Psalmi
Molitva potlačenoga koji je očajan*, pa svoje brige povjerava Jehovi.+
2 Nemoj okrenuti lice od mene kad se nađem u nevolji.+
3 Jer dani mi nestaju kao dim,
kosti su mi usijane kao ognjište.+
4 Srce mi vene kao trava i suši se,+
zaboravljam jesti.
6 Sličim na pelikana u pustoši.
Nalik sam ćuku koji živi među ruševinama.
8 Po cijeli dan neprijatelji mi se rugaju.+
Oni koji mi se podsmjehuju*, spominju moje ime u kletvama.
9 Pepeo jedem kao kruh+
i sa suzama miješam svoje piće+
10 zbog tvoje srdžbe i tvog gnjeva,
jer si me najprije podignuo, a onda odbacio.
13 Ti ćeš ustati i smilovat ćeš se Sionu+
jer je vrijeme da mu iskažeš milost,+
došlo je vrijeme za to.+
15 Drugi narodi bojat će se Jehovinog imena,
svi kraljevi na zemlji bojat će se tvoje slave.+
19 Jer on gleda iz svog svetog prebivališta u visinama,+
s nebesa Jehova gleda zemlju,
20 da čuje uzdisaje zatočenika,+
da oslobodi one koji su osuđeni na smrt,+
21 kako bi se Jehovino ime objavilo na Sionu+
i njegova hvala u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva
skupe da služe Jehovi.+
23 Prerano mi je oduzeo snagu,
skratio mi je dane.
24 Rekao sam: “Bože moj,
ti kojem godine teku iz naraštaja u naraštaj,+
nemoj mi uzeti život na polovini mog vijeka.
25 Davno si položio temelje zemlji,
nebesa su djelo tvojih ruku.+
26 Oni će nestati, a ti ćeš ostati.
Istrošit će se kao haljina.
Zamijenit ćeš ih kao odjeću i oni će nestati.
27 A ti si isti i tvojim godinama nema kraja.+