1. Kraljevima

8 Tada je Salamun pozvao k sebi izraelske starješine, sve plemenske glavare i poglavare izraelskih rodova.+ Oni su došli kralju Salamunu u Jeruzalem kako bi donijeli kovčeg Jehovinog saveza iz Davidovog grada,+ to jest Siona.+ 2 Tako su se svi ljudi iz Izraela okupili pred kraljem Salamunom na blagdan* u mjesecu etanimu*, to jest sedmom mjesecu.+ 3 Kad su došli svi izraelski starješine, svećenici su ponijeli kovčeg.+ 4 Donijeli su Jehovin kovčeg, šator sastanka+ i sav sveti pribor koji je bio u šatoru. Sve su to donijeli svećenici i leviti*. 5 A kralj Salamun i svi Izraelci, koji su bili pozvani da dođu k njemu, okupili su se pred kovčegom. Žrtvovali su toliko ovaca i goveda+ da ih se nije moglo izbrojiti niti im se mogao odrediti broj.

6 Potom su svećenici unijeli kovčeg Jehovinog saveza na njegovo mjesto,+ u najskrovitiju prostoriju doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubima.+

7 A kerubima su krila bila raširena iznad mjesta na kojem je stajao kovčeg, tako da su kerubi odozgo zaklanjali kovčeg i njegove motke.+ 8 Motke+ su bile tako duge da su se njihovi krajevi vidjeli iz Svetinje, koja je bila pred najskrovitijom prostorijom, ali izvana se nisu vidjeli. Ondje stoje sve do današnjeg dana. 9 U kovčegu nije bilo ničega osim dviju kamenih ploča+ koje je Mojsije stavio u njega+ u Horebu*, kad je Jehova sklopio savez+ s Izraelcima nakon što su izašli iz Egipta.+

10 Kad su svećenici izašli iz svetog mjesta, oblak+ je ispunio Jehovin dom.+ 11 Svećenici nisu mogli od oblaka stajati ondje i vršiti svoju službu jer je Jehovina slava ispunila Jehovin dom.+ 12 Tada je Salamun kazao: “Jehova, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami.+ 13 Ja sam ti sagradio veličanstven dom, mjesto na kojem ćeš zauvijek prebivati.”+

14 Potom se kralj okrenuo i počeo blagoslivljati sve okupljene Izraelce*, a oni su svi stajali ondje.+ 15 I rekao je: “Neka je hvaljen Jehova, Izraelov Bog, koji je sam* dao obećanje mom ocu Davidu te ispunio* obećanje koje je dao kad je rekao: 16 ‘Od dana kad sam iz Egipta izveo svoj narod, Izraelce, na području svih izraelskih plemena nisam izabrao niti jedan grad da se u njemu sagradi dom u kojem bi se slavilo* moje ime.+ Ali izabrao sam Davida da vlada nad mojim narodom Izraelom.’ 17 Moj je otac David svim srcem želio sagraditi dom koji će nositi ime Jehove, Izraelovog Boga.+ 18 No Jehova je rekao mom ocu Davidu: ‘Ti svim srcem želiš sagraditi dom koji će nositi moje ime i dobro je što u svom srcu imaš tu želju. 19 Ali nećeš ti sagraditi taj dom, nego tvoj sin koji će ti se roditi* – on će sagraditi dom koji će nositi moje ime.’+ 20 Jehova je ispunio obećanje koje je dao i ja sam naslijedio svog oca Davida i sjeo na izraelsko prijestolje, kao što je Jehova i obećao. I sagradio sam dom koji nosi ime Jehove, Izraelovog Boga,+ 21 i odredio u njemu mjesto za kovčeg u kojem su ploče saveza+ što ga je Jehova sklopio s našim precima kad ih je izveo iz Egipta.”

22 Potom je Salamun pred svim okupljenim Izraelcima stao pred Jehovin žrtvenik i podignuo ruke prema nebu+ 23 te rekao: “Jehova, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti+ gore na nebu ni dolje na zemlji. Ti se držiš saveza i iskazuješ vjernu ljubav+ onima koji ti služe* svim svojim srcem.+ 24 Ispunio si obećanje koje si dao svom sluzi Davidu, mom ocu. Sam si mu dao obećanje i danas si ga ispunio.+ 25 A sada, Jehova, Bože Izraelov, ispuni svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao kad si rekao: ‘Budu li tvoji sinovi pazili na svoje korake i služili mi kao što si mi ti služio, uvijek će netko od tvojih potomaka sjediti preda mnom na izraelskom prijestolju.’+ 26 Molim te sada, Bože Izraelov, neka se ispuni obećanje koje si dao svom sluzi Davidu, mom ocu!

27 Ali hoćeš li ti, Bože, doista prebivati na zemlji?+ Evo, ni nebesa ni nebo nad nebesima nisu dovoljno veliki da bi ti u njima prebivao,+ a kamoli ovaj dom koji sam sagradio!+ 28 Jehova, Bože moj, čuj molitvu i usrdnu molbu koju ti upućujem ja, tvoj sluga! Poslušaj moj vapaj i molitvu koju ti danas upućujem! 29 Neka tvoje oči noć i dan budno motre ovaj dom, ovo mjesto za koje si rekao: ‘Ondje će se slaviti moje ime’,+ i poslušaj molitvu koju ti uputim* okrenut prema ovom mjestu.+ 30 Poslušaj usrdnu molbu svog sluge i molbu svog naroda Izraela koju ti upute moleći se okrenuti prema ovom mjestu! Čuj iz svog prebivališta na nebu,+ čuj i oprosti!+

31 Ako tko bude optužen da je zgriješio svom bližnjem te se mora zakleti* i snositi posljedice svoje zakletve*, i ako pod zakletvom* dođe pred tvoj žrtvenik u ovom domu,+ 32 tada čuj s neba te budi sudac svojim slugama: zloga proglasi krivim* i kazni ga za ono što je učinio, a pravednoga proglasi nedužnim* i nagradi ga za njegovu pravednost.+

33 Ako tvoj narod, Izraela, poraze njegovi neprijatelji zato što ti je griješio,+ ali on se vrati k tebi i počne u ovom domu slaviti tvoje ime,+ moliti se tebi i preklinjati te za milost,+ 34 tada čuj s neba, oprosti grijeh svom narodu, Izraelu, i vrati ga u zemlju koju si dao njegovim precima.+

35 Ako se zatvori nebo i ne bude kiše+ jer su ti griješili,+ pa ti se pomole okrenuti prema ovom mjestu i počnu slaviti tvoje ime i prestanu griješiti jer si dao da ih snađu nevolje*,+ 36 tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svom narodu, Izraelu – jer ti ćeš ih učiti+ pravom putu kojim trebaju ići – i pusti kišu na svoju zemlju+ koju si dao svom narodu u nasljedstvo.

37 Ako u zemlji zavlada glad,+ pošast ili suša ili se pojavi plijesan,+ ako navale skakavci u jatu ili proždrljivi skakavci, ako ih opkoli neprijatelj u bilo kojem gradu u njihovoj zemlji, ako ih snađe bilo kakva druga nevolja ili bolest,+ 38 svaku molitvu, svaku usrdnu molbu+ koju ti uputi koji god čovjek ili sav tvoj narod Izrael – jer svatko zna bol u svom srcu+ – pružajući u molitvi ruke prema ovom domu, 39 ti čuj s neba, iz svog prebivališta,+ i oprosti+ te učini ono što si naumio. I daj svakome prema svim njegovim djelima+ – jer ti poznaješ njegovo srce, samo ti uistinu poznaješ srce svakog čovjeka+ – 40 da bi te se bojali sve dane dok žive na zemlji koju si dao našim precima.

41 Pa i kad tuđinac, koji ne pripada tvom narodu Izraelu, dođe iz daleke zemlje zbog tvog imena*+ 42 i pomoli se okrenut prema ovom domu (jer ljudi će čuti za tvoje veliko ime+ te za tvoju snažnu i moćnu ruku), 43 tada čuj s neba, iz svog prebivališta,+ i učini sve što te zamoli taj tuđinac da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime i bojali se tebe,+ kao i tvoj narod Izrael, i da bi znali da ovaj dom što sam ga sagradio nosi tvoje ime.

44 Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga pošalješ+ i pomoli se tebi,+ Jehova, okrenut prema gradu koji si izabrao+ i prema domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime,+ 45 tada čuj s neba njihovu molitvu i njihovu usrdnu molbu i daj im pravdu.

46 Ako ti zgriješe – jer nema čovjeka koji ne griješi+ – i ti se razgnjeviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih njihovi porobljivači odvedu u zarobljeništvo u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu,+ 47 a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo,+ vrate se k tebi+ i stanu te preklinjati za milost u zemlji svojih porobljivača,+ govoreći: ‘Zgriješili smo, krivo smo postupali, činili smo zlo’,+ 48 ako se vrate k tebi svim svojim srcem+ i svom svojom dušom* u zemlji svojih neprijatelja koji su ih odveli u zarobljeništvo i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime,+ 49 tada čuj s neba, iz svog prebivališta,+ njihovu molitvu i njihovu usrdnu molbu, daj im pravdu 50 i oprosti svom narodu koji ti je zgriješio, oprosti mu sve prijestupe, sve što ti je skrivio. Daj da im budu milostivi njihovi porobljivači i da im se smiluju,+ 51 jer su tvoj narod i tvoje vlasništvo,+ narod koji si izveo iz Egipta,+ iz te peći u kojoj se tali željezo.+ 52 Obrati pažnju* na usrdnu molbu+ svog sluge i na usrdnu molbu svog naroda Izraela i usliši ih kad god te prizovu*.+ 53 Jer ti si ih, Svevišnji Gospodine Jehova, odvojio od svih naroda na zemlji da budu tvoji,+ kao što si i rekao preko svog sluge Mojsija kad si naše pretke izveo iz Egipta!”

54 A kad je Salamun završio cijelu ovu molitvu i usrdnu molbu upućenu Jehovi, ustao je ispred Jehovinog žrtvenika, gdje je bio klečao ruku podignutih prema nebu.+ 55 Stojeći tako blagoslovio je sve okupljene Izraelce glasno rekavši: 56 “Neka je hvaljen Jehova, koji je svom narodu Izraelu dao mir*, kao što je i obećao.+ Nije ostalo neispunjeno niti jedno obećanje od svih njegovih dobrih obećanja koja je dao preko svog sluge Mojsija.+ 57 Neka Jehova, naš Bog, bude s nama kao što je bio i s našim precima.+ Neka nas nikad ne ostavi i ne napusti.+ 58 Neka privuče naše srce k sebi+ da u svemu idemo njegovim putevima i držimo njegove zapovijedi, uredbe i zakone, koje je dao našim precima. 59 I neka ove moje riječi kojima sam Jehovu molio za milost pamti Jehova, naš Bog, danju i noću, da bi davao pravdu svojim slugama i svom narodu Izraelu, dan za danom kako bude potrebno, 60 kako bi svi narodi na zemlji znali da je Jehova pravi Bog+ i da nema drugoga.+ 61 Stoga svim svojim srcem budite odani+ Jehovi, našem Bogu, živeći po njegovim uredbama i držeći njegove zapovijedi kao danas!”

62 Tada su kralj i svi Izraelci koji su bili s njim prinijeli pred Jehovom veliku žrtvu.+ 63 Salamun je kao žrtvu zajedništva+ prinio Jehovi 22 000 goveda te 120 000 ovaca. Tako su kralj i svi Izraelci svečano otvorili Jehovin dom.+ 64 Tog je dana kralj morao posvetiti središnji dio dvorišta koji se nalazi ispred Jehovinog doma jer je ondje trebao prinositi žrtve paljenice, žitne žrtve i masne komade žrtava zajedništva. Morao je to učiniti jer je bakreni žrtvenik+ koji stoji pred Jehovom bio premalen za tolike žrtve paljenice, žitne žrtve i masne komade+ žrtava zajedništva. 65 U to je vrijeme Salamun slavio blagdan+ sa svim Izraelom, mnoštvom naroda iz cijele zemlje, od Lebo-Hamata* do potoka* Egipta,+ pred Jehovom, našim Bogom, 7 dana i još 7 dana, ukupno 14 dana. 66 Dan nakon toga* otpustio je ljude, a oni su blagoslovili kralja i otišli svojim kućama radosni i vesela srca zbog sve dobrote+ koju je Jehova iskazao svom sluzi Davidu i svojem narodu Izraelu.