Upravitelju. “Ne pogubi!” Psalam Davidov. Miktam. Kad je zbog Šaula pobjegao u pećinu.+
57 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,+
jer duša je moja kod tebe utočište našla!+
U sjeni krila tvojih utočište nalazim dok nevolje ne prođu.+
2 Prizivam Boga Svevišnjeg, pravog Boga koji će ih radi mene okončati.+
3 On će poslati pomoć s nebesa i spasiti me.+
Smest će onoga koji traži da me proguta.+ (Sela)
Bog će poslati milost svoju i istinoljubivost svoju.+
4 Duša je moja među lavovima,+
ležati moram među onima koji proždiru, među sinovima ljudskim,
kojima su zubi koplja i strijele,+
kojima je jezik mač oštar.+
5 Uzvisi se iznad nebesa, Bože,+
slava tvoja neka bude nad svom zemljom!+
6 Mrežu su pripremili koracima mojim,+
duša se moja pognula.+
Preda mnom su iskopali jamu kao stupicu,
sami su posred nje pali.+ (Sela)
7 Postojano je srce moje, Bože,+
postojano je srce moje.
Pjevat ću i pjesmom te hvaliti.+
8 Probudi se, slavo moja!+
Probudi se, psaltire! I ti, harfo!+
Zoru ću probuditi.
9 Hvalit ću te među narodima, Jehova,+
pjesmom ću te hvaliti među plemenima.+
10 Jer velika je do neba milost tvoja,+
do oblaka istinoljubivost tvoja.+
11 Uzvisi se iznad nebesa, Bože,+
slava tvoja neka bude nad svom zemljom!