Srijeda, 27. ožujka/marta
Neka vam u životu najvažnije bude Kraljevstvo (Mat. 6:33)
Kad je Isus umro, njegovi učenici bili su jako tužni. Izgubili su svog voljenog prijatelja. Mislili su da se njegovom smrću ugasila i nada u to da će ih on spasiti (Luka 24:17–21). No kad im se Isus ukazao, pomogao im je da razumiju njegovu ulogu u ispunjenju biblijskih proročanstava. Osim toga, povjerio im je važan zadatak (Luka 24:26, 27, 45–48). Kad je Isus uzašao na nebo, njegovi učenici više nisu bili tužni, nego su osjećali veliku radost. Bili su sretni jer su znali da je njihov Učitelj živ i da će im pomoći da izvrše zadatak koji im je povjerio. Radost koju su osjećali potaknula ih je da bez prestanka hvale Jehovu (Luka 24:52, 53; Djela 5:42). Da bismo se mogli ugledati na Isusove učenike, Božje kraljevstvo treba nam biti na prvom mjestu u životu. Da bismo nastavili revno služiti Jehovi, potrebna nam je ustrajnost. No Jehova obećava da će nas bogato blagosloviti (Izr. 10:22; w23.01 30–31 odl. 15–16).
Čitanje Biblije povodom Obilježavanja Kristove smrti: (događaji tijekom dana: 16. nisana) Marko 16:2–8
Četvrtak, 28. ožujka/marta
U prah ćeš se vratiti (Post. 3:19)
Sigurno nitko od nas ne bi htio učiniti istu grešku koju su učinili Adam i Eva. Da nam se to ne bi dogodilo, trebamo dobro poznavati Jehovu, cijeniti njegove osobine i truditi se razumjeti njegov način razmišljanja. Tako ćemo sve više voljeti Jehovu. Uzmimo za primjer Abrahama. On je svim srcem volio Jehovu. Čak i kad mu je bilo teško razumjeti neke njegove odluke, nije se bunio protiv njih. Umjesto toga trudio se još bolje upoznati Jehovu. Naprimjer, kad je saznao da je Jehova odlučio uništiti Sodomu i Gomoru, Abraham se u prvi mah pitao hoće li “Sudac cijele zemlje” pogubiti pravednike zajedno sa zlima. Abrahamu je bilo nezamislivo da bi Jehova tako postupio, pa mu je zato ponizno postavio niz pitanja, a Jehova mu je strpljivo odgovarao. Abraham je na kraju shvatio da Jehova zna što je svakom čovjeku u srcu i da nikada ne kažnjava nedužne zajedno s onima koji zaslužuju kaznu (Post. 18:20–32; w22.08 28 odl. 9–10).
Petak, 29. ožujka/marta
Tko je dostojan povjerenja, čuva tuđe tajne (Izr. 11:13)
Kad je 455. pr. n. e. upravitelj Nehemija obnovio jeruzalemske zidine, odlučio je izabrati pouzdane ljude koji bi se dobro brinuli za grad. Između ostalih izabrao je i zapovjednika Utvrde, Hananiju. Biblija kaže da je Hananija “bio vrlo pouzdan čovjek i bojao se pravog Boga više od mnogih drugih” (Neh. 7:2). Ljubav prema Jehovi i strah da ne izazove njegovo negodovanje potaknuli su Hananiju da savjesno izvršava svaki zadatak koji mu je bio povjeren. Te će osobine i nama pomoći da budemo pouzdani Božji sluge na koje se drugi mogu osloniti. Osvrnimo se i na primjer Tihika, koji je bio pouzdani suradnik apostola Pavla. Pavao se oslanjao na tog svog suvjernika kojeg je smatrao vjernim, odnosno pouzdanim, Kristovim slugom (Efež. 6:21, 22). Pavao je imao povjerenja u njega. Znao je da će braći u Efezu i Kolosima dostaviti njegove poslanice, ali i da će ih utješiti i ohrabriti. Tihik nas podsjeća na vjernu, pouzdanu braću koja se danas brinu za naše duhovne potrebe (Kol. 4:7–9; w22.09 9–10 odl. 5–6).