Možemo biti sigurni da se itekako isplati paziti da ne podlegnemo iskušenju. Grijeh nam možda može donijeti prolazno zadovoljstvo, no ako živimo po Jehovinim moralnim mjerilima, bit ćemo puno sretniji (Hebr. 11:25; Psal. 19:8). To je zato što smo stvoreni tako da postupamo po uzoru na svog Boga (Post. 1:27). Budemo li živjeli onako kako Jehova želi, imat ćemo čistu savjest i moći ćemo jednog dana dobiti vječni život (1. Tim. 6:12; 2. Tim. 1:3; Juda 20, 21). Istina, “tijelo je slabo” (Mat. 26:41). Međutim, to ne znači da smo mi bespomoćni. Jehova nam je uvijek spreman dati snagu koja nam je potrebna (2. Kor. 4:7). No zapazi da nam Bog daje “iznimnu snagu”, odnosno snagu koja nadilazi uobičajenu. Ali i mi moramo učiniti svoj dio – trebamo uložiti svu svoju snagu da se iz dana u dan borimo protiv iskušenja. Jehova će uslišiti naše molitve i dati nam dodatnu snagu kad je to potrebno (1. Kor. 10:13). Da, uz Jehovinu pomoć možemo se uspješno boriti da ne podlegnemo iskušenju (w24.07 19 odl. 19–21).

Apostol Pavao je riječi današnjeg citata uputio Timoteju, koji je također služio kao starješina. Napisao mu je da “one koji čine grijeh ukori pred svima”. Kad je rekao “pred svima”, je li mislio na cijelu skupštinu? Ne nužno. Pavao je zapravo mislio na sve one koji možda već znaju za počinjene grijehe. To mogu biti očevici onoga što se dogodilo ili osobe kojima je prijestupnik rekao za grijeh koji je učinio. Starješine tim pojedincima trebaju diskretno dati do znanja da su poduzeli potrebne mjere i da su grešniku dali otvoren savjet. U nekim slučajevima mnogi u skupštini već znaju da je netko počinio ozbiljan grijeh ili će to vjerojatno saznati u budućnosti. U takvoj situaciji ukoriti prijestupnika “pred svima” znači učiniti to pred cijelom skupštinom. Stoga netko od starješina treba pred skupštinom pročitati obavijest da su određeni brat ili sestra ukoreni. Zašto to treba učiniti? Pavao odgovara: “Kako bi to bilo upozorenje drugima” da ne upadnu u grijeh (w24.08 23–24 odl. 16–17).

Moramo biti zaokupljeni službom Jehovi sve do kraja. Pomazanici moraju uvijek bdjeti i biti na oprezu jer će ih samo tada Isus uzeti na nebo, gdje će dobiti svoju nagradu (Mat. 24:40). Oni jedva čekaju da dođe vrijeme njihovog “skupljanja i susreta” s Isusom na nebu. Nakon Harmagedona oni će se kao Isusova nevjesta vjenčati s Janjetom (2. Sol. 2:1). Iako se vrijeme suda brzo približava, nemamo razloga za strah. Ako ostanemo vjerni, naš nebeski Otac koji nas jako voli dat će nam “iznimnu snagu” kako bismo mogli “stati pred Sina Čovječjeg” (2. Kor. 4:7; Luka 21:36). Bez obzira na to imamo li nebesku ili zemaljsku nadu, obradovat ćemo srce svog Oca ako obratimo pažnju na upozorenja iz Isusovih usporedbi. Zahvaljujući Jehovinoj nezasluženoj dobroti naša će imena biti zapisana u “knjizi života” (Dan. 12:1; Otkr. 3:5; w24.09 24–25 odl. 19–20).