Luka

8 Nedugo nakon toga Isus je počeo putovati od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o Božjem kraljevstvu.+ S njim su bila dvanaestorica 2 i neke žene koje je oslobodio zlih duhova i izliječio od bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam demona, 3 zatim Ivana,+ žena Herodovog nadstojnika Huze, te Suzana i mnoge druge žene. One su koristile ono što su imale kako bi im pomagale.+

4 K njemu su došli ljudi iz mnogih gradova i okupio se silan narod. Tada im je ispričao usporedbu:+ 5 “Sijač je izašao sijati sjeme. Dok je sijao, nešto je sjemena palo uz put, pa su ga ljudi pogazili i ptice pozobale.+ 6 Nešto je sjemena palo na kamenito tlo, ali kad je izniknulo, osušilo se jer nije imalo vlage.+ 7 Nešto je sjemena palo među trnje, ali trnje je naraslo zajedno s mladicama i ugušilo ih.+ 8 A nešto je sjemena palo na dobru zemlju i, kad je izniknulo, donijelo je stostruki plod.”+ Kad je to rekao, uzviknuo je: “Tko ima uši da sluša, neka sluša!”+

9 Njegovi učenici upitali su ga što znači ta usporedba.+ 10 On je odgovorio: “Vama je dano da razumijete svete tajne Božjeg kraljevstva, a ostalima su to samo usporedbe+ – oni gledaju, a ne vide, i slušaju, a ne razumiju.+ 11 A ovo je značenje usporedbe: Sjeme je Božja riječ.+ 12 Sjeme koje je palo uz put, to su oni koji čuju riječ, ali zatim dođe Ðavo i uzme riječ iz njihovog srca kako ne bi povjerovali i bili spašeni.+ 13 Sjeme koje je palo na kamenito tlo, to su oni koji radosno prihvate riječ kad je čuju, ali ona ne pusti korijen. Neko vrijeme vjeruju, ali kad dođu kušnje, otpadnu od vjere.+ 14 Sjeme koje je palo među trnje, to su oni koji čuju riječ, ali zaokupe ih brige, bogatstvo+ i užici ovog života+ koji uguše riječ. Zato oni nikad ne donesu zreo plod.+ 15 A sjeme koje je palo na dobru zemlju, to su oni koji imaju čisto i dobro srce,+ pa kad čuju riječ, prigrle je i ustrajno donose plod.+

16 Nitko ne upali svjetiljku, a onda je pokrije posudom ili stavi pod krevet, nego je stavi na svijećnjak kako bi oni koji ulaze u kuću vidjeli svjetlo.+ 17 Jer nema ničeg tajnog što se neće otkriti i nema ničeg skrivenog što se neće doznati i što neće izaći na vidjelo.+ 18 Zato pazite kako slušate, jer onome tko ima, još će se dati,+ a onome tko nema, oduzet će se i ono što misli da ima.”+

19 A k njemu su došli njegova majka i braća,+ ali mu zbog mnoštva nisu mogli prići.+ 20 Stoga mu je netko javio: “Tvoja majka i braća stoje vani i žele te vidjeti.” 21 On im je odvratio: “Moja majka i moja braća jesu ovi koji slušaju Božju riječ i vrše je.”+

22 Jednog su dana Isus i njegovi učenici ušli u lađu. On im je rekao: “Prijeđimo na drugu stranu jezera.” I tako su otplovili.+ 23 Dok su plovili, on je zaspao. Tada se na jezeru podignuo jak olujni vjetar. Lađa se počela puniti vodom, pa su se našli u opasnosti.+ 24 Učenici su došli do njega i probudili ga, vičući: “Učitelju, učitelju, poginut ćemo!” Nato je on ustao te zaprijetio vjetru i razbješnjeloj vodi. Tada se sve smirilo i nastala je tišina.+ 25 I on im je rekao: “Gdje vam je vjera?” A oni su bili prestrašeni, ali i zadivljeni, pa su govorili jedan drugome: “Pa tko je ovaj čovjek? On zapovijeda čak i vjetrovima i vodi, a oni ga slušaju!”+

26 I doplovili su u gerazenski kraj,+ koji se nalazi nasuprot Galileji. 27 Kad je Isus izašao na kopno, u susret mu je došao neki čovjek iz grada, koji je bio opsjednut demonima. Već dulje vrijeme nije nosio odjeću i nije živio u kući, nego na groblju.+ 28 Ugledavši Isusa, kriknuo je i pao ničice pred njega te povikao na sav glas: “Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjeg Boga? Molim te, nemoj me mučiti!”+ 29 (Naime, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz čovjeka. Demon je već mnogo puta ovladao njime*+ i premda su čovjeka vezivali lancima i okovima te čuvali pod stražom, on bi polomio okove i demon bi ga nagnao da pobjegne u pusti kraj.) 30 Isus ga je upitao: “Kako ti je ime?” On mu je odgovorio: “Legija”*, jer je u njega ušlo mnogo demona. 31 I uporno su ga preklinjali da im ne zapovjedi da odu u bezdan.+ 32 A ondje na gori paslo je veliko krdo svinja.+ I preklinjali su ga neka im dopusti da uđu u njih. On im je to dopustio.+ 33 Tada su demoni izašli iz čovjeka i ušli u svinje, pa je krdo jurnulo preko litice u jezero i utopilo se. 34 Kad su svinjari vidjeli što se dogodilo, pobjegli su i razglasili to po gradu i okolici.

35 Tada su ljudi pošli vidjeti što se dogodilo. Kad su došli k Isusu i našli čovjeka iz kojeg su izašli demoni kako sjedi kod Isusovih nogu obučen i pri zdravoj pameti, uplašili su se. 36 A očevici su im ispričali na koji je način opsjednuti čovjek bio izliječen. 37 Tada je mnoštvo ljudi iz gerazenskog kraja zamolilo Isusa da ode od njih jer ih je obuzeo velik strah. I on je ušao u lađu kako bi otplovio odande. 38 No čovjek iz kojeg su izašli demoni molio ga je da mu dopusti da pođe s njim, ali on mu to nije dopustio, nego mu je rekao:+ 39 “Vrati se kući i govori svima što je Bog učinio za tebe.” I čovjek je otišao, objavljujući po cijelom gradu što je Isus učinio za njega.

40 Kad se Isus vratio u Galileju, narod ga je ljubazno primio, jer su ga svi čekali.+ 41 Tada je došao čovjek po imenu Jair, koji je bio predstojnik sinagoge. Bacio se Isusu pred noge i počeo ga usrdno moliti da dođe u njegovu kuću+ 42 jer je njegova kći jedinica, koja je imala oko 12 godina, bila na samrti.

Dok je Isus išao za njim, mnoštvo ljudi tiskalo se oko njega. 43 Ondje je bila i neka žena koja je 12 godina bolovala od krvarenja.+ Nitko je nije mogao izliječiti.+ 44 Ona mu je prišla odostraga i dotaknula rub njegove haljine.+ Isti je tren prestala krvariti. 45 A Isus je upitao: “Tko me dotaknuo?” Budući da su svi poricali da su ga dotaknuli, Petar je rekao: “Učitelju, mnoštvo te gura i tiska se oko tebe.”+ 46 No Isus je rekao: “Netko me dotaknuo, jer sam osjetio da je sila+ izašla iz mene.” 47 Kad je vidjela da nije prošla nezapaženo, žena je dršćući od straha došla i bacila se pred njega te mu pred svima ispričala zašto ga je dotaknula i kako je odmah ozdravila. 48 A on joj je rekao: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru.”+

49 Dok je još govorio, došao je netko iz doma predstojnika sinagoge i rekao: “Kći ti je umrla. Nemoj više mučiti Učitelja.”+ 50 Isus je to čuo, pa je rekao Jairu: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će biti spašena.”+ 51 Kad je došao do kuće, nikome nije dopustio da uđe s njim osim Petru, Ivanu, Jakovu i roditeljima djevojčice. 52 A svi su plakali i tugovali za njom. Tada je Isus rekao: “Ne plačite,+ jer nije umrla, nego spava.”+ 53 No oni su ga počeli ismijavati jer su znali da je djevojčica umrla. 54 A Isus ju je uzeo za ruku i povikao: “Dijete, ustani!”+ 55 Ona se vratila u život*+ i odmah je ustala,+ a on je zapovjedio da joj daju jesti. 56 Njeni roditelji bili su izvan sebe od radosti, ali on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.+