Ezekijel

10 Potom sam vidio, i gle, na svodu+ koji je bio nad glavama kerubâ nalazilo se nešto kao kamen safir,+ izgledom nalik na prijestolje.+ To se nalazilo iznad njih. 2 I obratio se čovjeku odjevenom u lan,+ rekavši mu: “Uđi među kotače što se okreću,+ pod kerube, i uzmi pregršt ugljevlja ražarena+ između keruba i prospi ga nad gradom!”+ I on je na moje oči ušao među njih.

3 A kerubi su stajali s desne strane doma kad je čovjek ušao, i oblak je ispunio unutarnje dvorište.+ 4 I slava Jehovina+ podigla se s kerubâ na prag doma, i dom se ispunio oblakom,+ a dvorište je bilo puno svjetlosti zbog slave Jehovine. 5 Lepet krila kerubâ+ čuo se do vanjskoga dvorišta, a zvučao je kao glas Boga Svemogućega kad govori.+

6 A kad je zapovjedio čovjeku odjevenom u lan: “Uzmi vatre između kotača što se okreću, između keruba”, on je ušao i stao kraj kotača. 7 Tada je kerub pružio ruku prema vatri+ koja je bila između kerubâ+ i uzeo je i stavio u ruke onome koji je bio odjeven u lan,+ i ovaj ju je uzeo i izašao. 8 A kerubima se ispod krila vidjelo nešto kao ruka čovječja.+

9 Potom sam vidio, i gle, četiri kotača bila su kraj tih keruba, po jedan kotač kraj svakoga keruba.+ Kotači su izgledom bili nalik sjajnom kamenu krizolitu. 10 Sva su četiri jednako izgledala, kao da je jedan kotač u drugome.+ 11 Kad su se kretali, mogli su ići u sva četiri smjera. Dok su išli, nisu morali skretati, nego su išli onamo kamo je glava gledala. Dok su išli, nisu morali skretati.+ 12 Sve tijelo njihovo, leđa njihova, ruke njihove i krila njihova i kotači bili su posvuda puni očiju.+ Svaki od njih četvorice imao je svoj kotač. 13 A kotači su se zvali “kovitlac”. Na svoje sam uši čuo kad im je bilo zapovjeđeno: “Kreni!”

14 Svaki kerub imao je četiri lica.+ Prvo lice bilo je lice keruba, drugo lice bilo je lice čovjeka zemaljskog,+ treće je bilo lice lava, a četvrto je bilo lice orla.+

15 I kerubi su se podigli+ — bila su to ista bića koja sam vidio na rijeci Kebaru.+ 16 Kad su kerubi krenuli, kotači su išli uz njih,+ a kad su kerubi podigli krila svoja da se uzdignu visoko iznad zemlje, kotači nisu skrenuli, niti su se odmaknuli od njih.+ 17 Kad su oni stali, i kotači su stali, a kad su se oni podigli,+ i kotači su se podigli s njima, jer je duh koji je djelovao na bića bio i u kotačima.+

18 I slava+ Jehovina podigla se s praga doma i stala je nad kerubima.+ 19 A kerubi su podigli krila svoja i uzdigli se sa zemlje+ pred mojim očima. Kad su krenuli, i kotači su krenuli uz njih. I kerubi su stali kod istočnih vrata doma Jehovina, a slava Boga Izraelova bila je nad njima.

20 To su bila bića+ koja sam vidio ispod Boga Izraelova na rijeci Kebaru,+ i tako sam spoznao da su to bili kerubi. 21 Svako od njih četvero imalo je četiri lica+ i svako je imalo četiri krila, a ispod krila imala su nešto kao ruke čovječje. 22 Lica su im izgledala isto kao lica koja sam vidio na rijeci Kebaru, posve isto.+ Svaki je kerub išao ravno naprijed.+