Napjev Davidov, kad se našao u Judejskoj pustinji.+
63 Bože, ti si Bog moj, tebe tražim.+
Duša moja žeđa za tobom.+
Tijelo moje od čežnje za tobom gine
u zemlji suhoj i sasušenoj, gdje nema vode.+
2 Tako sam te gledao u svetome mjestu,+
vidjevši silu tvoju i slavu tvoju.+
3 Milost je tvoja bolja od života,+
zato će te usne moje hvaliti.+
4 Tako ću te blagoslivljati cijeloga života svojega,+
u tvoje ću ime u molitvi podizati ruke svoje.+
5 Kao najboljim dijelom, pretilinom, duša se moja nasitila,+
i s radosnim poklicima na usnama hvale te usta moja.+
6 Kad te se sjetim na postelji svojoj,+
za straža noćnih razmišljam o tebi.+
7 Jer ti mi pomoć pružaš,+
u sjeni krila tvojih radosno kličem.+
8 Duša je moja uz tebe prionula,+
desnica tvoja čvrsto me drži.+
9 A oni koji propast žele duši mojoj,+
otići će u najdublje dubine zemaljske.+
10 Predani će biti vlasti mača,+
hrana lisicama postat će.+
11 A kraljeva će radost biti Bog.+
Svatko tko se njime zaklinje dičit će se,+
jer će začepljena biti usta onima koji laž govore.+