137 Pokraj rijeka babilonskih+ sjedili smo+
i plakali sjećajući se Siona.+
2 Po topolama+ usred Babilona
povješali smo harfe svoje.+
3 A ondje su porobljivači naši tražili da pjevamo+
i izrugivači naši da se veselimo,+ govoreći nam:
“Pjevajte nam pjesmu sionsku!”+
4 Kako da pjevamo pjesmu Jehovinu+
na tlu tuđemu?+
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,+
neka desnica moja zaboravi sve što zna!
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi,+
ako te se ne budem sjećao,+
ako ne uzdignem Jeruzalem
iznad najveće radosti svoje!+
7 Sjeti se,+ Jehova, sinova Edomovih+ u dan propasti Jeruzalema,+
kako su govorili: “Ogolite ga! Ogolite ga do temelja njegovih!”+
8 Kćeri babilonska, koja ćeš opustošena biti,+
sretan će biti onaj tko ti uzvrati+
onako kako si se ti prema nama ponijela.+
9 Sretan će biti onaj tko zgrabi i razbije+
o stijenu djecu tvoju.