Božji sluge ulažu puno truda da bi primijenili ovaj biblijski savjet: “Usmrtite, dakle, ono što je zemaljsko u udovima vašim: blud, nečistoću, spolnu požudu” (Kol. 3:2, 5). Mi sigurno ne bismo htjeli svojim suvjernicima odmagati u tome. Braća i sestre koji su prije istine živjeli razuzdano možda se još uvijek bore protiv grešnih želja (1. Kor. 6:9, 10). Nipošto im ne želimo otežavati tu borbu, zar ne? Kad smo u društvu naše braće i sestara, svojim bismo izgledom trebali doprinijeti tome da skupština bude mjesto koje odiše moralnom čistoćom. Naravno, svi imamo slobodu birati svoju odjeću. No istovremeno svi imamo i dužnost odijevati se pristojno kako bismo drugima pomogli da ostanu čestiti te da svojim mislima, riječima i djelima udovolje Božjim mjerilima svetosti (1. Petr. 1:15, 16; w16.09 3:9, 10).

“Mi vjerujemo u Jehovu”, rekao je jedan bračni par iz Francuske, “no to ne znači automatski da će vjerovati i naša djeca. Vjera nije nešto što se nasljeđuje. Djeca je moraju malo-pomalo steći.” A jedan brat iz Australije napisao je: “Pomoći svom djetetu da izgradi vjeru vjerojatno je najveći izazov s kojim ćeš se kao roditelj suočiti. Nekad ti dijete postavi pitanje i ti misliš da je zadovoljno odgovorom koji si mu dao. A onda ti nakon nekog vremena opet postavi to isto pitanje! Objašnjenje koje danas zadovolji njegovu znatiželju možda mu već sutra neće biti dovoljno. Na neke teme možda ćeš se morati vraćati uvijek iznova.” Da li se ponekad osjećaš nedoraslim zadatku da poučavaš i odgajaš svoju djecu kako bi, kad odrastu, imala čvrstu vjeru? Ako bismo se oslanjali samo na svoju mudrost, zapravo nitko od nas ne bi bio dorastao tome (Jer. 10:23). No ako se oslanjamo na Božje vodstvo, taj zadatak možemo uspješno izvršiti (w16.09 5:1, 2).

Stranci se trebaju prilagoditi kulturi zemlje u koju su došli. Ruta im u tom pogledu služi kao dobar primjer. Kao prvo, pokazala je poštovanje prema običajima zemlje u koju je došla tako što je tražila dozvolu da pabirči (Ruta 2:7). Nije to pravo smatrala samo po sebi razumljivim, kao da su joj drugi dužni pomoći. Kao drugo, spremno je izrazila zahvalnost za dobrotu koja joj je bila ukazana (Ruta 2:13). Kad stranci imaju takav stav, veća je vjerojatnost da će zadobiti poštovanje svojih suvjernika i drugih ljudi. Sretni smo što je Jehova u svojoj nezasluženoj dobroti omogućio ljudima iz svih naroda da čuju dobru vijest. Možda u svojoj domovini nisu imali priliku proučavati Bibliju ili se slobodno sastajati s Jehovinim slugama. No budući da se sad mogu družiti s nama, trebamo se potruditi da se u našoj sredini osjećaju ugodno, a ne kao tuđinci (w16.10 1:17-19).