Svi Božji sluge dobivaju duhovnu hranu, vodstvo i zaštitu koja im je potrebna. Jedan primjer jasno pokazuje da je Jehova nepristran prema svima. On se pobrinuo da Biblija danas bude dostupna ljudima diljem svijeta. Njegova Riječ izvorno je napisana na tri jezika – hebrejskom, aramejskom i grčkom. Jesu li oni koji znaju te izvorne jezike bliskiji s Jehovom od ostalih ljudi? Ne, nisu (Mat. 11:25). Hoćemo li biti Jehovini prijatelji ne ovisi o našem svjetovnom obrazovanju ili o tome koliko jezika znamo. Jehova svoju mudrost daje svim ljudima u svijetu, a ne samo onima koji su visoko obrazovani. Njegova nadahnuta Riječ, Biblija, prevedena je na tisuće jezika. Zato ljudi iz cijelog svijeta mogu imati koristi od njenih učenja te saznati kako mogu postati Božji prijatelji (2. Tim. 3:16, 17; w24.06 6–7 odl. 13–15).

Jeruzalem i njegov hram ubrzo su trebali biti uništeni, kao što je Isus i prorekao. Kršćani su trebali iskoristiti preostalo vrijeme kako bi se pripremili za predstojeću nevolju. To su mogli učiniti tako da jačaju svoju vjeru i ustrajnost (Hebr. 10:25; 12:1, 2). Pred nama je daleko veća nevolja od one koja je zadesila hebrejske kršćane (Mat. 24:21; Otkr. 16:14, 16). Savjeti koje je Jehova dao tim kršćanima mogu koristiti i nama danas. U poslanici Hebrejima apostol Pavao je potaknuo svoje suvjernike da temeljito istražuju Božju Riječ (Hebr. 5:14–6:1). Na temelju hebrejskih knjiga Biblije objasnio je svojoj braći da je kršćanski način štovanja Boga uzvišeniji od židovstva. Pavao je znao da će bolje poznavanje i razumijevanje istine pomoći tim kršćanima da prepoznaju i odbace kriva učenja kako ih ona ne bi zavela (w24.09 8–9 odl. 2–3; 10 odl. 6).

Isusovim učenicima trebalo je ohrabrenje. Zašto? Neki su ostavili svoj dom, obitelj i posao da bi cijelo vrijeme mogli biti s Isusom (Mat. 19:27). Druge je odbacila njihova okolina zato što su postali Isusovi učenici (Ivan 9:22). No svi su oni bili spremni na takve žrtve zato što su vjerovali da je Isus obećani Mesija (Mat. 16:16). Ali kad je Isus bio pogubljen, njihove su se nade najednom raspršile i jako su se obeshrabrili. Isus je razumio zašto su njegovi učenici bili tužni i obeshrabreni. U njegovim očima to nije bio znak duhovne slabosti, nego normalna reakcija na strašan gubitak koji su doživjeli. Zato je Isus još isti dan kad je uskrsnuo počeo hrabriti svoje prijatelje. Naprimjer, ukazao se Mariji Magdaleni dok je ona plakala kod njegovog groba (Ivan 20:11, 16). Ukazao se i dvojici učenika koji su bili na putu za selo Emaus. A ukazao se i apostolu Petru (w24.10 13 odl. 5–6).