Pavao je istaknuo da je ohrabrenje potrebno čak i braći koja imaju dužnost hrabriti druge. Kršćanima koji su živjeli u Rimu napisao je: “Čeznem vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar da ojačate, to jest da se uzajamno ohrabrimo, ja vašom vjerom, a vi mojom” (Rim. 1:11, 12). Dakle, čak je i Pavao ponekad trebao lijepu riječ da ga ojača (Rim. 15:30-32). Braća koja požrtvovno služe Jehovi svakako zaslužuju pohvalu. Našu pohvalu zaslužuju i braća i sestre koji nisu u braku zato što su poslušni biblijskoj uputi da se žene odnosno udaju “samo u Gospodinu” (1. Kor. 7:39). Jačati trebamo i kršćane koji vjerno ustraju unatoč progonstvu ili bolesti (2. Sol. 1:3-5; w18.04 21 odl. 3-5).

Danas vladaju “naročito teška vremena”. No život će nam biti još i teži sve dok Jehova ne uništi ovaj zli svijet i donese pravi mir na Zemlju (2. Tim. 3:1). Zato bi bilo dobro da se pitamo: “Od koga tražim pomoć i vodstvo?” Prije puno stoljeća jedan psalmist istaknuo je koliko je važno podignuti oči k Jehovi kad se nađemo u nevolji (Psal. 123:1-4). On nas je usporedio sa slugom koji pomno promatra svog gospodara. Zašto se poslužio tim primjerom? Sluga se uzda u to da će mu gospodar osigurati hranu i zaštitu. No on ga pažljivo promatra i zato da bi razabrao što gospodar očekuje od njega kako bi zatim postupio u skladu s njegovim željama. Slično tome mi svaki dan moramo istraživati Božju Riječ kako bismo utvrdili što Jehova očekuje od nas osobno i potom slijedili njegovo vodstvo. Tek tada možemo biti sigurni da će nam on iskazati milost kad se nađemo u nevolji (w18.07 12 odl. 1-2).

Kad je to rekao, Isus je mislio na izbavljenje iz najokrutnijeg ropstva u kojem se čovjek ikad našao — ropstva grijehu (Ivan 8:34). Ne samo da nas grijeh može navesti da činimo nešto loše nego nas može i spriječiti da činimo ono što znamo da je ispravno ili da svoje sposobnosti koristimo na najbolji mogući način. U tom smislu mi smo robovi grijeha, zbog čega smo osuđeni na razočaranja, bol, patnje i na koncu smrt (Rim. 6:23). Tek kad se oslobodimo okova grijeha dobit ćemo istinsku slobodu kakvu su uživali naši praroditelji. Kad je Isus rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi”, ukazao je na to da moramo ispuniti određene uvjete i poštovati određene granice ako želimo da nas on oslobodi (Ivan 8:31). Budući da smo kao kršćani predali svoj život Bogu, odrekli smo se sebe i odlučili živjeti u skladu s Kristovim učenjima (Mat. 16:24). Kad dobijemo sve blagoslove koje omogućuje otkupna žrtva, bit ćemo istinski slobodni, kao što je Isus i obećao (w18.04 7 odl. 14-16).