2. Samuelova
(ili, prema grčkoj Septuaginti, DRUGA KNJIGA O KRALJEVIMA)
1 Poslije smrti Šaulove David se vratio pobivši Amaleke+ i dva je dana proveo u Siklagu.+ 2 A trećega je dana došao neki čovjek+ iz tabora Šaulova, razderanih haljina+ i glave posute prahom.+ I kad je došao k Davidu, pao je ničice i poklonio se do zemlje.+
3 I David ga je upitao: “Odakle dolaziš?” A on mu je odgovorio: “Pobjegao sam iz tabora izraelskoga.” 4 Nato ga je David upitao: “Što se dogodilo? Hajde, ispričaj mi!” A on mu je odgovorio: “Vojska je bježala iz bitke i mnogo je ljudi palo i izginulo.+ Poginuli su i Šaul+ i Jonatan,+ sin njegov.” 5 Tada je David upitao mladića koji mu je javio tu vijest: “Kako znaš da su poginuli Šaul i Jonatan, sin njegov?”+ 6 A mladić koji mu je to javio odgovorio je: “Slučajno sam se našao na gori Gilboi+ i ugledao Šaula kako se oslanja na koplje svoje.+ I gle, kola i konjanici samo što ga nisu dostigli!+ 7 Tada se on okrenuo i ugledao me, pa me pozvao, a ja sam mu rekao: ‘Evo me!’ 8 Zatim me upitao: ‘Tko si ti?’ A ja sam mu odgovorio: ‘Amalečanin+ sam.’ 9 Tada mi je rekao: ‘Molim te, dođi ovamo i ubij me, jer me obuzeo smrtni grč, a duša+ je još sva u meni!’ 10 I došao sam k njemu i ubio ga,+ jer sam znao da neće ostati živ nakon što je ranjen pao. Zatim sam uzeo krunu*+ s glave njegove i narukvicu s ruke njegove da ih donesem ovamo gospodaru svojemu.”
11 Tada je David uhvatio haljine svoje i razderao ih,+ a tako su učinili i svi ljudi što su bili s njim. 12 I naricali su, plakali+ i postili+ do večeri za Šaulom i za Jonatanom, sinom njegovim, i za narodom Jehovinim i za domom Izraelovim,+ jer su izginuli od mača.
13 Potom je David upitao mladića koji mu je to javio: “Odakle si?” A on je odgovorio: “Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.”+ 14 Tada mu je David rekao: “Kako se nisi bojao+ dignuti ruku na pomazanika+ Jehovina i ubiti ga?” 15 I David je pozvao jednoga od svojih ljudi i zapovjedio mu: “Dođi ovamo i pogubi ga!” I on ga je udario tako da je ovaj umro.+ 16 A David mu je rekao: “Krv tvoja neka padne na glavu tvoju,+ jer su usta tvoja svjedočila protiv tebe+ kad si rekao: ‘Ja sam ubio pomazanika Jehovina.’”+
17 I David je zapjevao tužaljku+ za Šaulom i za sinom njegovim Jonatanom,+ 18 i zapovjedio je da sinovi Judini+ uče tužaljku “Luk”.+ I evo, zapisana je u knjizi Jašarovoj:*+
20 Ne pričajte o tome u Gatu,+
ne razglašujte to po ulicama aškelonskim,+
da se ne bi radovale kćeri filistejske,
da ne bi klicale kćeri neobrezanih!+
21 Gore gilbojske,+ rosa na vas ne padala, kiša vas ne natapala, polja vaša za prinos+ ne rađala!
Jer ondje je okaljan štit junakâ,
pa i štit Šaulov, tako da više nema štita uljem pomazana.+
22 Bez krvi pobijenih, bez masti junaka
nije se vraćao luk Jonatanov,+
niti je mač Šaulov bez uspjeha natrag dolazio!+
23 Šaul i Jonatan,+ ljubljeni i dragi za života svojega,
ni u smrti se razdvojili nisu!+
Od orlova su brži bili,+
od lavova jači!+
24 Kćeri izraelske oplakujte Šaula,
koji vas je u skerlet raskošan oblačio,
koji je zlatom kitio haljine vaše!+