljno vremena da na temelju vlastitih zamisli organiziraju društvo, ljudi bi jasno pokazali može li vladavina neovisna o Bogu biti uspješna.

Što nam pokazuju tisuće godina ljudske povijesti? Kroz sva ta stoljeća ljudi su isprobali mnoge oblike socijalnih, ekonomskih, političkih i vjerskih sustava. No zloća i patnje nastavile su se. Ustvari, ‘zli su napredovali sa zla na gore’, naročito u naše vrijeme (2. Timoteju 3:13).

U 20. stoljeću bilo je vrhunskih znanstvenih i industrijskih dostignuća. No bilo je i najgorih patnji u čitavoj povijesti ljudskog roda. I bez obzira na sva medicinska dostignuća, Božji zakon još uvijek stoji: Kad su odvojeni od Boga — izvora života — ljudi obolijevaju, stare i umiru. Doista se jasno dokazalo da ljudi ne mogu ‘upravljati svojim koracima’!

Jednom za sva vremena ovaj je tragičan eksperiment neovisnosti o Bogu pokazao da ljudske vladavine bez njega nikako ne mogu biti uspješne. Jedino Božja vladavina može donijeti sreću, jedinstvo, zdravlje i život. Osim toga, nepogrešiva Riječ Jehove Boga, Biblija, pokazuje da živimo u “posljednjim danima” ljudske vladavine, koja je neovisna o Bogu (2. Timoteju 3:1-5). Jehovino toleriranje ljudskog vladanja te zloće i patnji uskoro će završiti.

Bog će se uskoro umiješati u ljudska zbivanja. Biblija nam kaže: “U vrijeme tih kraljeva [današnjih ljudskih vladavina] Bog će nebeski podignuti kraljevstvo [na nebu] koje se dovijeka neće rasuti, i to se kraljevstvo neće ostaviti drugom narodu [ljudi više nikad neće vladati Zemljom]; ono će satrti i ukinuti sva ta kraljevstva [današnje vladavine], a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44).

Tema Biblije je opravdanje suverenosti Jehove Boga putem nebeskog Kraljevstva. To je ujedno bila glavna tema Isusovog poučavanja. On je rekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14).

Tko će doživjeti da Božja vladavina zamijeni ljudsku, a tko neće? U Pričama Salamunovim 2:21, 22 jamči nam se: “Jer će pravednici [oni koji podupiru Božju vladavinu] nastavati na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj. A bezbožni [oni koji ne podupiru Božju vladavinu] će se istrijebiti sa zemlje.” Od Boga nadahnuti psalmist je pjevao: “Još malo, pa neće biti bezbožnika. (...) A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira. Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj dovijeka” (Psalam 37:10, 11, 29).

Oni koji prežive kraj sadašnjeg sustava stvari živjet će na Zemlji očišćenoj od zloće i patnji pod vladavinom Božjeg Kraljevstva. Ljudi će biti poučeni od Boga i s vremenom će “zemlja biti puna poznanja Jehovina kao more vode što je puno” (Izaija 11:9). Ta izgrađujuća, korisna pouka rezultirat će doista miroljubivim, ujedinjenim ljudskim društvom. Zato više neće biti rata, ubojstava, nasilja, silovanja, krađa ili bilo kojeg drugog zločina.

Poslušni ljudi koji budu živjeli u Božjem novom svijetu uživat će divne koristi i u tjelesnom pogledu. Sve negativne posljedice pobune protiv Božje vladavine bit će uklonjene. Nesavršenost, bolest, starost i smrt pripadat će prošlosti. Biblija nam jamči: “Nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam.” Štoviše, ona obećava i sljedeće: “Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće” (Izaija 33:24; 35:5, 6). Bit će velika radost svaki dan uživati u savršenom zdravlju — i to zauvijek!

Oni koji budu živjeli u tom novom svijetu pod Božjim će vodstvom punim ljubavi koristiti svoju snagu i znanje kako bi cijelu Zemlju pretvorili u raj. Siromaštvo, glad i beskućništvo nestat će zauvijek, jer Izaijino proročanstvo kaže: “Oni će graditi kuće i stanovati u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. Neće oni graditi a drugi se naseliti, neće saditi a drugi jesti” (Izaija 65:21, 22). Doista, ‘svaki će sjediti pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši’ (Mihej 4:4).

Briga koju će s puno ljubavi prema Zemlji pokazivati Bog i poslušni ljudi neće biti neuzvraćena. Biblija nam jamči sljedeće: “Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. (...) U pustinji [će] provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj” (Izaija 35:1, 6). “Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino” (Psalam 72:16).

Što će biti s milijardama ljudi koji su umrli? Oni koji su u Božjem sjećanju bit će vraćeni u život, jer će “biti uskrsnuće i pravednih i nepravednih” (Djela apostolska 24:15). Da, mrtvi će oživjeti. Bit će poučavani divnim istinama o Božjoj vladavini i dobit će priliku da vječno žive u Raju (Ivan 5:28, 29).

Time će Jehova Bog u potpunosti prekinuti strašne patnje, bolest i smrt u čijem je ropstvu čovječanstvo već tisućama godina. Više neće biti bolesti! Neće biti invalidnosti! Neće biti smrti! ‘Bog će obrisati svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje će stvari proći’ (Otkrivenje 21:3, 4).

Tako će Bog ukloniti patnje. Uništit će ovaj pokvareni svijet i uvesti potpuno novi sustav stvari u kojem će “prebivati pravednost” (2. Petrova 3:13). To je doista dobra vijest! Novi svijet nam je očajnički potreban, i nećemo ga još dugo morati čekati. Na temelju ispunjenja biblijskih proročanstava znamo da je novi svijet pred vratima i da će Božje dopuštanje patnji uskoro završiti (Matej 24:3-14).