Možemo li mi ponovno dobiti sve ono što su Adam i Eva izgubili? Sami to nikad ne bismo mogli (Psal. 49:7–9). Kad bismo bili prepušteni sami sebi, ne bismo imali nadu u vječni život niti u uskrsnuće. Ustvari, umrli bismo i nikad nas više ne bi bilo, kao što se to događa i sa životinjama (Prop. 3:19; 2. Petr. 2:12). Jehova, naš Otac pun ljubavi, dao je dar kojim je otplatio naš dug, odnosno grijeh koji smo naslijedili od Adama. Isus je to ovako objasnio: “Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da nitko tko vjeruje u njega ne pogine, nego da dobije vječni život” (Ivan 3:16). Osim toga, taj dar omogućuje nam da budemo u dobrom odnosu s Jehovom. Možemo imati koristi od tog predivnog dara, odnosno naši “dugovi” mogu biti oprošteni (w25.02 3 odl. 3–6).

Što je Savlu pomoglo da se krsti? Kad mu se Gospodin Isus obratio s neba, Savla je iznenada obasjala jaka svjetlost od koje je oslijepio (Djela 9:3–9). Potom je tri dana postio i nesumnjivo je razmišljao o onome što je upravo doživio. Savao se uvjerio da je Isus Mesija i da su njegovi sljedbenici pripadnici prave religije. Od Savla možemo puno toga naučiti. On je mogao dopustiti da ga ponos ili strah od ljudi spriječi da se krsti. Ali Savao nije dopustio da dođe do toga. On je bio spreman postati kršćanin iako je znao da će biti progonjen (Djela 9:15, 16; 20:22, 23). Nakon krštenja nastavio se oslanjati na Jehovu i uzdati se u to da će mu on pomagati da izdrži razne kušnje (2. Kor. 4:7–10). I ti bi mogao doživljavati kušnje ili ispite vjere nakon što se krstiš i postaneš Jehovin svjedok. Ali nećeš biti prepušten sam sebi. Možeš biti siguran da će ti Bog i Krist uvijek pružati podršku (Filip. 4:13; w25.03 4 odl. 8–9).

Za svaku je pohvalu ako si postavimo cilj da čitamo Bibliju. No potrebno je nešto više od pukog čitanja da bismo stvarno imali koristi od Božje Riječi. Predočimo to jednom usporedbom. Voda je neophodna za život, a ona se često javlja u obliku kiše. Ali ako u kratkom periodu padne previše kiše, tlo ne može tako brzo upiti toliku količinu vode. U tom slučaju veća količina vode ne znači i više uroda. Potrebno je vrijeme da bi tlo upilo vodu i da bi biljke imale koristi od nje. Slično je i s čitanjem Biblije. Ako je čitamo na brzinu, nećemo moći upijati važne misli i pouke. Nećemo se čak moći ni sjetiti što smo čitali niti ćemo to moći primijeniti u životu (Jak. 1:24). Jesi li ikad ulovio sam sebe da samo prelijećeš preko teksta dok čitaš Bibliju? Što možeš učiniti da ti se to ne bi događalo? Nemoj žuriti! Daj si truda da razmišljaš o onome što čitaš. Možda ćeš trebati odvojiti malo više vremena za razmišljanje (w24.09 4 odl. 7–9).