Ne možemo sa sigurnošću reći na koga je Pavao mislio, no možda je imao na umu ljude poput Nabota i Zaharije, koji su bili kamenovani zato što su slušali Boga i vršili njegovu volju (1. Kralj. 21:3, 15; 2. Ljet. 24:20, 21). Danijel i njegova tri prijatelja mogli su biti oslobođeni strašne kazne da su pogazili svoja uvjerenja. No oni to nisu učinili, nego su svojom vjerom u Božju moć, slikovito govoreći, “zatvorili ralje lavovima” i “ugasili žestinu ognja” (Hebr. 11:33, 34; Dan. 3:16-18, 20, 28; 6:13, 16, 21-23). Proroci kao što su Mikaja i Jeremija zbog svoje su vjere bili “iskušavani izrugivanjima i (...) tamnicama”. Drugi su, poput Ilije, “lutali (...) po pustinjama, gorama, pećinama i jamama zemaljskim”. Svi su oni izdržali takve kušnje zato što su imali “čvrsto pouzdanje da će se dogoditi” ono čemu su se nadali (Hebr. 11:1, 36-38; 1. Kralj. 18:13; 22:24-27; Jer. 20:1, 2; 28:10, 11; 32:2; w16.10 3:10, 11).

Dobrostivost prema strancima možemo pokazati tako da ih srdačno pozdravimo kad dođu na sastanak. Oni koji su se tek doselili iz neke strane zemlje znaju biti sramežljivi i povučeni. Možda se zbog svog odgoja i društvenog statusa osjećaju manje vrijednima od ljudi druge rase ili nacionalnosti. Zato bismo mi trebali napraviti prvi korak i pokazati iskreno zanimanje za njih. Ako na tvom jeziku postoji aplikacija JW Language, mogao bi naučiti kako pozdraviti strance na njihovom materinjem jeziku (Filip. 2:4). Možda ti je neugodno pristupiti osobama koje dolaze iz druge kulture i započeti razgovor s njima. Da bi pobijedio takve osjećaje, mogao bi im ispričati nešto o sebi. Možda ubrzo shvatiš da niste toliko različiti kao što si u početku mislio i da imate puno toga zajedničkog. Ne zaboravi da svaka kultura ima svoje dobre i loše strane (w16.10 1:13, 14).

Svatko od nas može doprinijeti tome da skupština bude duhovno čista tako da se drži uputa iz Božje Riječi. Prisjetimo se što se dogodilo u drevnom Korintu. Pavao je revno propovijedao u tom gradu i jako je zavolio one koji su prihvatili istinu i postali “sveti” (1. Kor. 1:1, 2). Zato mu je sigurno bilo jako teško što se ondje pojavio velik problem — skupština je tolerirala spolni nemoral. Pavao je starješinama dao upute da čovjeka koji je napravio nemoral predaju Sotoni, odnosno da ga isključe. Da bi sačuvali čistoću skupštine, trebali su odstraniti “kvasac” (1. Kor. 5:1, 5-7, 12). Kad podržavamo odluku starješina da se nepokajničkog grešnika isključi, čuvamo čistoću skupštine. Osim toga, na taj način možemo potaknuti osobu da se pokaje i zamoli Jehovu za oproštenje (w16.11 2:14).