Propovjednik

11 Baci kruh svoj+ na površinu vode,+ jer poslije mnogo dana opet ćeš ga naći.+ 2 Podijeli od svojega sedmorici, ili čak osmorici,+ jer ne znaš kakvo će se zlo dogoditi na zemlji.+

3 Napune li se oblaci vodom, izlijevaju kišu na zemlju.+ I padne li drvo+ na jug ili na sjever — gdje je palo, tamo i ostaje.

4 Tko pazi na vjetar, nikada ne sije, i tko gleda na oblake, nikada ne žanje.+

5 Kao što ne znaš kako duh djeluje u kostima djeteta u utrobi trudne žene,+ tako ne poznaš ni djelo pravoga Boga, koji sve čini.+

6 Ujutro sij sjeme svoje i do večeri neka ti ruka ne počiva.+ Jer ne znaš gdje ćeš imati uspjeha,+ ovdje ili ondje, ili će oboje biti jednako dobro.

7 Slatka je svjetlost i dobro je da oči vide sunce.+ 8 Jer ako čovjek živi i mnogo godina, neka se u svima raduje.+ I neka se sjeti dana tamnih,+ kojih može biti mnogo. Svaki dan koji dolazi, sve je ispraznost.+

9 Raduj se,+ mladiću, za mladosti svoje i neka te veseli srce tvoje u danima mladenaštva tvojega i idi putevima srca svojega i za onim što vide oči tvoje.+ Ali znaj da će te za sve to pravi Bog dovesti na sud.+ 10 Zato ukloni bol od srca svojega i udalji nevolju od tijela svojega,+ jer su mladost i najljepše godine života ispraznost.+