Mnogo je razloga zašto trebamo biti zahvalni Jehovi. Dugujemo mu svoj život jer bez njega ne bismo ni postojali. Dobili smo od njega veoma dragocjen dar — njegovu Riječ, Bibliju. Zahvalni smo mu na toj knjizi te je, poput kršćana u Solunu, smatramo njegovom porukom (1. Sol. 2:13). Božja napisana Riječ omogućila nam je da se zbližimo s Jehovom, a i on se zbližio s nama (Jak. 4:8). Naš nebeski Otac ukazao nam je divnu čast da budemo dio njegove organizacije. Mi svim srcem cijenimo takve blagoslove. Psalmistove riječi lijepo opisuju i naše osjećaje. On je u pjesmi rekao: “Zahvaljujte Jehovi, jer je dobar — jer dovijeka traje vjerna ljubav njegova” (Psal. 136:1, bilješka). U 136. psalmu 26 puta ponavlja se pripjev: “Dovijeka traje vjerna ljubav njegova.” Budemo li ostali vjerni Jehovi i njegovoj organizaciji, uvjerit ćemo se u istinitost tih ohrabrujućih riječi jer ćemo živjeti u svu vječnost! (w16.11 3:18, 19).

Taj se redak više puta navodi i u knjizi Što Biblija doista uči? Budeš li proučavao tu knjigu sa svojom djecom ili nekom zainteresiranom osobom, riječi iz Rimljanima 5:12 razmatrat ćete u 3, 5. i 6. poglavlju, kad budete govorili o Božjem naumu sa Zemljom, otkupnini i stanju mrtvih. No koliko se često sjetiš tog retka kad razmišljaš o svom osobnom odnosu s Jehovom, svojim postupcima i budućnosti? Naravno, svi mi moramo prihvatiti činjenicu da smo grešnici. Svaki dan u nečemu pogriješimo. No Biblija nam jamči da se Bog sjeća da smo prah i da je spreman iskazati nam milosrđe (Psal. 103:13, 14). Isus je u svoju uzornu molitvu uključio i riječi: “Oprosti nam grijehe naše” (Luka 11:2-4). Dakle, nemamo razloga stalno se u mislima vraćati na greške koje nam je Bog oprostio. Ali dobro je podsjetiti se na temelju čega nam Jehova oprašta grijehe (w16.12 1:1-3).

Kršćani u Rimu trebali su se preispitati kako bi utvrdili što im je najvažnije u životu. Da li se njihov život vrtio oko “onoga što je svojstveno tijelu”? I mi bismo si trebali postaviti slično pitanje. Čemu najviše poklanjamo pažnju i o čemu najčešće razgovaramo? Čime se najradije bavimo iz dana u dan? Neki bi mogli uvidjeti da često razmišljaju o stvarima kao što su isprobavanje različitih vrsta vina, dekoriranje doma, najnoviji modni stilovi, financijske investicije, planiranje godišnjeg odmora i slično. Takve stvari nisu same po sebi loše i mogu biti sastavni dio života. Naprimjer, Isus se na jednoj svadbi pobrinuo da ima dovoljno vina, a Pavao je savjetovao Timoteju da pije “malo vina” (1. Tim. 5:23; Ivan 2:3-11). No je li Isusu i Pavlu vino bilo izuzetno važno u životu? Jesu li bili strastveni ljubitelji vina? Nisu. A kako je s nama? Što je nama najbitnije u životu? (w16.12 2:5, 10, 11).