Izaija

16 Pošaljite ovna vladaru zemlje,+ iz Sele, preko pustinje, do gore kćeri sionske!+

2 Kao ptica u bijegu, otjerana iz gnijezda svojega,+ bit će kćeri moapske na gazovima arnonskim.+

3 “Dajte savjet, provedite odluku!+

Usred podneva sjenu svoju kao noć razastri!+ Sakrij rasijane,+ ne izdaj bjegunca!+ 4 Neka kod tebe borave rasijani moji, Moabe!+ Budi im skrovište od pustošitelja!+ Jer tlačitelju je kraj došao, pustošenje je prestalo, zbrisani su sa zemlje oni koji su gazili druge.+

5 U milostivosti* utvrdit će se prijestolje.+ U istinoljubivosti kralj će sjediti na njemu u šatoru Davidovu,+ sudit će i pravdu tražiti, i spremno će činiti što je pravo.”+

6 Čuli smo za ponos Moabov, ponos veliki,+ za oholost njegovu, ponos njegov i bijes njegov+ — ali prazne riječi njegove neće se ostvariti.+ 7 Zato će Moab gorko plakati zbog nevolje svoje, svi u Moabu plakat će gorko.+ Za grožđicama iz Kir-Hareseta+ jadikovat će oni posve slomljeni, 8 jer su se posušila terasasta polja hešbonska.+ Trsu sibmanskom+ gospodari narodâ potukli su jarkocrvene grane njegove, koje su do Jazera+ sezale i po pustinji su išle. Mladice su njegove bile ostavljene da same bujaju i protezale su se sve do mora.

9 Zato ću plakati nad trsom sibmanskim plačem Jazerovim.+ Suzama svojim zalijevat ću te, Hešbone+ i Elealo,+ jer se poklik bojni začuo nad ljetinom tvojom i nad žetvom tvojom.+ 10 Nestalo je radosti i veselja iz voćnjaka, nema radosnog uzvikivanja u vinogradima, nema klicanja.+ Ne gazi gazilac grožđe u tijesku.+ Učinio sam kraj klicanju.+

11 Zato nutrina moja kao harfa drhti nad Moabom,+ sve što je u meni drhti nad Kir-Haresetom.+

12 Vidjelo se da se Moab umorio na uzvišici.+ Došao je u svetište svoje moliti se,+ ali ništa nije mogao postići.+

13 To je riječ koju je Jehova prije rekao o Moabu. 14 A sada Jehova govori ovako: “Za najviše tri godine, kao što su godine najamničke,+ slava+ Moabova bit će prezrena uz veliki metež svakovrsni, a oni koji preostanu bit će malobrojni i nejaki.”+