Ezekijel
37 Ruka Jehovina spustila se na mene,+ i doveo me Jehova u duhu svojemu+ i postavio me usred doline koja je bila puna kostiju.+ 2 Proveo me pokraj njih unaokolo, i gle, bilo ih je vrlo mnogo po dolini i bile su vrlo suhe.+ 3 I rekao mi je: “Sine čovječji, mogu li te kosti oživjeti?” Ja sam odgovorio: “Svevišnji Gospodine Jehova, to ti znaš.”+ 4 Tada mi je rekao: “Prorokuj nad tim kostima i reci im: ‘Kosti suhe, čujte riječ Jehovinu!
5 Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova tim kostima: “Evo, udahnut ću vam dah, i oživjet ćete.+ 6 Stavit ću na vas žile,* obložit ću vas mesom, pokrit ću vas kožom i udahnut ću vam dah, i oživjet ćete.+ I tada ćete znati da sam ja Jehova.”’”+
7 I prorokovao sam kao što mi je bilo zapovjeđeno.+ I dok sam prorokovao, začuo se zvuk, začulo se šuškanje i kosti su se počele primicati, svaka k svojoj kosti. 8 I vidio sam kako su se na njima pojavile žile i meso i kako ih je koža pokrila. Ali u njima nije bilo daha.
9 Tada mi je rekao: “Prorokuj vjetru! Prorokuj, sine čovječji, i reci vjetru: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “S četiri strane* dođi, vjetre, i puhni na ove pobijene+ da ožive!”’”+
10 I prorokovao sam kao što mi je zapovjedio, i dah je ušao u njih, te su oživjeli i stali na noge svoje+ — bila je to vojska vrlo, vrlo velika.
11 I rekao mi je: “Sine čovječji, te su kosti sav dom Izraelov.+ Evo, oni govore: ‘Usahnule su nam kosti, propala nam je nada.+ Od svih smo odvojeni, ostali smo sami.’ 12 Zato prorokuj, i reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Otvorit ću grobove vaše+ i izvest ću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovest ću vas u zemlju Izraelovu.+ 13 I tada ćete znati da sam ja Jehova, kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz grobova vaših, narode moj.”’+ 14 ‘I udahnut ću vam duh svoj, pa ćete oživjeti,+ i naselit ću vas u zemlju vašu. I tada ćete znati da sam ja, Jehova, tako rekao i tako učinio’, kaže Jehova.”+
15 I opet mi je došla riječ Jehovina: 16 “Sine čovječji, uzmi prut+ i napiši na njega: ‘Za Judu i za sinove Izraelove, drugove njegove.’+ Potom uzmi drugi prut i napiši na njega: ‘Za Josipa, prut Efrajimov,+ i sav dom Izraelov, drugove njegove.’+ 17 I sastavi ih da budu jedan prut, i oni će postati jedno u ruci tvojoj!+ 18 A kad te sinovi naroda tvojega upitaju: ‘Hoćeš li nam reći što ti sve to znači?’+ 19 reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Uzet ću prut Josipov, koji je u ruci Efrajimovoj, i plemena Izraelova, drugove njegove, i stavit ću ih na njega, na prut Judin, i načinit ću od njih jedan prut,+ te će postati jedno u ruci mojoj.”’ 20 Prutovi po kojima ćeš pisati neka budu u ruci tvojoj pred očima njihovim!+
21 I reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Evo, uzet ću sinove Izraelove iz naroda u koje su otišli i skupit ću ih odasvud i dovest ću ih u zemlju njihovu.+ 22 I učinit ću od njih jedan narod u zemlji,+ na gorama Izraelovim, i jedan će kralj nad svima njima kraljevati,+ i oni više neće biti dva naroda, niti će više biti podijeljeni na dva kraljevstva.+ 23 I neće se više kaljati odvratnim idolima* svojim ni gadostima svojim ni svim prijestupima svojim.+ I izbavit ću ih iz svih obitavališta njihovih u kojima su griješili i očistit ću ih,+ i bit će narod moj, a ja ću biti Bog njihov.+
24 Sluga moj David bit će im kralj+ i svi će imati jednoga pastira.+ Živjet* će po zakonima mojim+ i držat će se odredaba mojih+ i izvršavat će ih.+ 25 Živjet će u zemlji koju sam dao sluzi svojemu, Jakovu, u kojoj su oci vaši živjeli.+ U njoj će živjeti+ oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovih dovijeka.+ I David, sluga moj, bit će im poglavar dovijeka.+
26 I sklopit ću s njima savez mira.+ Bit će to trajan savez s njima.+ Utvrdit ću ih u zemlji njihovoj i umnožit ću ih+ i postavit ću svetište svoje među njima da zauvijek bude ondje.+ 27 Šator će moj biti nad njima,+ i ja ću biti Bog njihov, a oni će biti narod moj.+ 28 I tada će narodi znati da sam ja, Jehova,+ posvetio Izraela, kad među njima postavim svetište svoje da zauvijek bude ondje.”’”+