2. Ljetopisa
25 Amasija+ je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Joadana*+ i bila je iz Jeruzalema. 2 Činio je što je pravo u očima Jehovinim,+ ali mu srce nije bilo potpuno odano+ njemu. 3 A kad je učvrstio kraljevstvo, pobio+ je sluge svoje+ koji su ubili kralja, oca njegova.+ 4 Ali sinove njihove nije pogubio, nego je postupio kako je zapisano u zakonu, u knjizi Mojsijevoj,+ gdje je Jehova zapovjedio: “Neka očevi ne budu pogubljeni zbog sinova+ i sinovi neka ne budu pogubljeni zbog očeva!+ Neka se svatko pogubi zbog vlastitoga grijeha!”+
5 Poslije toga Amasija je skupio sinove Judine i zapovjedio da se sav narod Judin i Benjaminov poreda po domovima praotaca svojih,+ pod zapovjedništvom tisućnika+ i stotnika.+ Kad je popisao one od dvadeset godina naviše,+ utvrdio je da ima tri stotine tisuća izabranih ljudi sposobnih za vojsku, koji nose koplje+ i veliki štit.+ 6 Osim toga, u Izraelu je za stotinu talenata* srebra unajmio još stotinu tisuća hrabrih junaka. 7 Ali došao mu je čovjek Božji+ i rekao mu: “Kralju, neka ne ide s tobom vojska izraelska, jer Jehova nije s Izraelom,+ nije ni s kim od sinova Efrajimovih! 8 Idi sam i bori se hrabro u boju!+ Pravi bi te Bog mogao oboriti pred neprijateljem, jer Bog ima moć da pomogne+ i da obori.”+ 9 Tada je Amasija+ rekao čovjeku Božjem: “Ali što će onda biti sa stotinu talenata koje sam dao vojsci izraelskoj?”+ Nato mu je čovjek Božji odgovorio: “Jehova ti može dati puno više od toga.”+ 10 I Amasija je odvojio vojsku koja mu je došla iz Efrajima i poslao vojnike da se vrate svojim kućama. Ali oni su se silno razgnjevili na Judu i vratili su se svojim kućama plamteći od gnjeva.+
11 A Amasija se ohrabrio, poveo svoj narod i otišao u Slanu dolinu.+ Ondje je pobio sinove seirske,+ deset tisuća njih.+ 12 Sinovi Judini zarobili su i deset tisuća živih. I odveli su ih na vrh stijene te ih pobacali s vrha stijene, tako da su se svi razmrskali.+ 13 A vojnici što ih je Amasija poslao natrag da ne idu s njim u boj+ napadali su gradove Judine, od Samarije+ do Bet-Horona,+ i pobili su u njima tri tisuće ljudi te odnijeli velik plijen.
14 A kad se Amasija vratio pobivši Edomce, donio je sa sobom bogove+ sinova seirskih i postavio ih sebi za bogove.+ Počeo im se klanjati+ i spaljivati im prinose.+ 15 Tada se Jehova razgnjevio na Amasiju i poslao mu proroka, koji ga je upitao: “Zašto tražiš+ bogove drugoga naroda+ koji nisu mogli vlastiti narod izbaviti iz tvoje ruke?”+ 16 Dok mu je on to govorio, kralj ga je upitao: “Jesmo li te postavili za kraljeva savjetnika?+ Bolje ti je da prestaneš!+ Zašto da te pogube?” Nato je prorok ušutio, ali je još rekao: “Znam da te Bog odlučio uništiti,+ jer tako postupaš,+ a ne slušaš moj savjet.”+
17 Tada se Amasija, kralj Judin, posavjetovao i poslao glasnike izraelskom kralju Joašu, sinu Joahaza, sina Jehuova,+ i poručio mu: “Dođi da se ogledamo!”+ 18 A Joaš, kralj izraelski, poslao je Amasiji, kralju Judinu, ovakav odgovor:+ “Korov trnoviti na Libanonu poručio je cedru na Libanonu:+ ‘Daj kćer svoju sinu mojemu za ženu!’+ Ali zvijer+ poljska na Libanonu prošla je preko korova trnovita i izgazila ga. 19 Ti misliš: ‘Potukao sam Edomce’,+ pa ti se srce+ uzoholilo i tražiš slavu.+ Radije ostani kod kuće!+ Zašto da se upuštaš u sukob i budeš poražen?+ Zar hoćeš da propadneš i ti i Juda s tobom?”+
20 Ali Amasija nije poslušao, jer je pravi Bog odlučio+ predati ih protivniku u ruke zato što su tražili bogove edomske.+ 21 Tako je došao Joaš, kralj izraelski,+ te su se on i Amasija, kralj Judin, ogledali+ kod Bet-Šemeša,+ što pripada Judi. 22 I sinovi Izraelovi porazili su sinove Judine,+ tako da su ovi pobjegli svaki u svoj šator.+ 23 A Amasiju, kralja Judina, sina Joaša, sina Joahazova, zarobio+ je Joaš, kralj izraelski, kod Bet-Šemeša i zatim ga doveo u Jeruzalem.+ Potom je probio jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata+ pa do Ugaonih vrata,+ u dužini od četiri stotine lakata.* 24 Uzeo je sve zlato, srebro i sve predmete što su se našli u domu pravoga Boga, a koje je čuvao Obed-Edom,+ i u riznici dvora kraljeva,+ a usto i taoce, pa se vratio u Samariju.+
25 Amasija,+ sin Joašev, kralj Judin, živio je još petnaest godina nakon smrti Joaša,+ sina Joahazova, kralja izraelskoga.+ 26 A ostala povijest Amasijina, od početka do kraja,+ nije li zapisana u Knjizi+ o kraljevima Judinim i Izraelovim?+ 27 Otkako se Amasija odvratio od Jehove, kovala se protiv njega urota+ u Jeruzalemu. Na koncu je pobjegao u Lakiš,+ ali poslali su za njim u Lakiš ljude koji su ga tamo ubili.+ 28 Odande su ga donijeli na konjima+ i pokopali ga s praocima njegovim u gradu Judinu.+