Zbog problema s kojima se suočavamo mogli bismo postati toliko zabrinuti da više ne možemo misliti ni na što drugo. Naprimjer, mogli bismo se brinuti da nećemo zaraditi dovoljno novca za svoje životne potrebe ili da ćemo se razboljeti, pa nećemo moći ići na posao ili ćemo možda čak ostati bez posla. Čak bismo se mogli bojati da nećemo ostati vjerni Jehovi kad dođemo u iskušenje da prekršimo neki njegov zakon. Znamo da će Sotona uskoro navesti ljude koji su pod njegovom vlašću da napadnu Božji narod, pa se možda brinemo kako ćemo reagirati kad dođe do tog napada. Neki od nas možda se pitaju: “Je li neispravno to što sam zabrinut zbog takvih stvari?” Znamo da je Isus rekao svojim sljedbenicima: “Ne budite zabrinuti” (Mat. 6:25). Je li time htio reći da nikad ne bismo smjeli biti ni za što zabrinuti? Naravno da nije. Uostalom, sjeti se da su se u prošlosti neki vjerni Jehovini sluge borili s tjeskobom, ali nisu zbog toga izgubili Jehovinu naklonost (1. Kralj. 19:4). Isus nas je zapravo htio utješiti. On nije želio da se toliko zaokupimo životnim brigama da nam služba Bogu padne u drugi plan (w21.01 3 odl. 4–5).

Muž je odgovoran i Jehovi i Isusu za to kako postupa sa svojom ženom i djecom (1. Petr. 3:7). Kao glava svoje nebeske i zemaljske obitelji, Jehova ima pravo postavljati pravila o tome kako se njegova djeca trebaju ponašati, a ujedno ima pravo ukoriti ili kazniti one koji se tih pravila ne pridržavaju (Iza. 33:22). Isus kao poglavar kršćanske skupštine isto tako ima pravo postavljati pravila i pozvati na red one koji ih se ne pridržavaju (Gal. 6:2; Kol. 1:18–20). Poput Jehove i Isusa, kršćanin koji je glava obitelji ima pravo donositi odluke koje se tiču njegove žene i djece (Rim. 7:2; Efež. 6:4). No njegov autoritet ima granice. Naprimjer, pravila koja on postavi trebaju se temeljiti na načelima iz Božje Riječi (Izr. 3:5, 6). Osim toga, glava obitelji nema pravo postavljati pravila onima koji nisu dio njegove obitelji (Rim. 14:4). A kad njegovi sinovi i kćeri odrastu i odu od kuće, oni ga i dalje poštuju, ali mu više ne trebaju biti podložni kao glavi obitelji (Mat. 19:5; w21.02 2–3 odl. 3–5).

Kršćanin koji je glava obitelji pokazuje da voli svoju obitelj tako što se brine za njihove materijalne potrebe. No on mora imati na umu da je puno važnije pomoći članovima svoje obitelji da zadovolje svoje duhovne potrebe (Mat. 5:3). Isus se htio pobrinuti za svoju majku Mariju čak i dok je umirao na mučeničkom stupu. Iako je bio u strašnim mukama, Isus se obratio apostolu Ivanu i zamolio ga da preuzme brigu o Mariji (Ivan 19:26, 27). Brat koji je glava obitelji može imati mnogo važnih odgovornosti. On mora marljivo raditi na poslu kako bi svojim vladanjem donosio hvalu Jehovi (Efež. 6:5, 6; Titu 2:9, 10). Osim toga, možda ima neke odgovornosti u skupštini, primjerice da služi kao pastir i predvodi u djelu propovijedanja. No jako je važno i da redovito proučava Bibliju sa svojom ženom i djecom. Oni su mu jako zahvalni za sve što čini kako bi zadovoljio njihove fizičke, emocionalne i duhovne potrebe (Efež. 5:28, 29; 6:4; w21.01 12 odl. 15, 17).