Job
42 Nato je Job odgovorio Jehovi:
3 Rekao si: ‘Tko to zamračuje naum Božji bez znanja?’+
Eto, govorio sam, ali nisam razumio
ono što je prečudesno za mene, što ne poznajem.+
5 Po čuvenju sam te poznavao dosad,
ali sada te oko moje vidi.
7 I tako je Jehova kazao sve te riječi Jobu. Zatim se Jehova obratio Elifazu Temancu:
“Gnjev se moj raspalio na tebe i na dva prijatelja tvoja,+ jer niste istinu govorili o meni+ kao sluga moj Job. 8 Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova+ i otiđite sluzi mojemu Jobu+ te prinesite za sebe žrtvu paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas!+ Jedino ću njega uslišiti, te vas neću osramotiti zbog ludosti vaše, zbog toga što niste istinu govorili o meni, kao sluga moj Job.”+
9 I tako su Elifaz Temanac, Bildad Šuahovac i Sofar Naamac otišli i učinili onako kako im je Jehova rekao, i Jehova je uslišio Joba.
10 I kad se Job pomolio za prijatelje svoje,+ Jehova ga je izbavio iz nevolje što ga je zarobila.+ I Jehova je udvostručio Jobu sve što je prije imao.+ 11 I k njemu su došla sva braća njegova i sve sestre njegove i svi koji su ga prije poznavali,+ i jeli su kruh s njime+ u kući njegovoj žaleći ga i tješeći ga zbog svih nevolja koje je Jehova dopustio da ga snađu. I svatko od njih dao mu je komad srebra* i zlatan prsten.
12 A Jehova je blagoslovio+ kasnije godine života Jobova više nego prijašnje,+ pa je imao četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova goveda i tisuću magarica. 13 A dobio je i sedam sinova i tri kćeri.+ 14 Prvoj je dao ime Jemima, drugoj je dao ime Kasija, a trećoj je dao ime Keren-Hapuk. 15 Po svoj zemlji nije bilo žena tako lijepih kao kćeri Jobove. I otac im je njihov dao nasljedstvo među braćom njihovom.+
16 Poslije toga Job je poživio sto četrdeset godina+ i vidio je sinove svoje i unuke svoje+ — četiri naraštaja. 17 I umro je Job, star, nauživši se života.+