Kako će Jehova proslaviti svoje ime u bliskoj budućnosti? Tako što će donijeti pravedne presude. On će uskoro uništiti Babilon Veliki zbog toga što je nanosio sramotu njegovom svetom imenu (Otkr. 17:5, 16; 19:1, 2). Neki koji budu vidjeli uništenje Babilona Velikog mogli bi nam se pridružiti u štovanju pravog Boga. Na koncu će u Harmagedonu Jehova uništiti cjelokupni Sotonin poredak. Uništit će sve one koji mu se protive i hule na njegovo ime, a spasit će sve one koji ga vole, koji su mu poslušni i koji su ponosni što mu mogu iskazivati čast (Mar. 8:38; 2. Sol. 1:6–10). Nakon završne kušnje koja će doći na kraju Kristove Tisućugodišnje Vladavine Jehovino će ime biti potpuno posvećeno (Otkr. 20:7–10). Tada će “zemlja (...) biti puna znanja o Jehovinoj slavi kao što je more puno vode” (Hab. 2:14). Zamisli samo kako će biti predivno kad svi budu iskazivali Jehovi čast dostojnu njegovog imena! (w25.01 7 odl. 15–16).

Što je hebrejskim kršćanima moglo pomoći da podnesu protivljenje s kojim su se suočavali? Apostol Pavao znao je da trebaju imati ispravan stav prema kušnjama. Stoga je objasnio da Bog može dopustiti da njegovi sluge doživljavaju ispite vjere jer ih na taj način poučava i pomaže im da postanu bolji kršćani. Takvo poučavanje može pomoći Božjim slugama da u još većoj mjeri razviju važne kršćanske osobine. Hebrejski kršćani trebali su imati na umu što sve dobro može proizaći iz takvih kušnji. To im je moglo pomoći da ustrajno podnose nevolje (Hebr. 12:11). Pavao je potaknuo hebrejske kršćane da hrabro i ustrajno podnose kušnje. On im je mogao dati korisne savjete o tome jer je dobro znao o čemu govori. Prije nego što je prihvatio kršćanstvo, progonio je kršćane i vidio je kako se s njima okrutno postupa. Osim toga, na svojoj je koži osjetio što znači biti progonjen. Pavao je doživio razne oblike protivljenja nakon što je postao kršćanin (2. Kor. 11:23–25; w24.09 12–13 odl. 16–17).

Svakim novim danom naša služba postaje sve važnija. Zašto to možemo reći? Zato što imamo sve manje vremena da izvršimo taj zadatak. Razmotrimo što je Isus, prema Marku 13:10, prorekao o djelu propovijedanja u posljednjim danima. Prema paralelnom izvještaju iz Matejevog evanđelja, Isus je rekao da će se dobra vijest propovijedati po cijelom svijetu prije nego što dođe “kraj” (Mat. 24:14). Taj izraz odnosi se na kraj, odnosno potpuno uništenje, Sotoninog zlog svijeta. Ti će se događaji ubrzo odigrati. Jehova je već odredio “dan i čas” (Mat. 24:36; Djela 1:7). Svakim novim danom sve smo bliže tome (Rim. 13:11). A do tada moramo ustrajno propovijedati sve dok ne dođe kraj. Dobro je da svi mi duboko razmislimo o jednom važnom pitanju: Zašto propovijedamo dobru vijest? Jednostavno rečeno, na propovijedanje nas potiče ljubav. Sve što radimo u službi propovijedanja odraz je naše ljubavi – ljubavi prema dobroj vijesti, ljubavi prema ljudima i, što je najvažnije, ljubavi prema Jehovi i njegovom imenu (w24.05 14–15 odl. 2–3).