-
Upoznati “Kristov um”Stražarska kula – 2000 | 15. veljače
-
-
Upoznati “Kristov um”
“‘Tko je upoznao Jehovin um, da ga pouči?’ Ali mi imamo Kristov um” (1. KORINĆANIMA 2:16).
1, 2. Što je Jehova smatrao da u svojoj Riječi treba otkriti o Isusu?
KAKO je izgledao Isus? Kakve je boje bila njegova kosa? put? oči? Koliko je bio visok? Koliko težak? Umjetnički prikazi Isusa kroz stoljeća su varirali od onih razumnih pa do posve nerealnih. Neki su ga prikazivali kao muževnog i vitalnog, a drugi pak kao slabašnog i blijedog.
2 Međutim, Biblija ne skreće pažnju na Isusov izgled. Umjesto toga, Jehova je smatrao da je potrebno otkriti nešto daleko važnije: kakva je osoba bio Isus. Izvještaji iz Evanđeljâ otkrivaju nam ne samo što je Isus govorio i činio već i ono što se krilo iza riječi i postupaka — dubinu njegovih osjećaja i njegov način razmišljanja. Ta nam četiri nadahnuta izvještaja omogućuju da pomno promotrimo ono što je apostol Pavao nazvao ‘Kristovim umom’ (1. Korinćanima 2:16). Za nas je važno upoznati Isusove misli, osjećaje i osobnost. Zašto je to važno? Iz najmanje dva razloga.
3. Kakav uvid možemo steći poznavanjem Kristovog uma?
3 Kao prvo, poznavanjem Kristovog uma možemo u određenoj mjeri steći uvid u um Jehove Boga. Isus je tako blisko poznavao svog Oca da je mogao reći: “Nitko ne zna tko je Sin, osim Oca; i nitko ne zna tko je Otac, osim Sina, i onoga kome ga Sin hoće otkriti” (Luka 10:22). Isus time kao da je želio reći: ‘Ako želite saznati kakav je Jehova, promatrajte mene’ (Ivan 14:9). Prema tome, proučavajući ono što Evanđelja otkrivaju o Isusovom načinu razmišljanja i o njegovim osjećajima, saznajemo ustvari kako Jehova razmišlja i što osjeća. Ta nam spoznaja pomaže da se približimo svom Bogu (Jakov 4:8).
4. Što moramo najprije naučiti ako želimo doista postupati poput Krista, i zašto?
4 Kao drugo, ako upoznamo Kristov um, to nam pomaže da ‘točno slijedimo njegove stope’ (1. Petrova 2:21). Slijediti Isusa ne znači samo ponavljati njegove riječi i oponašati njegova djela. Budući da misli i osjećaji utječu na govor i postupke, slijeđenje Krista zahtijeva od nas da razvijamo isti “misaoni stav” kakav je on imao (Filipljanima 2:5). Drugim riječima, ako želimo doista postupati poput Krista, onda najprije moramo naučiti razmišljati kao on i gajiti osjećaje kakve je on imao, odnosno u onoj mjeri u kojoj to kao nesavršeni ljudi najbolje možemo. Stoga krenimo uz pomoć pisaca Evanđeljâ u pomno razmatranje Kristovog uma. Najprije ćemo razmotriti faktore koji su utjecali na Isusov način razmišljanja i na njegove osjećaje.
Njegovo predljudsko postojanje
5, 6. (a) Kakav utjecaj mogu vršiti na nas osobe s kojima se družimo? (b) U čijem se društvu nalazio Božji prvorođeni Sin dok je, prije dolaska na Zemlju, bio na nebu, i kako je to utjecalo na njega?
5 Osobe s kojima se blisko družimo mogu, na dobar ili loš način, utjecati na nas, na naše misli, osjećaje ili postupkea (Priče Salamunove 13:20). Razmisli o društvu u kojem se Isus nalazio dok je, prije dolaska na Zemlju, bio na nebu. Ivanovo Evanđelje skreće pažnju na Isusovo predljudsko postojanje, tijekom kojeg je služio kao Božja “Riječ”, ili Govornik. Ivan kaže: “U početku bila je Riječ, i Riječ je bila kod Boga, i Riječ je bila bog. On je u početku bio kod Boga” (Ivan 1:1, 2). Budući da je Jehova bez početka, kada se kaže da je Riječ od ‘početka’ bila kod Boga, time se vjerojatno ukazuje na početak Božjih stvaralačkih djela (Psalam 90:2). Isus je “prvorođenac svega stvorenja”. Stoga je postojao prije nego što su stvorena druga duhovna stvorenja i materijalni svemir (Kološanima 1:15; Otkrivenje 3:14).
6 Prema nekim znanstvenim procjenama materijalni svemir postoji već najmanje 12 milijardi godina. Ako su te procjene i približno točne, to znači da je Božji prvorođeni Sin vjekovima bio u bliskom društvu svog Oca prije nego što je stvoren Adam. (Usporedi Miheja 5:2.) Tako se među njima razvila duboka i ljubavlju prožeta veza. Ovaj prvorođeni Sin u svom predljudskom postojanju opisan je kako, u ulozi personificirane mudrosti, kaže: “Bijah [Jehovi] milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda” (Priče Salamunove 8:30). To što je nebrojene vjekove proveo u bliskom društvu osobe koja je Izvor ljubavi sasvim je sigurno duboko utjecalo na Božjeg Sina! (1. Ivanova 4:8). On je upoznao misli, osjećaje i puteve svog Oca i odražavao ih onako kako to nitko drugi ne bi mogao (Matej 11:27).
Utjecaji za života na Zemlji
7. Što je jedan od razloga zbog kojih je bilo neophodno da Božji prvorođeni Sin dođe na Zemlju?
7 Božji je Sin trebao još učiti, jer je Jehovin naum bio da ga osposobi da bude samilostan Prvosvećenik koji može “suosjećati s našim slabostima” (Hebrejima 4:15). Udovoljiti preduvjetima koje ta uloga zahtijeva jedan je od razloga zašto je Sin došao kao čovjek na Zemlju. Ovdje je Isus, kao čovjek od krvi i mesa, bio izložen okolnostima i utjecajima koje je dotada samo promatrao s neba. Sada je mogao iz prve ruke iskusiti ljudske osjećaje. Bilo je prilika kad je osjećao umor, žeđ i glad (Matej 4:2; Ivan 4:6, 7). Štoviše, prošao je svakojake nevolje i patnje. Na taj način “naučio se poslušnosti” i postao potpuno sposoban za svoju ulogu Prvosvećenika (Hebrejima 5:8-10).
8. Što nam je poznato o ranom periodu Isusovog života na Zemlji?
8 Kakva je iskustva Isus stekao tijekom ranog perioda svog života na Zemlji? Izvještaj o njegovom djetinjstvu vrlo je sažet. Ustvari, samo su Matej i Luka izvijestili o događajima koji su povezani s njegovim rođenjem. Pisci Evanđeljâ znali su da je Isus živio na nebu prije nego što je došao na Zemlju. To je predljudsko postojanje moglo bolje nego bilo što drugo objasniti kakav je čovjek postao. Pa ipak, Isus je u svakom pogledu bio čovjek. Iako savršen, ipak je morao rasti od dojenačke dobi kroz djetinjstvo i adolescenciju do odrasle dobi, i čitavo je to vrijeme morao učiti (Luka 2:51, 52). Biblija otkriva izvjesne pojedinosti o ranom periodu Isusovog života koje su nesumnjivo utjecale na njega.
9. (a) Po čemu se može zaključiti da je Isus rođen u siromašnoj obitelji? (b) U kakvim je uvjetima Isus vjerojatno odrastao?
9 Po svemu sudeći, Isus je bio rođen u siromašnoj obitelji. To se može zaključiti po žrtvi koju su Josip i Marija donijeli u hram nekih 40 dana nakon Isusovog rođenja. Umjesto da donesu mladog ovna za žrtvu paljenicu i mladog goluba ili grlicu kao žrtvu za grijeh, oni su donijeli ili “par grlica ili dva mlada goluba” (Luka 2:24). Prema Mojsijevom zakonu takva je žrtva bila predviđena za siromašne (3. Mojsijeva 12:6-8). S vremenom se njihova skromna obitelj povećala. Nakon čudesnog Isusovog rođenja, Josip i Marija prirodnim su putem dobili još najmanje šestero djece (Matej 13:55, 56). Prema tome, Isus je odrastao u velikoj obitelji, vjerojatno u skromnim uvjetima.
10. Iz čega je vidljivo da su Marija i Josip bili bogobojazni ljudi?
10 Isusa su odgajali bogobojazni roditelji koji su se brinuli za njega. Njegova je majka Marija bila izuzetna žena. Sjeti se da je anđeo Gabrijel, upućujući joj pozdrav, rekao: “Zdravo, visoko povlaštena, Jehova je s tobom” (Luka 1:28). Josip je također bio pobožan čovjek. Svake je godine u vrijeme Pashe vjerno odlazio na put do Jeruzalema dug 150 kilometara. Marija je putovala s njim, premda su samo muškarci bili dužni činiti to (2. Mojsijeva 23:17; Luka 2:41). Na jednom takvom putovanju su Josip i Marija nakon pomnog traženja pronašli 12-godišnjeg Isusa u hramu među učiteljima. Isus je svojim zabrinutim roditeljima rekao: “Zar niste znali da moram biti u domu svog Oca?” (Luka 2:49). ‘Otac’ — mora da je mladom Isusu ta riječ u sebi nosila toplinu i pozitivan prizvuk. U prvom redu, očito mu je bilo rečeno da je Jehova njegov pravi Otac. A osim toga, Josip je sigurno bio dobar poočim Isusu. Jehova ni u kom slučaju ne bi izabrao nekog grubog ili okrutnog čovjeka da odgaja njegovog ljubljenog Sina!
11. Koji je zanat Isus izučio, i što je bavljenje tim zanatom u biblijska vremena zahtijevalo?
11 Tijekom vremena koje je proveo u Nazaretu Isus je izučio tesarski zanat, vjerojatno od svog poočima Josipa. Isus je tako dobro ovladao tim zanatom da su ga ljudi nazivali “tesar” (Marko 6:3). U biblijska su vremena tesari radili na izgradnji kuća, izrađivanju namještaja (naprimjer stolova, stolica i klupa) i alata za obrađivanje zemlje. U svom djelu Dijalog s Trifonom, Justin Mučenik, koji je živio u drugom stoljeću n. e., napisao je o Isusu sljedeće: “Kad je bio među ljudima, imao je običaj raditi kao tesar, izrađujući plugove i jarmove.” To nije bio lak posao, jer tesari u drevno doba vjerojatno nisu mogli kupiti drvo. Vjerojatnije je da su odlazili u šumu i izabrali neko stablo, posjekli ga sjekirom, a zatim drvo dopremili kući. Stoga je Isus mogao znati kakav je izazov zarađivati za život, raditi s mušterijama i spajati kraj s krajem.
12. Što nam ukazuje na to da je Josip vjerojatno umro prije Isusa, i što je to značilo za Isusa?
12 Isus je, kao najstariji sin, vjerojatno pomagao u zbrinjavanju obitelji, naročito zato što je Josip izgleda umro prije Isusa.b U časopisu Zion’s Watch Tower (Sionska kula stražara) od 1. siječnja 1900. stajalo je sljedeće: “Predaja kaže da je Josip umro dok je Isus još bio mlad te da je on preuzeo tesarski zanat i izdržavao obitelj. U izvjesnoj mjeri to potvrđuje i svjedočanstvo iz Biblije, u kojoj je sam Isus nazvan tesarem te se spominju njegova majka i braća, ali ne i Josip (Marko 6:3). (...) Stoga je lako moguće da je dugačak period od osamnaest godina svog života, od vremena kada se odigrao događaj [zabilježen u Luki 2:41-49] pa do svog krštenja, naš Gospodin proveo u izvršavanju svakodnevnih životnih obaveza.” Marija i njezina djeca, a među njima i Isus, vjerojatno su znali koliko boli smrt voljenog supruga i oca.
13. Zašto se može reći da je Isus na početku svoje službe posjedovao spoznaju, uvid i dubinu osjećaja kakve nitko drugi od ljudi nije mogao imati?
13 Očito, Isus nije odrastao živeći lagodnim životom. Naprotiv, na svojoj je koži osjetio kako izgleda život običnih ljudi. Zatim je 29. n. e. došlo vrijeme da Isus izvrši božanski zadatak koji ga je čekao. Ujesen te godine krstio se u vodi te je bio rođen kao duhovni Božji Sin. ‘Nebo mu se otvorilo’, što očito znači da se sada mogao sjetiti svog predljudskog života na nebu, zajedno s mislima i osjećajima koji su bili sastavni dio tog života (Luka 3:21, 22). Stoga je Isus, kada je krenuo u svoju službu, posjedovao spoznaju, uvid i dubinu osjećaja kakve nitko drugi od ljudi nije mogao imati. Zato su pisci Evanđeljâ s dobrim razlogom najveći dio svojih zapisa posvetili događajima iz Isusove službe. Pa ipak nisu mogli zapisati sve što je rekao i učinio (Ivan 21:25). No ono što su bili nadahnuti zapisati omogućuje nam da pomno promotrimo um najvećeg čovjeka koji je ikad živio.
Kakav je Isus bio kao osoba
14. Kako Evanđelja pokazuju da je Isus bio izuzetno srdačan čovjek dubokih emocija?
14 Slika Isusove osobnosti koju daju Evanđelja slika je izrazito srdačnog čovjeka dubokih emocija. Njegove su reakcije odražavale čitav niz različitih emocija: sažaljenje nad gubavcem (Marko 1:40, 41); tugu zbog neprijemljivog naroda (Luka 19:41, 42); opravdano ogorčenje zbog pohlepnih mjenjača novca (Ivan 2:13-17). Budući da je bio suosjećajan čovjek, Isus je znao biti dirnut do suza i nije krio svoje osjećaje. Kada je umro njegov dragi prijatelj Lazar, Isusa je toliko dirnulo to što je vidio Lazarevu sestru Mariju kako plače da su i njemu samom potekle suze te je plakao pred svima (Ivan 11:32-36).
15. Kako je Isusova duboka osjećajnost dolazila do izražaja u njegovom načinu gledanja na druge i ophođenju s njima?
15 Isusova duboka osjećajnost naročito je dolazila do izražaja u načinu kako je gledao na druge i kako se ophodio s njima. On je pokazivao interes za siromašne i potlačene, pomažući im da ‘pronađu okrepu za svoje duše’ (Matej 11:4, 5, 28-30). Nije bio previše zauzet da reagira na potrebe bolesnih, bilo kad se radilo o ženi koja je bolovala od krvarenja i koja je potiho dotaknula njegovu haljinu bilo kad se radilo o slijepom prosjaku koji se nije dao ušutkati (Matej 9:20-22; Marko 10:46-52). Isus je tražio dobra svojstva u drugima i pohvalio ih je; no istovremeno je bio spreman i ukoriti kada je bilo potrebno (Matej 16:23; Ivan 1:47; 8:44). U vrijeme kada žene nisu imale gotovo nikakva prava Isus se odnosio prema njima s razumnom mjerom dostojanstva i poštovanja (Ivan 4:9, 27). Stoga je posve razumljivo da je jedna grupa žena bila spremna služiti mu vlastitom imovinom (Luka 8:3).
16. Iz čega je vidljivo da je Isus imao uravnotežen stav prema životu i materijalnim stvarima?
16 Isus je imao uravnotežen stav prema životu. Nije davao prioritet materijalnim stvarima. U materijalnom je pogledu očito imao vrlo malo. Rekao je da “nema gdje položiti glavu” (Matej 8:20). No istovremeno je Isus doprinosio tome da se drugi raduju. Kada je jednom prilikom bio na svadbi — što je obično prigoda obilježena muzikom, pjevanjem i veseljem — očito je da nije bio tamo zato da pokvari dobro raspoloženje. Ustvari, Isus je tamo učinio svoje prvo čudo. Kad je ponestalo vina, pretvorio je vodu u kvalitetno vino, piće koje “veseli srce čovjeku” (Psalam 104:15; Ivan 2:1-11). Tako se slavlje moglo nastaviti, a mladenci su nesumnjivo bili pošteđeni neugodnosti. Njegova je uravnoteženost vidljiva i po tome što se daleko više puta spominju situacije kada je Isus dugo i naporno radio u svojoj službi (Ivan 4:34).
17. Zašto ne iznenađuje činjenica da je Isus bio Vrhunski Učitelj, i što su njegova učenja odražavala?
17 Isus je bio Vrhunski Učitelj. Njegovo se poučavanje velikim dijelom temeljilo na stvarima iz stvarnog, svakodnevnog života koji je dobro poznavao (Matej 13:33; Luka 15:8). Njegov način poučavanja bio je bez premca — uvijek jasan, jednostavan i praktičan. No još je važnije od toga bilo ono o čemu je poučavao. Njegova su učenja odražavala iskrenu želju da svojim slušaocima približi Jehovine misli, osjećaje i puteve (Ivan 17:6-8).
18, 19. (a) Kakve je živopisne, slikovite primjere koristio Isus da bi opisao svog Oca? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?
18 Često koristeći usporedbe, Isus je opisao svog Oca putem živopisnih, slikovitih primjera koji se ne zaboravljaju tako lako. Jedna je stvar na općenit način govoriti o tome kako je Bog milosrdan. No nešto je sasvim drugo usporediti Jehovu s ocem koji spremno oprašta i koji je toliko ganut kada vidi da mu se sin vraća da ‘trči k njemu, pada mu oko vrata i žarko ga ljubi’ (Luka 15:11-24). Odbacujući krute nazore kulture u kojoj su vjerski vođe prezirali običan narod, Isus je objasnio da je njegov Otac pristupačan Bog kojem više znače usrdne molbe poniznog poreznika, nego razmetljiva molitva hvalisavog farizeja (Luka 18:9-14). Isus je opisao Jehovu kao brižnog Boga koji zna kada maleni vrabac padne na zemlju. “Ne bojte se”, ohrabrio je Isus svoje učenike, “vi ste vredniji od mnogo vrabaca” (Matej 10:29, 31). Razumljivo je da su ljudi bili zapanjeni Isusovim “načinom poučavanja” i da su bili privučeni k njemu (Matej 7:28, 29). Jednom je prilikom “veliko mnoštvo” čak tri dana ostalo uz njega, iako nisu imali hrane! (Marko 8:1, 2).
19 Možemo biti zahvalni Jehovi što nam je u svojoj Riječi otkrio Kristov um! No, kako mi možemo razvijati Kristov um i pokazivati ga u svom ophođenju s drugima? O tome će biti riječi u sljedećem članku.
a Iz Otkrivenja 12:3, 4 vidljivo je da na duhovna stvorenja može utjecati njihovo društvo. Tamo je Sotona prikazan kao “zmaj” koji se poslužio svojim utjecajem kako bi druge ‘zvijezde’, ili duhovne sinove, naveo da mu se pridruže u pobuni. (Usporedi Joba 38:7.)
b Josip se posljednji put direktno spominje onda kada je 12-godišnji Isus pronađen u hramu. Nigdje se ne ukazuje na to da je Josip bio prisutan na svadbi u Kani, na početku Isusove službe (Ivan 2:1-3). Godine 33. n. e. Isus je, kada je bio pribijen na stup, zadužio dragog mu apostola Ivana da vodi brigu o Mariji. Isus to vjerojatno ne bi učinio da je Josip još uvijek bio živ (Ivan 19:26, 27).
-
-
Imaš li “Kristov um”?Stražarska kula – 2000 | 15. veljače
-
-
Imaš li “Kristov um”?
“Bog koji daje ustrajnost i utjehu neka vam omogući da (...) imate isti misaoni stav kakav je imao Krist Isus” (RIMLJANIMA 15:5).
1. Kako je Isus prikazan na mnogim slikama u svijetu kršćanstva, i zašto to nije objektivno prikazivanje Isusa?
“NIKAD ga nitko nije vidio da se smije.” Tako je Isus opisan u jednom dokumentu u kojem se lažno tvrdi da ga je napisao neki rimski službenik iz drevnog doba. Taj dokument, koji je u svom sadašnjem obliku poznat već negdje od 11. stoljeća, navodno je utjecao na mnoge umjetnike.a Brojne slike prikazuju Isusa kao čovjeka ozbiljnog izgleda koji se rijetko smijao, ako je uopće i bilo takvih prilika. No ne bi se baš moglo reći da je to objektivno prikazivanje Isusa, jer Evanđelja ga opisuju kao srdačnog, dobrodušnog i vrlo osjećajnog čovjeka.
2. Na koji način možemo razvijati “isti misaoni stav kakav je imao Krist Isus”, i za što ćemo time biti osposobljeni?
2 Očito je da, ako zaista želimo upoznati Isusa, moramo svoj um i svoje srce ispuniti točnim razumijevanjem o tome kakva je osoba doista bio Isus dok je bio na Zemlji. Istražimo stoga neke izvještaje iz Evanđeljâ koji nam pružaju uvid u “Kristov um” — odnosno u njegove osjećaje, zapažanja, misli i način rasuđivanja (1. Korinćanima 2:16). I pritom razmišljajmo o tome kako bismo mi mogli razvijati “isti misaoni stav kakav je imao Krist Isus” (Rimljanima 15:5). Na taj se način možemo još bolje osposobiti da u svom životu i u svom ophođenju s drugima slijedimo primjer koji nam je ostavio (Ivan 13:15).
Pristupačan
3, 4. (a) Što je kontekst izvještaja iz Marka 10:13-16? (b) Kako je Isus reagirao kad su njegovi učenici pokušali spriječiti djecu da mu prilaze?
3 Isus je privlačio ljude. U mnogim su mu prilikama bez ustručavanja prilazili ljudi različite dobi i različitog porijekla. Razmotri slučaj koji je zapisan u Marku 10:13-16. Odigrao se potkraj njegove službe, dok je posljednji put išao prema Jeruzalemu, gdje ga je čekala mučna smrt (Marko 10:32-34).
4 Predstavi si tu scenu. Ljudi počinju dovoditi djecu, među kojom je bilo i dojenčadi, kako bi ih Isus blagoslovio.b Međutim, učenici pokušavaju spriječiti djecu da prilaze Isusu. Vjerojatno misle kako Isus sigurno ne želi da ga tijekom tih presudnih tjedana još i djeca zamaraju. Ali varaju se. Kada Isus uviđa što učenici rade, nije mu drago. On zove djecu k sebi, govoreći: “Pustite djecu neka dolaze k meni; ne zaustavljajte ih” (Marko 10:14). Potom čini nešto što pokazuje da je njegovo ophođenje prožeto iskrenom nježnošću i ljubavlju. Izvještaj kaže: “Uzeo je djecu u naručje i blagoslivljao ih” (Marko 10:16). Djeca se očito osjećaju ugodno kada ih Isus brižno uzima u naručje.
5. Što nam izvještaj iz Marka 10:13-16 govori o Isusovoj osobnosti?
5 Ovaj nam kratak izvještaj mnogo govori o tome kakva je osoba bio Isus. Obrati pažnju na njegovu pristupačnost. Iako je na nebu zauzimao uzvišeni položaj, on nije nesavršenim ljudima djelovao zastrašujuće niti ih je omalovažavao (Ivan 17:5). Nije li značajno i to što su se uz njega čak i djeca osjećala ugodno? Sigurno ih ne bi privukao netko tko je hladan i neveseo i tko se nikada nije nasmiješio ili smijao! Isusu su pristupali ljudi različitih dobi zato što su osjetili da je srdačna, suosjećajna osoba i bili su uvjereni da ih neće odbiti.
6. Što starješine mogu poduzeti kako bi bili pristupačniji?
6 Razmišljajući o tom izvještaju, možemo se upitati: ‘Imam li ja Kristov um? Jesam li pristupačan?’ Tijekom ovih kritičnih vremena Božje ovce trebaju pristupačne pastire, ljude koji su kao “zaklon od vjetra” (Izaija 32:1, 2; 2. Timoteju 3:1). Starješine, ako nastojite biti srdačni, iskreno zainteresirani za svoju braću i ako ste spremni davati se za njihovu dobrobit, ona će osjetiti da vam je stalo do njih. Vidjet će to na izrazu vašeg lica, čuti u tonu vašeg glasa i uočiti to u vašem dobrohotnom ophođenju. Takva iskrena srdačnost i briga mogu stvoriti atmosferu povjerenja u kojoj će drugima, što uključuje i djecu, biti lakše pristupiti vam. Jedna kršćanka objašnjava zašto je mogla otvoreno razgovarati s jednim starješinom: “Razgovarao je sa mnom blago i suosjećajno. Da nije bilo tako, vjerojatno mu ne bih rekla ni riječ. Uz njega sam se osjećala sigurno.”
Obziran prema drugima
7. (a) Kako je Isus pokazao da je obziran prema drugima? (b) Što bi lako mogao biti razlog zašto je Isus slijepcu postepeno vraćao vid?
7 Isus je bio obziran. Uzimao je u obzir osjećaje drugih ljudi. Već sam pogled na bolesne ljude toliko ga je duboko dirnuo da im je želio olakšati patnje (Matej 14:14). Osim toga, uzimao je u obzir ograničenja i potrebe drugih (Ivan 16:12). Jednom su mu prilikom ljudi doveli nekog slijepog čovjeka i preklinjali Isusa da ga izliječi. On je tom čovjeku vratio vid, no učinio je to postepeno. Čovjek je najprije tek nejasno vidio ljude — vidio je “nešto što izgleda kao stabla, ali hodaju”. A zatim mu je Isus u potpunosti vratio vid. Zašto je postepeno liječio tog čovjeka? Lako je moguće da je to učinio zato da bi se čovjek, koji je tako dugo bio naviknut na tamu, mogao priviknuti na šok kada iznenada vidi sunčanu svjetlost i složeni svijet oko sebe (Marko 8:22-26).
8, 9. (a) Što se dogodilo ubrzo nakon što su Isus i njegovi učenici ušli u područje Dekapolisa? (b) Opiši kako je Isus izliječio gluhog čovjeka.
8 Razmotri i događaj koji se odigrao nakon Pashe 32. n. e. Isus i njegovi učenici ušli su u područje Dekapolisa, istočno od Galilejskog mora. Tamo ih je ubrzo pronašlo veliko mnoštvo ljudi koji su doveli k Isusu mnoge bolesne i nemoćne, a on ih je sve izliječio (Matej 15:29, 30). Međutim, zanimljivo je da je jednog čovjeka Isus izdvojio i posvetio mu posebnu pažnju. Evanđelist Marko, jedini koji je zabilježio taj događaj, izvještava što se dogodilo (Marko 7:31-35).
9 Taj je čovjek bio gluh i jedva je govorio. Možda je Isus osjetio da je taj čovjek bio naročito napet ili zbunjen. Zatim je Isus učinio nešto pomalo neobično. Izveo je čovjeka iz mnoštva i odveo ga na stranu, na neko osamljeno mjesto. Zatim je pomoću određenih znakova čovjeku dao do znanja što namjerava učiniti. “Stavio [je] svoje prste u njegove uši i, nakon što je pljunuo, dotaknuo mu je jezik” (Marko 7:33). Zatim je Isus pogledao prema nebu i uzdahnuo kao da se moli. Te su znakovite geste čovjeku govorile: ‘Za ovo što ću ti sada učiniti zaslužna je Božja sila.’ Na kraju je Isus rekao: “Otvori se” (Marko 7:34). Nato je čovjeku bio vraćen sluh i mogao je normalno govoriti.
10, 11. Kako možemo biti obzirni prema osjećajima drugih u skupštini? u obitelji?
10 Kakvu je samo obzirnost Isus pokazivao prema drugima! Bio je uviđavan prema njihovim osjećajima, a ta ga je suosjećajna obzirnost poticala da postupa na način kojim neće povrijediti njihove osjećaje. Bilo bi dobro da i mi, kao kršćani, u tom pogledu razvijamo Kristov um i pokazujemo ga. Biblija nas savjetuje: “Svi budite jednake misli, pokazujte suosjećanje, imajte bratsku naklonost, budite puni duboke samilosti, ponizni” (1. Petrova 3:8). To svakako zahtijeva od nas da u svom načinu govora i postupanja uzimamo u obzir tuđe osjećaje.
11 U skupštini možemo pokazivati obzirnost prema osjećajima drugih tako da poštujemo njihovo dostojanstvo, ophodeći se s njima onako kako bismo željeli da se oni ophode s nama (Matej 7:12). Između ostalog, to znači da trebamo paziti na ono što kažemo, ali i na način kako to kažemo (Kološanima 4:6). Ne zaboravi da ‘nesmotrene riječi mogu probosti kao mač’ (Priče Salamunove 12:18, St). A kako je u obitelji? Muž i žena koji se istinski vole međusobno pokazuju obzirnost prema osjećajima drugoga (Efežanima 5:33). Izbjegavaju grube riječi, stalno kritiziranje i zajedljiv sarkazam — što može toliko raniti osjećaje drugoga da se kasnije ne daju tako lako izliječiti. Djeca također imaju osjećaje i roditelji koji vole svoju djecu uzimaju to u obzir. Kada je djecu potrebno ukoriti, takvi roditelji čine to na način kojim će pokazati da poštuju dostojanstvo svoje djece i kojim će ih poštedjeti bespotrebne neugodnostic (Kološanima 3:21). Pokazujući takvu obzirnost prema drugima, dajemo do znanja da imamo Kristov um.
Spreman vjerovati drugima
12. Zašto se može reći da je Isus imao uravnoteženo, realno gledište o svojim učenicima?
12 Isus je imao uravnoteženo, realno gledište o svojim učenicima. On je vrlo dobro znao da nisu savršeni. Na koncu, mogao je čitati srca ljudi (Ivan 2:24, 25). Pa ipak, on ih nije promatrao samo kroz nedostatke, već je gledao na njihova dobra svojstva. I vidio je u njima sposobnosti i talente koji još nisu došli do izražaja, jer to su bili ljudi koje je Jehova privukao (Ivan 6:44). Isusov način ophođenja s njegovim učenicima jasno je pokazao da ima pozitivan stav prema njima. Prije svega, pokazao je da im je spreman vjerovati.
13. Kako je Isus pokazao da vjeruje svojim učenicima?
13 Kako je Isus pokazao to povjerenje? Odlazeći sa Zemlje, svojim je pomazanim učenicima povjerio tešku odgovornost. Predao im je u ruke odgovornost da vode brigu o interesima njegovog Kraljevstva diljem svijeta (Matej 25:14, 15; Luka 12:42-44). Tijekom svoje službe, čak i u malim stvarima i na neizravne načine, pokazao je da im vjeruje. Kada je čudom umnožio hranu da bi nahranio mnoštvo ljudi, svojim je učenicima povjerio odgovornost da podijele hranu (Matej 14:15-21; 15:32-37).
14. Kako bi u kratkim crtama prepričao izvještaj iz Marka 4:35-41?
14 Razmotri i izvještaj iz Marka 4:35-41. Tom su se prilikom Isus i njegovi učenici ukrcali na brod i plovili Galilejskim morem na istok. Nedugo nakon što su se otisnuli od obale, Isus je legao i čvrsto zaspao u stražnjem dijelu broda. Međutim, ubrzo se “podigao (...) jak olujni vjetar”. Takve oluje nisu bile ništa neobično za Galilejsko more. Budući da se nalazi dosta nisko (oko 200 metara ispod morske razine), zrak je tamo mnogo topliji nego u okolnom području i zbog toga dolazi do poremećaja u atmosferi. Pored toga, dolinom Jordana pušu jaki vjetrovi koji se spuštaju s gore Hermona na sjeveru. Bonaca se već sljedećeg trenutka lako može pretvoriti u strahovitu oluju. Razmisli o tome: Isus je nesumnjivo znao da su oluje česta pojava, jer je odrastao u Galileji. Pa ipak je mirno zaspao, uzdajući se u sposobnosti svojih učenika, od kojih su neki bili ribari (Matej 4:18, 19).
15. Kako možemo oponašati Isusa s obzirom na njegovu spremnost da vjeruje svojim učenicima?
15 Možemo li mi oponašati Isusa s obzirom na njegovu spremnost da vjeruje svojim učenicima? Neki imaju problema s povjeravanjem odgovornosti drugima. Oni su ti koji uvijek moraju, da se tako izrazimo, imati kormilo u ruci. Možda razmišljaju ovako: ‘Ako hoću da se nešto napravi kako treba, onda to moram napraviti sam!’ No ako sve moramo raditi sami, tada smo u opasnosti da se posve iscrpimo i da možda vrijeme koje bismo mogli provesti sa svojom obitelji bespotrebno trošimo na druge stvari. Osim toga, ako drugima ne povjeravamo odgovarajuće zadatke i odgovornosti, možda ih time sprečavamo da steknu potrebno iskustvo i znanje. Bilo bi mudro naučiti imati povjerenja u druge i povjeravati im određene odgovornosti. Trebamo biti iskreni prema sebi i pitati se: ‘Imam li Kristov um i kad je to u pitanju? Da li rado povjeravam drugima određene zadatke, s povjerenjem da će dati sve od sebe?’
Pokazivao je vjeru u svoje učenike
16, 17. Kako je Isus ohrabrio svoje apostole posljednje noći svog života na Zemlji premda je znao da će ga napustiti?
16 Isus je u još jednom važnom pogledu pokazao da ima pozitivno gledište o svojim učenicima. Pokazao im je da ima pouzdanja u njih. Ohrabrujuće riječi koje je uputio svojim apostolima posljednje noći svog života na Zemlji jasno su to pokazale. Zapazi što se dogodilo.
17 Isus je imao vrlo ispunjenu večer. Pružio je svojim apostolima zoran primjer poniznosti tako što im je oprao noge. Nakon toga održao je večeru koja se otada trebala održavati u znak sjećanja na njegovu smrt. Potom su se apostoli ponovno upustili u žestoku raspravu oko toga kojeg bi se od njih trebalo smatrati najvećim. Strpljiv kao i uvijek, Isus ih nije izgrdio, već je razgovarao s njima. Rekao im je što će se uskoro dogoditi: “Svi ćete se vi ove noći spotaknuti u vezi sa mnom, jer je pisano: ‘Udarit ću pastira, i ovce iz stada raspršit će se’” (Matej 26:31; Zaharija 13:7). Znao je da će ga njegovi najbliži suradnici napustiti onda kad mu bude potrebna pomoć. No unatoč tome, on ih nije osudio. Baš naprotiv, rekao im je: “Ali nakon svog uskrsnuća poći ću ispred vas u Galileju” (Matej 26:32). Da, uvjerio ih je da ih neće napustiti, bez obzira na to što će oni napustiti njega. Nakon što ova teška kušnja prođe, ponovno će se susresti s njima.
18. Koji je težak zadatak Isus povjerio svojim učenicima u Galileji, i kako su ga apostoli izvršavali?
18 Isus je održao riječ. Uskrsnuli se Isus kasnije u Galileji pokazao 11-orici vjernih apostola, koji su se očito bili okupili s još mnogim drugima (Matej 28:16, 17; 1. Korinćanima 15:6). Tamo im je Isus povjerio težak zadatak: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). U knjizi Djela apostolska nalazimo jasne dokaze da su apostoli izvršavali taj zadatak. Vjerno su predvodili u djelu propovijedanja dobre vijesti u prvom stoljeću (Djela apostolska 2:41, 42; 4:33; 5:27-32).
19. Što učimo o Kristovom umu na temelju onoga što je Isus učinio nakon svog uskrsnuća?
19 Što nam ovaj znakovit izvještaj govori o Kristovom umu? Isus je vidio najgore strane svojih apostola, a ipak ih je ‘ljubio do kraja’ (Ivan 13:1). Dao im je do znanja da, unatoč njihovim nedostacima, vjeruje u njih. Zapazi i to da oni nisu iznevjerili povjerenje koje im je Isus ukazao. To što je pokazao pouzdanje i vjeru u njih sigurno im je dalo snage da u srcu budu odlučni izvršiti zadatak koji im je zapovjedio da izvršavaju.
20, 21. Kako možemo pokazati da pozitivno gledamo na svoje suvjernike?
20 Kako mi možemo u tom pogledu pokazivati Kristov um? Nemoj imati pesimističan stav prema svojim suvjernicima. Ako misliš samo najgore, tvoje će riječi i tvoji postupci vrlo vjerojatno to i pokazati (Luka 6:45). No Biblija nam kaže da ljubav “sve vjeruje” (1. Korinćanima 13:7). Ljubav je pozitivna, a ne negativna. Ona ne ruši, već izgrađuje. Ljudi će prije reagirati na ljubav i ohrabrenje nego na zastrašivanje. Izražavajući pouzdanje u druge, možemo ih izgrađivati i hrabriti (1. Solunjanima 5:11). Ako poput Krista u pozitivnom svjetlu gledamo na svoju braću, onda ćemo svojim ophođenjem djelovati izgrađujuće na njih i izvući iz njih ono najbolje.
21 Razvijanje i pokazivanje Kristovog uma ne svodi se samo na oponašanje određenih stvari koje je Isus činio već zahtijeva da se ide dublje od toga. Kao što je spomenuto u prethodnom članku, ako uistinu želimo postupati poput Isusa, najprije moramo naučiti gledati na stvari poput njega. Evanđelja nam pružaju mogućnost da razmotrimo još jedan aspekt njegove osobnosti, njegovih misli i osjećaja s obzirom na zadatak koji mu je bio dodijeljen, o čemu će govoriti naš sljedeći članak.
a Krivotvoritelj tog dokumenta opisuje tobožnji Isusov fizički izgled, uključujući i boju kose, brade i očiju. Prevodilac Biblije Edgar J. Goodspeed objašnjava da je taj krivotvoreni dokument “napravljen s ciljem da se opis Isusovog osobnog izgleda koji sadrže priručnici za slikare učini općeprihvaćenim”.
b Djeca su izgleda bila različite dobi. Riječ koja je ovdje prevedena s ‘djeca’ upotrijebljena je i za 12-godišnju Jairovu kćerku (Marko 5:39, 42; 10:13). Međutim, Luka u paralelnom izvještaju koristi riječ koja se odnosi i na dojenčad (Luka 1:41; 2:12; 18:15).
c Vidi članak “Poštuješ li njihovo dostojanstvo?” u Kuli stražari od 1. travnja 1998.
-
-
Jesi li poput Isusa potaknut na djela?Stražarska kula – 2000 | 15. veljače
-
-
Jesi li poput Isusa potaknut na djela?
“Vidio je veliko mnoštvo, i sažalio se na njih, jer su bili kao ovce bez pastira. I počeo ih je poučavati” (MARKO 6:34).
1. Zašto je razumljivo da pojedinci ispoljavaju hvalevrijedne osobine?
KROZ povijest je bilo mnogih pojedinaca koji su pokazivali hvalevrijedne osobine. Razumljivo je i zašto. Jehova Bog posjeduje i ispoljava ljubav, dobrohotnost, velikodušnost, kao i druga svojstva koja cijenimo. Ljudi su stvoreni na Božju sliku. Stoga nam je razumljivo zašto mnogi u izvjesnoj mjeri pokazuju ljubav, dobrohotnost, samilost i druge božanske osobine, kao što je i kod većine ljudi vidljivo da imaju savjest (1. Mojsijeva 1:26; Rimljanima 2:14, 15). No, možda uviđaš da su neki više, a neki manje skloni pokazivati ta svojstva.
2. Opiši neka od dobrih djela koja ljudi čine, smatrajući možda da time oponašaju Krista.
2 Vjerojatno su ti poznati neki muškarci i žene koji često posjećuju bolesne ili im pomažu, pokazuju suosjećajnu brigu za hendikepirane ili velikodušno pomažu siromašnima. Pomisli isto tako na ljude koji potaknuti suosjećanjem čitav život provedu radeći u kolonijama za oboljele od gube ili u sirotištima, zatim na one koji dobrovoljno rade u bolnicama ili ustanovama za neizlječive bolesnike ili pak na ljude koji nastoje pomoći beskućnicima ili izbjeglicama. Neki od njih vjerojatno smatraju da oponašaju Isusa, koji je kršćanima pružio primjer. U Evanđeljima čitamo kako je Krist liječio bolesne i hranio gladne (Marko 1:34; 8:1-9; Luka 4:40). Isusovi izrazi ljubavi, brige i samilosti odraz su njegovog, odnosno ‘Kristovog uma’, a Krist je pak oponašao svog nebeskog Oca (1. Korinćanima 2:16).
3. Što moramo razmotriti da bismo stekli uravnoteženo gledište o dobrim djelima koja je činio Isus?
3 Međutim, jesi li zapazio da u današnje vrijeme mnogi od onih koji su dirnuti Isusovom ljubavlju i samilošću previđaju ključno obilježje Kristovog uma? Pažljivo razmatranje 6. poglavlja Marka pružit će nam uvid u to. Tamo čitamo da su ljudi doveli bolesne k Isusu kako bi ih izliječio. Iz konteksta saznajemo i to da je Isus čudom nahranio tisuće ljudi koji su došli k njemu, jer je vidio da su izgladnjeli (Marko 6:35-44, 54-56). Time što je liječio bolesne i hranio gladne Isus je na izuzetan način izrazio svoju ljubav i samilost, no je li to bio primarni način na koji je on pomagao drugima? I kako možemo najbolje oponašati njegov savršeni primjer ljubavi, dobrohotnosti i samilosti, kao što je on oponašao Jehovu?
Potaknut da zadovolji duhovne potrebe
4. Što je kontekst izvještaja iz Marka 6:30-34?
4 Isusu je bilo žao ljudi koji su ga okruživali prvenstveno zbog njihovih duhovnih potreba. Duhovne su mu potrebe bile najvažnije, važnije od tjelesnih. Razmotri izvještaj iz Marka 6:30-34. Događaj o kojem se tamo izvještava odigrao se na obali Galilejskog mora, kratko vrijeme prije Pashe 32. n. e. Apostoli su bili uzbuđeni, i to s razlogom. Upravo se vrativši s poduljeg propovjedničkog putovanja, došli su k Isusu i sigurno su jedva čekali da mu ispričaju svoja iskustva. Međutim, okupilo se mnoštvo ljudi. Bilo je toliko veliko da Isus i apostoli nisu mogli ni jesti ni odmoriti se. Isus je rekao apostolima: “Pođite, vi sami, nasamo na samotno mjesto i malo se odmorite” (Marko 6:31). Ukrcavši se na brod, vjerojatno u blizini Kafarnauma, otplovili su prema jednom mirnom mjestu s druge strane Galilejskog mora. No mnoštvo je pohitalo uz obalu i stiglo na to mjesto prije njihovog broda. Kako je Isus reagirao? Da li se uzrujao zato što je narušena njegova privatnost? Nipošto!
5. Što je Isus osjećao prema mnoštvu koje je došlo k njemu, i kakva je bila njegova reakcija?
5 Isusovo je srce bilo ganuto kada je vidio ovo mnoštvo u kojem je bilo na tisuće ljudi, uključujući i bolesne, kako ga željno iščekuje (Matej 14:14; Marko 6:44). Skrećući pažnju na ono što je potaknulo Isusa na samilost i na to kako je reagirao, Marko je napisao: “Vidio je veliko mnoštvo, i sažalio se na njih, jer su bili kao ovce bez pastira. I počeo ih je poučavati o mnogim stvarima” (Marko 6:34). Isus nije vidio samo masu ljudi. Vidio je pojedince koji imaju duhovne potrebe. Bili su poput ovaca koje bespomoćno lutaju, nemajući pastira koji bi ih vodio do zelenih pašnjaka ili ih štitio. Isus je znao da bešćutni vjerski vođe, od kojih se očekivalo da budu brižni pastiri, zapravo preziru običan narod i zanemaruju njegove duhovne potrebe (Ezehijel 34:2-4; Ivan 7:47-49). Isus se želio drugačije odnositi prema njima, čineći ono što će im koristiti više od svega. Zato ih je počeo poučavati o Božjem Kraljevstvu.
6, 7. (a) Što iz Evanđeljâ saznajemo o tome što je Isus smatrao prioritetom kada je zadovoljavao potrebe ljudi? (b) Što je bio Isusov motiv za propovijedanje i poučavanje?
6 Obrati pažnju na redoslijed događaja u jednom od paralelnih izvještaja, koji upućuje na određeni zaključak s obzirom na davanje prioriteta. Napisao ga je Luka, koji je bio liječnik i vrlo zainteresiran za tjelesnu dobrobit drugih. “Mnoštvo je (...) krenulo za [Isusom]. A on ih je ljubazno primio i počeo im govoriti o Božjem kraljevstvu, te je liječio one koji su trebali izlječenje” (Luka 9:11; Kološanima 4:14). Mada nije tako sa svakim izvještajem koji govori o nekom čudu, što je u ovom slučaju Luka najprije spomenuo u svom nadahnutom izvještaju? Spomenuo je to da je Isus poučavao ljude.
7 To se zapravo i slaže s onim što je istaknuto u izvještaju iz Marka 6:34. Taj redak jasno pokazuje na koji je način Isus prvenstveno bio potaknut pokazati svoje sažaljenje. Poučavao je ljude, zadovoljavajući njihove duhovne potrebe. Jednom ranijom prilikom tijekom svoje službe Isus je rekao: “Drugim gradovima moram objaviti dobru vijest o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan” (Luka 4:43). No, pogrešno bi bilo zaključiti da je Isus objavljivao poruku o Kraljevstvu iz čistog osjećaja dužnosti, kao da je površno i reda radi obavljao djelo propovijedanja samo zato što je morao. Ne, ljubavlju potaknuta samilost prema ljudima bila je ključni motiv zbog kojeg im je prenosio dobru vijest. Najveće dobro koje im je Isus mogao učiniti — čak i onim bolesnima, demoniziranima, siromašnima ili gladnima — bilo je pomoći im da saznaju, prihvate i zavole istinu o Božjem Kraljevstvu. Ta je istina bila od primarne važnosti zbog uloge koju to Kraljevstvo ima u opravdanju Jehovine suverenosti i donošenju trajnih blagoslova ljudima.
8. Kakav je stav Isus imao prema propovijedanju i poučavanju?
8 Isusovo aktivno propovijedanje o Kraljevstvu bilo je jedan od osnovnih razloga zašto je došao na Zemlju. Potkraj svoje službe na Zemlji Isus je rekao Pilatu: “Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu. Svatko tko je na strani istine sluša moj glas” (Ivan 18:37). U dva prethodna članka spomenuli smo da je Isus bio izuzetno osjećajna osoba — suosjećajna, pristupačna, obzirna, puna povjerenja i, iznad svega, osoba puna ljubavi. Ako doista želimo razumjeti Kristov um, tada moramo shvatiti važnost tih aspekata njegove osobnosti. A jednako je važno uvidjeti i to da Kristov um uključuje i prioritet koji je on davao djelu propovijedanja i poučavanja.
Hrabrio je druge da svjedoče
9. Tko je sve trebao davati prioritet propovijedanju i poučavanju?
9 Davanje prioriteta propovijedanju i poučavanju — kao izrazu ljubavi i suosjećanja — nije bilo nešto što je samo Isus trebao činiti. On je svoje sljedbenike hrabrio da oponašaju njega — njegove motive, prioritete i postupke. Naprimjer, nakon što je Isus izabrao svojih 12 apostola, što su oni trebali činiti? Odgovor nam pruža Marko 3:14, 15: “Odredio je dvanaestoricu, koje je i nazvao ‘apostoli’, da bi ostali s njim i da bi ih slao propovijedati i da imaju vlast istjerivati demone.” Vidiš li što je apostolima trebao biti prioritet?
10, 11. (a) Kakva je uputstva Isus dao apostolima kada ih je poslao da propovijedaju? (b) Što je Isus, kad je slao apostole, istaknuo kao ono što treba biti u središtu pažnje?
10 Istina, s vremenom je Isus dvanaestorici dao moć da liječe i da istjeruju demone (Matej 10:1; Luka 9:1). Zatim ih je poslao da idu “k izgubljenim ovcama doma Izraelovog”. Što su trebali činiti? Isus im je dao uputstva: “Dok idete, propovijedajte, govoreći: ‘Približilo se nebesko kraljevstvo.’ Liječite bolesne, podižite mrtve, čistite gubave, istjerujte demone” (Matej 10:5-8; Luka 9:2). I što su zapravo činili? “Tako su krenuli i [1] propovijedali da bi se ljudi pokajali; i [2] istjerivali su mnoge demone i mazali uljem mnoge bolesne i liječili ih” (Marko 6:12, 13).
11 Budući da nije uvijek slučaj da se poučavanje spominje prvo, da li se skretanjem pažnje na gore navedeni redoslijed pridaje pretjerana važnost pitanju prioriteta ili motiva koji su u to uključeni? (Luka 10:1-9). Pa, ne bismo baš trebali podcijeniti učestalost kojom se poučavanje spominje prije liječenja. Pogledaj kontekst u ovom slučaju. Neposredno prije nego što je poslao 12 apostola, Isusa je ganulo stanje u kojem se nalazilo mnoštvo. O tome čitamo: “Isus je počeo obilaziti sve gradove i sela, poučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući dobru vijest o kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. A vidjevši mnoštvo, sažalio se na njih, jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira. Tada je rekao svojim učenicima: ‘Uistinu, žetva je velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu’” (Matej 9:35-38).
12. Kojoj su dodatnoj svrsi mogla služiti čudotvorna djela koja su činili Isus i apostoli?
12 Budući da su bili u njegovom društvu, apostoli su mogli u određenoj mjeri usvojiti Kristov um. Mogli su uvidjeti da istinska ljubav i samilost prema ljudima podrazumijeva propovijedanje i poučavanje o Kraljevstvu — to je trebao biti najvažniji dio njihovih dobrih djela. U kombinaciji s tim, dobra djela tjelesne prirode, kao što je liječenje bolesnih, postigla su više od samo pomaganja ljudima u nevolji. Kao što si možeš i predstaviti, neke bi ljude privukla izlječenja i čudom dobivena hrana (Matej 4:24, 25; 8:16; 9:32, 33; 14:35, 36; Ivan 6:26). No, osim što su pomagala u tjelesnom pogledu, takva su djela zapravo potaknula one koji su ih promatrali da uvide da je Isus Božji Sin i “prorok” za kojeg je Mojsije prorekao da će doći (Ivan 6:14; 5. Mojsijeva 18:15).
13. Što je bila uloga ‘proroka’ koji je trebao doći, prema onome što je naglašeno u proročanstvu iz 5. Mojsijeve 18:18?
13 Zašto je bilo važno to da je Isus “prorok”? Pa, što je bila ključna uloga predviđena za proroka? Je li “prorok” trebao biti poznat po čudotvornim izlječenjima ili po tome što samilosno daje hranu gladnima? U 5. Mojsijevoj 18:18 prorečeno je sljedeće: “Proroka ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti [Mojsije], i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim.” Stoga, kao što su apostoli naučili da moraju gajiti i pokazivati duboke osjećaje, isto su tako mogli razumjeti da Kristov um treba doći do izražaja u njihovom djelu propovijedanja i poučavanja. To bi bilo ono najbolje što mogu učiniti za ljude. Na taj bi način bolesni i siromašni mogli imati trajne koristi, a ne samo one koje se svode na kratak ljudski vijek ili na nekoliko obroka (Ivan 6:26-30).
Razvijati Kristov um u današnje vrijeme
14. Kako je Kristov um povezan s našim propovijedanjem?
14 Nitko od nas ne bi rekao da je Kristov um nešto što se ticalo samo onih koji su živjeli u prvom stoljeću — Isusa i ranih učenika za koje je apostol Pavao napisao: “Mi imamo Kristov um” (1. Korinćanima 2:16). I spremno bismo priznali da smo dužni propovijedati dobru vijest i praviti učenike (Matej 24:14; 28:19, 20). Pa ipak, korisno je zamisliti se nad svojim motivima za vršenje tog djela. Ne bi bilo dobro kad bi to bio čisti osjećaj dužnosti. Ljubav prema Bogu primarni je razlog zbog kojeg sudjelujemo u službi propovijedanja, a istinski oponašati Isusa, između ostalog, znači propovijedati i poučavati iz suosjećanja (Matej 22:37-39).
15. Zašto suosjećajnost treba imati svoje mjesto u našoj službi propovijedanja?
15 Istina, nije uvijek lako suosjećati s ljudima koji ne dijele naša uvjerenja, naročito kada nailazimo na ravnodušnost, odbijanje ili protivljenje. No ako bismo izgubili ljubav i suosjećajnost prema ljudima, mogli bismo izgubiti presudni motiv za sudjelovanje u kršćanskoj službi. Stoga, kako možemo razvijati suosjećajnost? Možemo nastojati vidjeti ljude onako kako ih je Isus vidio, ‘izmučene i rasijane kao ovce bez pastira’ (Matej 9:36). Zar taj opis ne odgovara i mnogim današnjim ljudima? Pastiri krivih religija zanemaruju ih i duhovno zasljepljuju. Zbog toga oni ne znaju da se u Bibliji može pronaći pouzdano vodstvo niti znaju za rajske uvjete koje će Božje Kraljevstvo uskoro uspostaviti na Zemlji. Suočavaju se s problemima svakodnevnog života — uključujući i siromaštvo, razdor u obitelji, bolesti i smrt — bez nade u Kraljevstvo. Mi imamo ono što je njima potrebno: dobru vijest o Božjem Kraljevstvu koje je sada već uspostavljeno na nebu i ta im vijest može spasiti život!
16. Zašto bismo trebali imati želju prenositi drugima dobru vijest?
16 Kad na taj način razmišljaš o duhovnim potrebama ljudi koji te okružuju, zar srce ne potiče u tebi želju da učiniš sve što je u tvojoj moći kako bi im govorio o onome što je Bog s ljubavlju naumio? Da, mi vršimo djelo koje je potaknuto suosjećajnošću. Budemo li poput Isusa suosjećali s ljudima, to će doći do izražaja u našem tonu glasa, izrazu lica i načinu poučavanja. Sve to učinit će našu poruku privlačnijom za one koji imaju “ispravan stav prema vječnom životu” (Djela apostolska 13:48).
17. (a) Koji su neki od načina na koje možemo pokazati svoju ljubav i suosjećanje prema drugima? (b) Zašto se ne mora birati između činjenja dobrih djela i sudjelovanja u službi propovijedanja?
17 Naravno, naša ljubav i suosjećajnost trebale bi se očitovati u čitavom našem načinu života. To znači da trebamo biti dobrohotni prema ljudima iz socijalno zapostavljenih slojeva, bolesnima i siromašnima — čineći ono što u razumnoj mjeri možemo kako bismo im olakšali njihov težak položaj. To znači i da svojim riječima i djelima nastojimo odagnati tugu onih kojima je smrt oduzela voljenu osobu (Luka 7:11-15; Ivan 11:33-35). Pa ipak, takvi pokazatelji ljubavi, dobrohotnosti i suosjećanja ne smiju postati glavni cilj na koji ćemo usredotočiti svoja dobra djela, kao što je slučaj kod nekih koji se bave humanitarnim radom. Daleko trajniju vrijednost imaju nastojanja koja su potaknuta sličnim božanskim svojstvima, ali se izražavaju sudjelovanjem u kršćanskom djelu propovijedanja i poučavanja. Sjeti se što je Isus rekao o židovskim vjerskim vođama: “Dajete desetinu od metvice i kopra i kumina, a zanemarili ste ono što je važnije u Zakonu, naime pravdu i milosrđe i vjernost. To je bilo obavezno činiti, a ovo drugo ne zanemariti” (Matej 23:23). U Isusovom slučaju nije bilo u pitanju hoće li činiti ili jedno ili drugo — hoće li pomagati ljudima u pogledu njihovih tjelesnih potreba ili će ih poučavati o životodajnim duhovnim stvarima. Isus je činio i jedno i drugo. Pa ipak, jasno je da mu je djelo poučavanja bilo na prvom mjestu, zato što je dobrobit koja je proizlazila iz tog djela mogla koristiti ljudima za čitavu vječnost (Ivan 20:16).
18. Na što bi nas razmatranje Kristovog uma trebalo potaknuti?
18 Zaista možemo biti zahvalni Jehovi što nam je otkrio Kristov um! Uz pomoć Evanđeljâ možemo bolje upoznati misli, osjećaje, svojstva, aktivnosti i prioritete najvećeg čovjeka koji je ikada živio. O nama ovisi hoćemo li čitati ono što nam Biblija otkriva o Isusu, hoćemo li razmišljati o tome i provesti to u djelo. Ne zaboravi, ako doista želimo postupati poput Isusa, najprije moramo naučiti razmišljati kao on, gajiti osjećaje kakve je on imao i prosuđivati stvari onako kako ih je on prosuđivao, koliko god nam je to kao nesavršenim ljudima moguće. Zato budimo odlučni razvijati Kristov um i pokazivati ga. To je najbolji način života, najbolji način ophođenja s ljudima i najbolji način da se, kako mi tako i drugi ljudi, približimo onome koga je Krist savršeno odražavao, našem suosjećajnom Bogu Jehovi (2. Korinćanima 1:3; Hebrejima 1:3).
-
-
Jesi li poput Isusa potaknut na djela?Stražarska kula – 2000 | 15. veljače
-
-
[Slika preko cijele stranice 23]
-