-
Što se događa s obiteljskim životom?Stražarska kula – 1985 | 1. veljače
-
-
Što se događa s obiteljskim životom?
“MOLIM vas, možete li mi pomoći? Muž me zlostavlja i ja to ne mogu više izdržati. Nemam nikoga kome bih se mogla povjeriti. Imam samo jednogodišnjeg sina — inače sam sama. Moj muž se lako (brzo) razgnjevi i zato su mi ruke ponekad plave i crne od njegovih udaraca. Prije dva tjedna udario me je po nosu, pa sam jako krvarila iz nosa. Zatim me je jedne noći počeo daviti u krevetu i tek kada sam se onesvijestila, vidio je što je učinio. Danima, nakon toga, otežano sam gutala.”
“Moj muž viče po kući, razbija predmete i plaši našu bebu. Tako me je istukao jedne noći da sam pala na pod, beba je sva preplašena strašno plakala, a ja sam bila povrijeđena i preplašena da bih nešto poduzela. ... Rekla sam mu da se želim razvesti. Sada mu se više ne usuđujem reći da ću otići, jer, inače počinje po starom a ja se bojim za svoj život i za život mog sina.” (Iz knjige Scream Quietly or the Neighbours Will Hear od Erina Prizzeja.)
Jesu li to usamljeni slučajevi? Nikako ne! Procjenjuje se da je samo u Sjedinjenim Državama oko 1,8 milijuna žena zlostavljano od svojih muževa, što znači da ih udaraju nogom, ozljeđuju, udaraju šakom, udaraju bilo kakvim predmetima, prijete im ili ih napadaju nožem ili pištoljem. Dodamo li tome još slučajeve seksualne zloupotrebe i emocionalno zanemarivanje djece, zlostavljanje roditelja, baka i djedova, slika postaje još žalosnija. Zato se postavlja pitanje: Što se događa s obiteljskim životom?
I ti imaš razloga za zabrinutost. “Zašto ja”? možda pitaš. “Mogu vam jamčiti da se takve stvari ne događaju u mojoj obitelji”. Ipak trebali bi te zanimati obiteljski problemi. Zašto? Jer je Biblija davno prije prorekla da će takva obiteljska uznemirenost biti dio jasnog dokaza da mi živimo u “posljednjim danima” ovog cijelog svjetskog sustava stvari.a Obrati pažnju što je prorekao apostol Pavao: “Spoznaj, da će u posljednje dane nastupiti kritična vremena, s kojima će se teško izlaziti na kraj. Jer će ljudi postati samoljubivi, ... nepokorni roditeljima, nezahvalni, nelojalni, bez prirodnih naginjanja” (2. Timoteju 3:1-3, NS).
Ispunjavaju li se doista danas Pavlove riječi? U kojoj su mjeri proširene obiteljske svađe? Služe li one kao potvrda ispunjenja Pavlovog proročanstva ukazujući da mi stvarno živimo u “posljednjim danima”?
[Bilješka]
a Treba znati da biblijska proročanstva o “posljednjim danima” čine složeni znak. To znači, kada se bude sve prorečeno dogodilo u jednom naraštaju, to će biti dokaz da živimo u vremenu kraja. U ovoj seriji članaka želimo skrenuti pažnju na jedan dio proročanstava, naime, na djelovanje ovih naših “kritičnih vremena” na obitelj.
-
-
Kako utječu na tvoju obitelj ova “kritična vremena”?Stražarska kula – 1985 | 1. veljače
-
-
Kako utječu na tvoju obitelj ova “kritična vremena”?
“Svagdje je dobro, ali je kod kuće najbolje — pa makar ona bila veoma skromna.”
TAKO je napisao dramatičar John (Džon) Howard Payne. No, to je bilo prije 160 godina. Današnji svijet pruža drugačiju sliku. “Svoja kućica, svoja slobodica”, je često pravo bojno polje. U mnogim domovima prečesto nedostaju prirodna ljubav i sklonost, koje se obično očekuju u obitelji. A zašto? Postoji li išta jedinstveno u bilo kom pogledu, u obiteljskim problemima našeg vremena?
Obitelj dvadesetog stoljeća
U ranijim stoljećima obitelj je predstavljala često ekonomsko produktivnu zajednicu. To znači da su svi i roditelji i djeca radili zajednički na izgradnji kuće, pravljenju namještaja, obrađivanju njiva i čuvanju stada (1. Mojsijeva 37:2; Priče Salamunove 31:16). No, pojavom industrijske revolucije stvari su se izmijenile.
Posebno od kad je započela industrijalizacija zapadnih zemalja, doselile su se mnoge obitelji u gradove u potrazi za zaposlenjem u tvornicama. Sada su ljudi morali svaki dan ostavljati svoj dom i odlaziti na posao. Obitelji su provodile zajedno sve manje vremena. Ljudi više nisu sami za sebe pravili odjeću, namještaj i druge stvari, nego su ih kupovali. O tome piše u knjizi The Family, Society, and the Individual (Obitelj, društvo i pojedinac):
“Ove promjene su, kako se moglo i očekivati, imale značajnog utjecaja na ... obiteljski život. Obitelj sada kao ekonomska jedinica ne proizvodi više ništa. Otkako su stupili na snagu zakoni o obaveznom školovanju djece i zabrani dječjeg rada djeca su postala gospodarstveno opterećenje, a ne dobitak.” Kako se to odrazilo na odgoj djece? “Mijenjalo se patrijarhalno ustrojstvo obitelji; disciplina i poštovanje autoriteta više nisu bili temelji dobrog života”.
Takve promjene su bile jedinstvene i u nekim slučajevima veliko opterećenje obitelji dvadesetog stoljeća. To nije problem isključivo zapadnog svijeta. Kolonizacijom, a njome i industrijalizacijom, došlo je do poremećenosti tradicionalnih uloga u obitelji čak i u zemljama u razvoju (“zemljama trećeg svijeta”). U nekim su slučajevima žene postale ozlojeđene jer ih se nije smatralo (ravnopravnim) partnerima. Tako se žalila jedna Afrikanka: “Zašto muškarci prepuštaju nama nošenje tereta? Ja idem na polje sa sjekirom na ramenu i djetetom na leđima. On ne nosi ništa. Zatim se vraćam sa sjekirom, djetetom i velikom posudom za vodu na glavi. On i dalje ne pomaže kod nošenja tereta. Novac troši na piće, a ne na nas (žene) i djecu. Pomažemo mu u poslu ili obavljamo veći dio toga, a on uzima sav novac jer kaže da novac pripada njemu — on ga je zaradio. Pa to je, stvarno, smiješno.”
Obitelj dvadesetog stoljeća izložena je utjecaju još nečega, u povijesti jedinstvenog otkrića — televiziji. Procjenjuje se, da je jedan osamnaestogodišnji omladinac proveo oko 15 000 sati pred televizorom u usporedbi sa oko 11 000 sati u školskom razredu. Američki omladinac od 14 godina vidio je oko 18 000 ubojstava na televiziji. A kakve su posljedice? Odgovor nalazimo u knjizi Childstress! (“Stres djeteta”) od M. S. Milera: “Mnogi psiholozi i suci smatraju televiziju odgovornom za natjecanje u nasilju među mladima. Neki devetogodišnjak upao je u jednu banku u New Yorku s pištoljem igračkom i zaplijenio 100 dolara. Rekao je i zašto je to učinio: ‘Vidio sam na televiziji kako to ljudi rade.’” O tome piše časopis The Family Coordinator (Usklađivač obitelji): “Iako još nije posve poznato kako se neposredno odražava takav utjecaj na omladinu, ali sasvim je jasno, da se preko medija prenose vrijednosti koje imaju, bez izuzetka, utjecaja na život i kasniji način života omladinca.”
Nesumnjivo obitelj dvadesetog stoljeća doživljava neobične jedinstvene životne uvjete koji su je, kao nikada do sada u ljudskoj povijesti, podvrgli opterećenjima i raznim utjecajima. No, da li je to zaista dovelo do obiteljskih problema koji daju daljnji dokaz da živimo u “posljednjim danima”?
Apostol Pavao je opisao značajnu pojedinost kada je prorekao da će se “posljednji dani” odlikovati po ‘kritičnim vremenima s kojima će se teško izlaziti na kraj’.a Kako će se odraziti na obiteljski život ova “kritična vremena”? Pavao odgovara: “Jer će ljudi ... biti nepokorni roditeljima, nezahvalni, nelojalni, bez prirodnih naginjanja” (2. Timoteju 3:1-3, NS).
“Neposlušni roditeljima”
Djeca su krv i meso svojih roditelja i dužna su im biti zahvalna za bezbroj dobročinstava. Obeshrabrujuće je kada mladi ne ukazuju zasluženu čast, poštovanje i brigu svojim roditeljima, kako o tome govori jedan bibličar: “Znak je krajnje propasti civilizacije kada omladina gubi svako poštovanje prema starosti i ne priznaje neisplativi dug i temeljne obaveze prema onima koji su joj dali život.” Je li to zaista slučaj u obiteljima dvadesetog stoljeća?
“Bojim se svoje vlastite djece”, žalila se neka majka dok je govorila o najprljavijem znaku pobune djece protiv roditelja — zlostavljanju roditelja. Njen sedamnaestogodišnji sin, u izljevu gnjeva, iščašio joj je rame snažnim udarcem. Koliko je uobičajeno nasilje protiv roditelja? Knjiga Behind Closed Doors (“Iza zatvorenih vrata”) izvještava o rezultatima istraživanja nasilja u obitelji, vršenog u Sjedinjenim Državama: “Svake godine tuče svoje roditelje svako treće dijete između treće i sedamnaeste godine.” Nije li u stvari veliko pomanjkanje poštovanje, kada dijete podigne ruku na roditelja? (Usporedi Efežanima 6:1-3.)
Djeca se bune protiv roditelja i na manje nasilan način. Šezdesetih godina se taj bunt pokazivao u hipi odjeći i dugačkoj kosi. No kada su i odrasli počeli slijediti taj smjer, mladi ljudi su bili prisiljeni naći nove načine izražavanja pobune. Knjiga Childstress! (Dječji stres) objašnjava o tome: “Pored sve dosjetljivosti, dolaze sve više do izražaja dobro oprobani znakovi pobune — droga, piće, izostajanje iz škole i bježanje od kuće. Upravo je tako kako uzvikuje naraštaj baka i djedova: ‘U ovo vrijeme ne želim podizati djecu.’”
Nisu samo mladi ti koji ne ukazuju svojim roditeljima dužnu ljubav i poštovanje. Postoji još jedna skupina — odrasli koji zlostavljaju ostarjele. Na koji način? U časopisu Psychology Today (Psihologija danas) pisalo je: “Stariji mogu biti zlostavljani fizički, iskorištavanjem (na pr. uzimanjem njihove ušteđevine), zanemarivanjem (ne brinuti se za hranu i liječničku pomoć) ili psihološki (pogrdnim riječima). Ti nasilnici također često prijete svojim roditeljima da će ih izbaciti na ulicu ili ih strpati u bolnicu za duševne bolesnike (bolesti), ako se budu žalili na njihovo loše postupanje.”
Pogotovo je žalosno da se mnogi odrasli ne osjećaju odgovornima za svoje ostarjele roditelje. U časopisu Journal of Marriage and the Family (Dnevnik braka i obitelji) objavljen je rezultat istraživanja koje je proveo F. Ivan Nye: “Većina upitanih (u ovoj anketi) smatra obaveznim održavati kontakte sa rođacima i novčano im pomagati u slučaju potrebe. Ipak, preko 30 posto misli da ne postoji takva obaveza (novčano pomagati), a manje od 40 posto oba spola ne odobrava neispunjavanje takve obaveze.” Zato je F. Ivan Nye zaključio da “rodbinske veze” po malo nestaju i da više ne vrijede kao pravilo ponašanja, nego su prepuštene slobodnom izboru. Nije li to “znak potpunog raspada civilizacije”? (Usporedi 1. Timoteju 5:3-8.)
Ne odbacuju sva djeca roditeljski autoritet. No, ima dovoljno izvještaja o mladima koji se bune protiv roditelja, da potvrde točnost riječi apostola Pavla, naime, da će ‘ljudi postati nepokoreni roditeljima, nezahvalni i nelojalni’.
“Bez prirodnih naginjanja”
Ne djeluje samo na djecu današnje vrijeme ‘s kojim se teško izlazi na kraj’. Pavao je rekao da će ljudi biti i ‘bez prirodnih naginjanja’ (2. Timoteju 3:2, 3, NS).
Jedino je prirodno očekivati, da ti od svih skupina, tvoja obitelj bude najbolja podrška. “Svoja kućica, svoja slobodica” treba odisati atmosferom ljubavi — ljubavi prema tvom supružniku, prema tvojoj djeci. Ipak, apostol Pavao je rekao da će nedostatak “prirodnih naginjanja”b biti karakterističan za “posljednje dane”. I prema istinitosti njegovih riječi, “svoja kućica, svoja slobodica” je u mnogim slučajevima sve drugo samo ne “slobodica”. Kako to?
U prethodnom članku naveden je primjer za zaprepašćujući nedostatak prirodnog naginjanja — zlostavljanje žena. Sigurno ne zaslužuje ni jedna žena da je muž udara nogom, gura ili bilo kako drugačije zlostavlja. Koliko odstupa takvo ponašanje od biblijskog poticaja muževima da ljube svoje žene “kao svoja tjelesa!” To je (sasvim) prirodno. Tući ženu neprirodno je! (Efežanima 5:28-33).
Možda je još više iznenađujuće da mnoge muževe tuku žene. Neki suprug je “stalno imao na sebi ogrebotine i modrice” koje mu je nanijela žena zlostavljajući ga “u svojoj histeriji, izljevu gnjeva i zlobnom primjenom sile”. Neki sociolozi procjenjuju da svake godine oko 282 000 muževa, samo u Sjedinjenim Državama, budu tučeni od svojih žena. Nije li to sablažnjavajući primjer za nedostatak prirodnih naginjanja u mnogim obiteljima dvadesetog stoljeća? (Usporedi Efežanima 5:22-24, 33.)
Koliko god otrežnjavajući bili takvi izvještaji, još više nam paraju srce izvještaji o povećanju zlostavljanja djece. Nimalo nije neobično čitati novinske naslove poput ovih:
“Odrasla osoba, zlostavljana kao dijete, priča o svojim ožiljcima”
“Žena priznaje da je udavila svoje četvero djece dok su spavali”
“Mučenje djece, sve više smrtnih slučajeva u Denveru i cijeloj državi”
“Zanemarivanje djece ‘šteti dobrom ugledu Engleske’”
Želimo te poštediti svih groznih pojedinosti.
Koliko je prošireno zlostavljanje djece? U knjizi Behind Closed Doors (“Iza zatvorenih vrata”), prema provedenoj studiji o nasilju u obitelji procjenjuje se da “između 3,1 i 4 milijuna djece (u SAD), bilo kada u njihovom životu, roditelji tuku, grizu ili udaraju šakama ... između 900 000 i 1,8 milijuna djece, između treće i sedamnaeste godine, doživjelo je da su ih roditelji ponekad napali pištoljem ili nožem”.
Točno je, doduše, da su djeca, pogotovo mala, lako povredljiva i da ponekad imaju velike zahtjeve, ali zbog toga sigurno ne moraju biti zlostavljana — ni fizički ni duševno ni na bilo koji drugi način. Uostalom, u Bibliji piše: “Sinovi su nasljeđe od Jehove; plod utrobe je nagrada” (Psalam 127:3, NS).
Obitelj u dvadesetom stoljeću je nesumnjivo napadnuta pritiskom i opterećenjima kao nikada do sada u ljudskoj povijesti. Časopis U. S. News & World Report (US Novosti i svjetski izvještaj) piše: “Zašto sve više problema u obitelji? Dr Bertrand New, psihijatar u Westchester Medicinskom centru pri Medicinskom sveučilištu u New Yorku, navodi kao razloge osobne i ekonomske neuspjehe, alkoholizam, i veća opterećenja koja obitelji nameće suvremeno društvo” (naglašena od nas).
Sve veće obiteljske svađe samo su jedan dio složenog znaka koji označava “posljednje dane”. U idućim izdanjima Kule stražare podrobno će biti obrađeni daljnji vidovi Pavlovih riječi iz 2. Timoteju 3:1-5. Ipak, jedno je sigurno: izvještaji o djeci koja se bune protiv roditeljskog autoriteta i o sve manjim prirodnim naginjanjima što je Pavao prorekao, doprinose, zbog svoje učestalosti, nesumnjivom dokazu da živimo u “posljednjim danima” ovog sustava stvari.
Doista, mi živimo u “kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj”. Međutim, ta “kritična vremena” ne moraju pokvariti tvoju obiteljsku sreću. Jehova Bog je dao u Bibliji praktične smjernice koje mogu već sada, ako ih se slijedi, pridonijeti sretnom, uspješnom obiteljskom životu. I više od toga, ako točno slijediš ta uputstva, i tvoja obitelj može pripadati sretnim obiteljima, koje će se zauvijek radovati životu u sada tako bliskom pravednom novom uređenju, koga će Bog uspostaviti (2. Petrova 3:13; Priče Salamunove 3:13-18).
[Bilješke]
a Odgovarajuća grčka riječ (chalepós) za “kritična vremena” prevedena je u Mateju 8:28 sa “bijesan”, gdje je upotrijebljena kod opisa dva čovjeka opsjednuta demonima, koji su bili neobično nasilni i opasni. Zato bi i “posljednji dani” morali biti osobito prijeteći, zastrašujući opasni.
b Grčka riječ storgé odnosi se na ljubav u obitelji, ljubav prema rođacima. Međutim, za izraz “bez prirodnih naginjanja” je oblik riječi ástorgos s potpuno suprotnim značenjem — nestajanje prirodne ljubavi koja bi trebala vladati među članovima obitelji.
[Slike na stranici 5]
On gleda kako se ljudi ubijaju (pištoljima), tuku i kolju. Kako to utječe na njega?
Ako slijedimo smjernice Biblije, možemo već sada doprinijeti sretnom obiteljskom životu
-