Jehovini Svedoci — opravdani u Grčkoj
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE!
PRAVOSLAVNI sveštenik u kritskom selu Gazi, tokom jedne svoje propovedi izjavio je: „Jehovini svedoci imaju dvoranu baš ovde u našem selu. Potrebna mi je vaša podrška da ih se otarasim.“ Jedne večeri nekoliko dana kasnije, nepoznati pojedinci su razbili prozore na Dvorani Kraljevstva i pucali u nju. Tako je u Grčkoj pitanje religiozne slobode bilo ponovo pokrenuto.
Ti događaji su motivisali četiri lokalna Svedoka, Kiriakosa Baksevanisa, Vasilisa Hadzakisa, Kostasa Makridakisa i Titosa Manusakisa, da podnesu peticiju Ministru za obrazovanje i verska pitanja radi dozvole za održavanje religioznih sastanaka. Nadali su se da bi dobijanjem dozvole mogli konačno obezbediti policijsku zaštitu. Međutim, to neće ići tako lako.
Sveštenik je poslao jedno pismo centrali tajne policije u Heraklionu, skrećući pažnju organa vlasti na Dvoranu Kraljevstva Jehovinih svedoka u njegovoj parohiji i zahtevajući da se nametnu sankcije i da se zabrane njihovi sastanci. Ovo je dovelo do policijske istrage i ispitivanja. Na kraju, javni tužilac je pokrenuo krivični postupak protiv Svedoka, i taj slučaj je iznesen pred sud.
Dana 6. oktobra 1987, Okružni sud Herakliona oslobodio je četiri okrivljene osobe, navodeći da „oni nisu počinili delo za koje su optuženi, jer su članovi religije slobodni da vode sastanke... za šta dozvola nije potrebna“. Ipak, javni tužilac je dva dana kasnije uložio žalbu na tu odluku, i taj slučaj je iznesen pred viši sud. Dana 15. februara 1990, ovaj sud je osudio Svedoke na dva meseca zatvora i na novčanu kaznu od oko 100 dolara. Posle toga, optuženi su uložili žalbu grčkom Vrhovnom sudu.
Dana 19. marta 1991, Vrhovni sud je odbio žalbu i potvrdio tu osudu. Više od dve godine kasnije, 20. septembra 1993, kad je objavljena odluka Vrhovnog suda, policija je zapečatila Dvoranu Kraljevstva. Kao što je otkrio jedan policijski dokument, iza ovog postupka bila je kritska Pravoslavna crkva.
Do ove situacije došlo je zbog toga što su izvesni zakoni, doneseni 1938. s namerom da ograniče religioznu slobodu, još uvek na snazi u Grčkoj. Oni određuju da ako pojedinac želi da upravlja nekim mestom obožavanja, mora se dobiti dozvola od Ministarstva za obrazovanje i verska pitanja i takođe od lokalnog episkopa Pravoslavne crkve. Nekoliko decenija, ti anahronični zakoni su izazivali mnoge poteškoće Jehovinim svedocima.
Sloboda religije i ljudska prava
Kad su saznali da je njihovu osudu potvrdio Vrhovni sud, 7. avgusta 1991. četiri Svedoka su podnela molbu Evropskoj komisiji za ljudska prava, u Strazburu, u Francuskoj. Podnosioci molbe su tvrdili da je njihova osuda prekršila član 9 Evropske konvencije, koja štiti slobodu mišljenja, savesti i religije, kao i pravo osobe da ispoljava religiju sama ili u zajednici s drugima i u javnosti ili privatno.
Dana 25. maja 1995, 25 članova te Komisije došlo je do jednoglasne odluke da je u ovom slučaju Grčka prekršila član 9 Evropske konvencije. Njihova izjava je bila da osuda o kojoj se radi nije bila u skladu s duhom religiozne slobode i da nije neophodna u demokratskom društvu. U ovoj odluci što se tiče prihvatljivosti tog slučaja takođe je navedeno: „Podnosioci molbe... jesu članovi pokreta čiji su religiozni obredi i običaji naširoko poznati i ovlašćeni u mnogim Evropskim zemljama.“ Konačno, Komisija je uputila slučaj Evropskom sudu za ljudska prava.
Jehovini svedoci ne mogu biti zaustavljeni
Saslušanje je određeno za 20. maj 1996. U sudnici je bilo preko 200 osoba, uključujući i studente i profesore s lokalnog univerziteta, novinare i brojne Jehovine svedoke iz Grčke, Nemačke, Belgije i Francuske.
G. Fedon Vegleris, profesor u penziji sa Atinskog univerziteta i advokat Svedoka, tvrdio je da politika koju su koristile i osude koje su donele državne vlasti nisu samo prekršile Evropsku konvenciju već i grčki ustav. „Stoga ono što Sud razmatra jesu državni zakon i njegova primena.“
Advokat grčke vlade bio je sudija iz Državnog veća, koji je, umesto da razmatra činjenice, ukazivao na mesto koje u Grčkoj zauzima Pravoslavna crkva, na njene tesne veze s Državom i narodom, i na navodnu potrebu da se druge religije drže pod kontrolom. Osim toga, izjavio je da su Jehovini svedoci od 1960. pa naovamo, uspeli da svoj broj znatno uvećaju. Drugim rečima, monopol Pravoslavlja je uspešno doveden u pitanje!
Podržana religiozna sloboda
Osuda će se doneti 26. septembra. Neizvesnost je rasla, naročito kod Jehovinih svedoka. Predsednik suda, g. Rudolf Bernhart, pročitao je odluku: Sud, sastavljen od devet sudija, jednoglasno smatra da je Grčka prekršila član 9 Evropske konvencije. Takođe je podnosiocima molbe dodelio sumu od oko 17 000 dolara za pokriće troškova. Što je najvažnije, ta odluka je uključivala mnoge značajne argumente u korist religiozne slobode.
Sud je zabeležio da grčki zakon dozvoljava „dalekosežno mešanje od strane političkih, službenih i crkvenih vlasti u praktikovanje religiozne slobode“. Dodao je da je proceduru koja se zahtevala za dobijanje dozvole koristila Država da „bi nametnula stroge, to jest izuzetno uskratne, uslove na praktikovanje religioznih verovanja izvesnih nepravoslavnih pokreta, naročito Jehovinih svedoka“. Ovaj međunarodni sud je razotkrio surove taktike koje Pravoslavna crkva koristi mnoge decenije.
Sud je istakao da „pravo na slobodu religije kao što je zagarantovano Konvencijom isključuje bilo koje pravo Države da odredi da li su religiozna verovanja ili načini za izražavanje takvih verovanja zakoniti“. Takođe je naveo da „Jehovini svedoci spadaju pod definiciju ’poznate religije‘ kakva je pružena pod grčkim zakonom... To je štaviše priznala vlada.“
Nije puka šala
Tokom narednih nekoliko dana, većina glavnih grčkih novina objavila je ovaj slučaj. Dana, 29. septembra 1996, nedeljno izdanje novina Kathimerini, komentarisalo je: „Koliko god grčka vlada pokušavala da to provuče kao ’puku šalu‘, ’šamar‘ koji je dobila od Evropskog suda za ljudska prava u Strasburu jeste stvarna činjenica, činjenica koja je ušla u hronike na međunarodnom nivou. Sud je podsetio Grčku na član 9 Konvencije za ljudska prava i jednoglasno je osudio grčko pravosuđe.“
Atinske dnevne novine Ethnos, 28. septembra 1996, napisale su da je Evropski sud „osudio Grčku, i naredio joj da plati svojim građanima koje je zadesila nesreća da su Jehovini svedoci“.
Jedan od advokata podnosilaca molbi, g. Panos Bitsakis, bio je intervjuisan u jednom radio-programu i rekao je: „Živimo u 1996. godini, na pragu 21. veka, i izlišno je reći da ne treba biti nikakve diskriminacije, šikaniranja ili intervencije od strane vlade u vezi s ostvarivanjem osnovnog prava na religioznu slobodu... Ovo je zgodna prilika da vlada ponovo ispita svoju politiku i stavi tačku na ovu besmislenu diskriminaciju, koja ionako u ovo vreme i ovo doba ne služi nikakvoj svrsi.“
Odluka u slučaju Manusakisa i drugih protiv Grčke, povećava nadu da će država Grčka uskladiti svoje pravosuđe sa presudom Evropskog suda, tako da Jehovini svedoci u Grčkoj mogu imati religioznu slobodu bez vladine, policijske ili crkvene intervencije. Osim toga, ovo je druga osuda koju je Evropski sud doneo protiv grčkog sudstva o stvarima povezanim s religioznom slobodom.a
Nadaleko je poznato da Jehovini svedoci slušaju državne ’više vlasti‘ u svim stvarima koje se ne sukobljavaju s Božjom Rečju (Rimljanima 13:1, 7). Oni ni na koji način ne predstavljaju pretnju javnom redu. Naprotiv, njihove publikacije i javna služba podstiču svakoga da bude građanin poslušan zakonu i da živi mirnim životom. Oni su čestita i dobro organizovana religija, i njihovi članovi su mnogo doprineli dobrobiti svojih susedstava. Njihova odlučnost u podupiranju visokih biblijskih moralnih merila i njihova ljubav prema bližnjem, što je naročito izraženo u njihovom biblijskom obrazovnom delu, imala je zdrav uticaj u više od 200 zemalja u kojima postoje.
Nadamo se da će odluke koje je doneo Evropski sud poslužiti tome da se donese veća religiozna sloboda Jehovinim svedocima i svim drugim religioznim manjinama u Grčkoj.
[Fusnote]
a Prva odluka, koja je objavljena 1993, bio je slučaj Kokinakisa protiv Grčke. Vidite Kulu stražaru od 1. septembra 1993, na 27. strani.
[Slika na 15. strani]
Prvobitna Dvorana Kraljevstva koju je 20. septembra 1993. zapečatila policija
[Slika na 15. strani]
Evropski sud za ljudska prava, u Strasburu
[Slika na 16. strani]
Svedoci koji su bili uključeni: T. Manusakis, V. Hatsakis, K. Makridakis, K. Baksevanis