Danijel

12 U to će vrijeme ustati Mihael,*+ veliki knez+ koji stoji+ pomažući sinovima naroda tvojega.+ I nastat će vrijeme tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena.+ U to će se vrijeme narod tvoj izbaviti,+ svatko tko se nađe zapisan u knjizi.+ 2 A mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se,+ jedni za život vječni,+ a drugi za sramotu i gadost vječnu.+

3 Oni koji su razboriti* sjat će poput sjajnog svoda nebeskog,+ i oni koji mnoge dovode do pravednosti+ sjat će poput zvijezda dovijeka, u svu vječnost.

4 A ti, Danijele, zatvori* ove riječi i zapečati knjigu+ do vremena kraja!+ Mnogi će pretraživati i pravo će se znanje umnožiti.”+

5 Tada sam ja, Danijel, pogledao, i gle, druga dvojica stajala su+ jedan na ovoj obali rijeke, a drugi na onoj obali rijeke.+ 6 I jedan od njih rekao je čovjeku obučenom u haljine lanene,+ koji je bio iznad voda rijeke: “Kada će biti kraj ovim čudesima?”+ 7 I začuo sam čovjeka obučena u haljine lanene, koji je bio iznad voda rijeke. Podižući desnicu i ljevicu prema nebu, zakleo se+ onim koji živi vječno:+ “Bit će to za jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena.+ I čim se završi razbijanje snage svetog naroda,+ sve će to završiti.”

8 A ja sam to čuo, ali nisam razumio.+ Stoga sam rekao: “Gospodaru moj, kakav će biti kraj tome?”+

9 A on je rekao: “Idi, Danijele, jer ove su riječi tajna i zapečaćene su do vremena kraja!+ 10 Mnogi će se očistiti,+ ubijeliti+ i pročistiti.+ A zli će činiti zlo+ i nitko tko je zao neće to razumjeti,+ ali razumjet će oni koji su razboriti.+

11 A od vremena kad bude ukinuta+ svakidašnja žrtva+ i postavljena gadost+ koja pustoši, bit će tisuću dvije stotine i devedeset dana.

12 Sretan je+ onaj koji strpljivo čeka i koji dočeka tisuću tri stotine trideset i pet dana!

13 A ti idi prema svome kraju.+ Počivat ćeš,+ ali ćeš ustati da dobiješ svoju baštinu na kraju danâ.”+