22 Jedna Feničanka iz tog kraja došla je i povikala: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je opsjednuta i strašno pati.”+ 23 Ali on joj nije odgovorio ni riječ. Stoga su mu njegovi učenici prišli i zamolili ga: “Reci joj da ode jer stalno viče za nama.” 24 Nato je on rekao: “Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama izraelskog naroda.”+ 25 A žena mu je prišla, poklonila mu se* i rekla: “Gospodine, pomozi mi!” 26 On joj je odvratio: “Nije u redu uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” 27 No ona mu je rekla: “To je istina, Gospodine, ali psići ipak jedu mrvice koje padaju sa stola njihovih gospodara.”+ 28 Tada joj je Isus rekao: “Ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš.” I kći joj je istog trena ozdravila.