Nije dovoljno samo reći djeci što je ispravno, a što nije. Bilo bi dobro da ih potakneš da razmisle o pitanjima kao što su: Zašto Biblija zabranjuje ono što je mnogim ljudima privlačno? Zašto sam ja uvjeren da su biblijska načela uvijek za moje dobro? (Iza. 48:17, 18). Djetetu koje se želi krstiti trebalo bi pomoći da razmisli o još nečemu — kako gleda na odgovornosti koje ima svaki kršćanin. Koje su prednosti kršćanskog načina života? Na koje žrtve treba biti spreman? Zašto možemo reći da blagoslovi daleko nadmašuju sve žrtve? (Mar. 10:29, 30). To su pitanja s kojima se suočava svaki kršteni Božji sluga. Stoga je izuzetno važno dobro razmisliti o njima prije krštenja. Roditelji, pomozite djetetu u tome. Tada je veća vjerojatnost da će se dijete uvjeriti da su biblijska mjerila uvijek u njegovom najboljem interesu (w17.12 21 odl. 14-15).

Mnoga naša draga braća i sestre bore se s teškim bolestima. Drugi se brinu o ostarjelim članovima obitelji iako su i sami već u godinama. Treći pak muku muče kako bi svojoj obitelji priskrbili ne neke luksuzne stvari, nego ono osnovno za život. A znamo i da se mnogi suočavaju ne s jednim, nego s više takvih problema istovremeno. Ako Jehova pokazuje zanimanje za svoja neživa djela stvaranja, kako li tek gleda na tebe, koji mu služiš ne zato što si programiran da to činiš, nego zato što ga voliš! (Psal. 19:1, 3, 14). Tvoj dragi Otac zna sve o tebi! Biblija kaže: “Vama je i svaka vlas na glavi izbrojena” (Mat. 10:30). A psalmist nam jamči: “Pozna Jehova život čestitih” (Psal. 37:18). Da, Jehova zna što proživljavaš, vidi tvoje kušnje i može ti dati snage da izdržiš baš svaku od njih (w18.01 7 odl. 1; 8 odl. 4).

Zahvaljujući Petrovom zadivljujućem uskrsnuću Tabite “mnogi su povjerovali u Gospodina”. Nakon toga mogli su drugima govoriti ono što su općenito znali o Isusu, ali i da Jehova može uskrsavati mrtve jer su to vidjeli na vlastite oči (Djela 9:36-42). Drugi su bili očevici jednog drugog uskrsnuća. Apostol Pavao jednom je prilikom bio na sastanku u sobi na katu neke kuće u Troadi, gradu na sjeverozapadu današnje Turske. Pavao je govorio sve do ponoći. Među prisutnima je bio i mladić po imenu Eutih, koji je sjedio na prozoru. No on je utonuo u san i pao s drugog kata. Možda je liječnik Luka prvi došao do Eutiha i utvrdio da mladić nije samo ozlijeđen i bez svijesti, nego da je mrtav. Pavao je sišao dolje, zagrlio beživotno tijelo i, na iznenađenje svih, objavio da je Eutih živ. To je sigurno bilo iskustvo koje očevici tog događaja nikad nisu zaboravili! Kad su shvatili što se dogodilo, da su bili svjedoci uskrsnuća, bili su “neizmjerno utješeni” (Djela 20:7-12; w17.12 5 odl. 10-11).