Braća koja poučavaju s podija moraju uvijek paziti da Biblija bude temelj na kojem grade svoj govor (Ivan 7:16). Kako to možeš postići? Kao prvo, pazi kako slušateljima ničime ne bi odvratio pažnju od Biblije. Ni iskustva, ni usporedbe pa ni način na koji iznosiš govor ne bi trebali zasjeniti biblijske retke koje navodiš. Isto tako, imaj na umu da pročitati nekoliko biblijskih redaka nije isto što i poučavati na temelju Biblije. Zapravo, budeš li čitao previše redaka, moglo bi se dogoditi da tvoji slušatelji na kraju ne zapamte nijedan. Zato pažljivo odaberi ključne retke i odvoji dovoljno vremena kako bi ih pročitao, objasnio, naveo neki primjer ili usporedbu i potom dobro predočio primjenu pročitanih redaka (Neh. 8:8). Potrudi se razumjeti kako su misli iz predloška povezane s recima. A što je najvažnije, moli se Jehovi za pomoć kako bi mogao što bolje iznijeti dragocjene misli iz njegove Riječi (Ezra 7:10; w17.09 26 odl. 11-12).

Godine 537. pr. n. e. Jehovin narod imao je mnogo razloga za radost. Nakon 70 dugih godina koje su proveli kao zarobljenici u Babilonu konačno su bili slobodni. Radosno su prionuli na posao kako bi u Jeruzalemu ponovno izgradili hram i obnovili svetu službu pravom Bogu. Već sljedeće godine, 536. pr. n. e., položili su temelj hrama. Šesnaest godina kasnije gradnja Jehovinog hrama još se uvijek nije pomaknula s mrtve točke. Pripadnike Božjeg naroda trebalo je podsjetiti da se moraju vratiti Jehovi i upozoriti da prestanu misliti samo na ostvarenje osobnih ciljeva. On im je 520. pr. n. e. poslao svog proroka Zahariju kako bi ih podsjetio zašto su bili oslobođeni iz Babilona. Zanimljivo je da Zaharijino ime znači “Jehova se sjetio”. Iako su Izraelci zaboravili kako ih je Jehova u prošlosti izbavljao iz nevolja, on njih nije zaboravio (Zah. 1:3, 4). Bog im je s ljubavlju obećao da će im pomoći da ga ponovno štuju na čist način. No ujedno ih je odlučno upozorio da mu njihova služba neće biti po volji ako mu ne budu služili cijelim srcem (w17.10 21-22 odl. 2-3).

Psiholozi kažu da nam pokazivanje samilosti pomaže da budemo zdraviji i sretniji te da imamo bolje odnose s drugima. Budeš li pomagao onima koji pate, bit ćeš zadovoljniji i optimističniji, rjeđe ćeš se osjećati usamljeno i bit ćeš manje sklon negativnom razmišljanju. Da, pokazivanje samilosti doista ti može koristiti. Kršćani koji iz ljubavi nastoje pomagati drugima imaju čistu savjest jer znaju da postupaju u skladu s Božjim načelima. Oni koji pokazuju samilost brižniji su roditelji, bolji bračni partneri i bolji prijatelji. Isto tako, oni koji su samilosni obično i sami dobiju pomoć i podršku kad se nađu u nevolji (Mat. 5:7; Luka 6:38). To što znamo da pokazivanje samilosti koristi i nama samima ne bi trebao biti glavni razlog da se trudimo tako postupati. Na to bi nas prvenstveno trebala poticati želja da oponašamo i slavimo Jehovu Boga, od kojeg potječu ljubav i samilost (Izr. 14:31; w17.09 12 odl. 16-17).