Voliš li Jehovu, Boga koji ti je dao svaki dobar dar, pa i sam život? Želiš li pokazati da ga voliš? To najbolje možeš učiniti tako da mu predaš svoj život i krstiš se. Na taj način postat ćeš dio Jehovine obitelji. Otad ćeš pripadati Jehovi. Zato će te tvoj Otac i bliski prijatelj voditi kroz život i brinuti se za tebe (Psal. 73:24; Iza. 43:1, 2). Osim toga, kad se predaš Jehovi i krstiš, možeš se nadati vječnom životu (1. Petr. 3:21). Da li možda zbog nečega oklijevaš krstiti se? Ako te nešto sprečava u tome, nisi jedini. I milijuni ljudi prije tebe morali su učiniti određene promjene u svom načinu ponašanja i razmišljanja kako bi se mogli krstiti. Oni sada revno i radosno služe Jehovi (w25.03 2 odl. 1–2).

U Bibliji se grijesi često uspoređuju s teškim teretom. Kralj David ovako je opisao vlastite grijehe: “Moji su se prijestupi prelili preko moje glave. Oni su mi kao težak teret, preteško mi ih je nositi” (Psal. 38:4). No Jehova oslobađa krivnje prijestupnike koji se pokaju, odnosno oprašta im grijehe (Psal. 25:18; 32:5). Izvorna hebrejska riječ koja se prevodi izrazima “osloboditi krivnje” i “oprostiti” doslovno znači “podignuti” ili “odnijeti”. Simbolično govoreći, kad počinimo grijeh, na svojim leđima nosimo težak teret krivnje. A Jehova je poput snažnog čovjeka koji skida s nas taj teret i odnosi ga daleko od nas. Jedan drugi slikovit izraz pokazuje nam koliko daleko Jehova odnosi naše grijehe. Psalam 103:12 kaže: “Koliko je istok daleko od zapada, toliko od nas udaljuje naše prijestupe.” Istok je uvijek na najvećoj mogućoj udaljenosti od zapada. Te se dvije točke nikada ne mogu spojiti. Drugim riječima, Jehova odnosi naše grijehe najdalje što možemo zamisliti. Nije li to utješno? Taj opis jamči nam da nam Jehova potpuno oprašta (w25.02 9 odl. 5–6).

Nakon što se Isus vratio na nebo, apostol Petar je učinio čudo i izliječio čovjeka koji je bio hrom od rođenja (Djela 1:8, 9; 3:2, 6–8). Naravno, svi koji su vidjeli što se dogodilo bili su zadivljeni, pa se oko Petra skupilo mnoštvo ljudi (Djela 3:11). Je li Petar uživao u tome što su sada sve oči bile uprte u njega, pogotovo kad uzmemo u obzir da je odrastao u kulturi u kojoj se jako držalo do ugleda i položaja? Ne, Petar nije tako razmišljao. On je bio ponizan i nije dopustio da ga ljudi uzvisuju, nego je svu zaslugu pripisao Jehovi i Isusu. Rekao je: “Zbog [Isusovog] imena i naše vjere u njega ovom [su] čovjeku kojeg vidite i poznajete ojačale noge” (Djela 3:12–16). Možemo se ugledati na Petra i davati sve od sebe da budemo ponizni. Mi činimo dobro drugima zato što volimo Jehovu i ljude, a ne zato što volimo da nam se drugi dive. Ako drage volje služimo Jehovi i svojoj braći na koji god način možemo, čak i ako drugi ne zapažaju naš trud, pokazujemo da smo istinski ponizni (Mat. 6:1–4; w25.03 10–11 odl. 11–12).