Estera
3 Poslije tih događaja kralj Ahasver uzdigao je Hamana,+ sina Hamedate Agagovca.+ Uzvisio ga je+ i njegovo je prijestolje postavio iznad svih drugih knezova koji su bili s njim.+ 2 I svi sluge kraljevi što su bili na vratima kraljevim+ klanjali su se i padali ničice pred Hamanom, jer je kralj tako naredio za njega. Ali Mordokaj mu se nije klanjao niti je padao ničice pred njim.+ 3 A sluge kraljevi koji su bili na vratima kraljevim govorili su Mordokaju: “Zašto prestupaš zapovijed kraljevu?”+ 4 I kako su mu to govorili iz dana u dan, a on ih nije poslušao, javili su to Hamanu da vide hoće li Mordokaju biti dopušteno da se tako ponaša,+ jer im je rekao da je Židov.+
5 Kad je Haman vidio da mu se Mordokaj ne klanja niti pada ničice pred njim,+ ispunio se gnjevom.+ 6 Ali u njegovim očima nije bilo vrijedno dignuti ruku samo na Mordokaja, jer su mu rekli iz kojega je naroda Mordokaj. Zato je Haman stao tražiti način da istrijebi+ sve Židove što su živjeli po svemu kraljevstvu Ahasverovu, narod Mordokajev.+
7 Prvoga mjeseca,+ to jest mjeseca nisana,* dvanaeste godine+ Ahasverova kraljevanja, bacao se Pur,*+ to jest ždrijeb,+ pred Hamanom za svaki dan i za svaki mjesec do dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara.*+ 8 I Haman je rekao kralju Ahasveru: “U svim pokrajinama tvoga kraljevstva+ ima jedan narod rasijan+ među narodima i odvojen od njih. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona svih ostalih naroda, a ni kraljevih zakona on se ne drži.+ Zato nije dobro da ih kralj pusti na miru. 9 Ako je kralju po volji, neka se izda pismeni nalog da se oni istrijebe, a ja ću izbrojiti deset tisuća+ talenata* srebra na ruke kraljevim službenicima+ da ih odnesu u kraljevu riznicu.”
10 Nato je kralj skinuo svoj pečatnjak+ s ruke i dao ga Hamanu,+ sinu Hamedate Agagovca,+ neprijatelju Židova.+ 11 Kralj je još rekao Hamanu: “Daje ti se srebro,+ a i taj narod, da s njim učiniš što bude dobro u tvojim očima.”+ 12 I prvoga mjeseca, trinaestoga dana toga mjeseca, bili su sazvani kraljevi pisari,+ i sastavljen je zapis+ o svemu što je Haman naredio kraljevim satrapima,* upraviteljima koji su bili nad pokrajinama+ i knezovima raznih naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom+ i svakome narodu njegovim jezikom. Sve je bilo napisano u ime+ kralja Ahasvera i zapečaćeno kraljevim pečatnjakom.+
13 Potom su po glasnicima+ razaslana pisma u sve kraljeve pokrajine da se istrijebe, pobiju i zatru svi Židovi — mladići i starci, djeca i žene — u jednome danu,+ i to trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara,+ i da se zaplijeni njihova imovina.+ 14 Prijepis pisma koje je trebalo postati zakonom+ u svim pokrajinama+ bio je objavljen svim narodima da budu spremni za taj dan. 15 I glasnici su krenuli na put, požurivani+ kraljevom riječi. Zakon je bio izdan i u utvrdi Šušanu.+ A kralj i Haman sjeli su i pili.+ Međutim, u gradu Šušanu+ vladala je pomutnja.+