Djela apostolska
23 A Pavao je upravio pogled u Sudbeno vijeće* i rekao: “Ljudi, braćo, ja potpuno čiste savjesti+ živim pred Bogom sve do dana današnjega.” 2 Nato je veliki svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pored njega da ga udare+ po ustima. 3 Tada mu je Pavao rekao: “Bog će udariti tebe, okrečeni+ zide! Kako možeš sjediti ovdje i suditi mi po Zakonu,+ a sam prestupaš Zakon+ zapovijedajući da me udaraju?” 4 A oni koji su ondje stajali rekli su: “Zar vrijeđaš velikog svećenika Božjeg?” 5 Pavao je odvratio: “Braćo, nisam znao da je veliki svećenik. Jer pisano je: ‘Ne govori zlo o poglavaru naroda svojega!’”+
6 Kad je Pavao primijetio da su neki od njih saduceji,+ a neki farizeji, povikao je pred Sudbenim vijećem: “Ljudi, braćo, ja sam farizej,+ sin farizeja! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!”+ 7 Kad je to rekao, nastala je svađa+ između farizeja i saduceja i mnoštvo se podijelilo. 8 Jer saduceji+ kažu da nema ni uskrsnuća+ ni anđela ni duhova, a farizeji sve to naučavaju. 9 Tada je nastala velika vika.+ I neki pismoznanci s farizejske strane ustali su i žestoko se suprotstavili, govoreći: “Ne nalazimo ništa loše na ovom čovjeku.+ Ali ako mu je duh ili anđeo govorio,+ onda...” 10 A kad se svađa zaoštrila, tisućnik se pobojao da Pavla ne rastrgaju, pa je zapovjedio vojnicima+ da siđu i otmu ga između njih i da ga odvedu u vojarnu.+
11 Te noći Gospodin je pristupio Pavlu+ i rekao: “Budi hrabar!+ Jer kao što si u Jeruzalemu davao temeljito svjedočanstvo+ o meni, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.”+
12 A kad je svanuo dan, Židovi su skovali urotu+ i zakleli se zazivajući prokletstvo na sebe+ da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.+ 13 Bilo je više od četrdeset urotnika koji su se tako zakleli. 14 Oni su otišli glavarima+ svećeničkim i starješinama te rekli: “Zakleli smo se zazivajući prokletstvo na sebe da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15 Zato vi sada zajedno sa Sudbenim vijećem zamolite tisućnika da ga dovede k vama, kao da namjeravate podrobnije ispitati njegov slučaj,+ a mi ćemo biti spremni ubiti ga i prije nego što dođe ovamo.”+
16 Ali kad je sin Pavlove sestre čuo za zasjedu,+ došao je i ušao u vojarnu i javio to Pavlu. 17 A Pavao je pozvao k sebi jednog stotnika i rekao mu: “Odvedi ovog mladića k tisućniku, jer mu ima nešto dojaviti!” 18 I on ga je uzeo, odveo tisućniku i rekao: “Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovog mladića, jer ti ima nešto reći.” 19 I tisućnik ga je uhvatio za ruku, odveo na stranu i upitao: “Što mi imaš dojaviti?”+ 20 A on je rekao: “Židovi su se dogovorili da te zamole da sutra dovedeš Pavla do Sudbenog vijeća kao da namjeravaju više doznati o njemu.+ 21 Ne daj da te nagovore, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset ljudi,+ koji su se zakleli zazivajući prokletstvo na sebe da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju.+ Već su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.” 22 Tada je tisućnik otpustio mladića naredivši mu: “Ne govori nikome da si mi to javio!”
23 I dozvao je dva stotnika te im rekao: “Pripremite dvjesto vojnika te sedamdeset konjanika i dvjesto kopljanika da u treći* noćni sat krenu pravo u Cezareju! 24 Pripremite i konje na kojima će Pavao jahati te ga živa i zdrava dovedite upravitelju Feliksu!” 25 I napisao je pismo ovakvog sadržaja:
26 “Klaudije Lizija pozdravlja uzvišenog upravitelja Feliksa!+ 27 Ovog su čovjeka Židovi uhvatili i namjeravali ga ubiti, ali ja sam pritrčao s vojnicima i izbavio ga,+ jer sam saznao da je rimski građanin.+ 28 Htio sam ustanoviti zašto ga optužuju, pa sam ga doveo pred njihovo Sudbeno vijeće.+ 29 Utvrdio sam da ga optužuju za neka sporna pitanja koja se tiču njihova Zakona,+ ali da nije skrivio ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.+ 30 A kako mi je javljeno da se protiv njega kuje zavjera,+ odmah sam ga poslao k tebi, a tužiteljima sam zapovjedio da pred tobom kažu što imaju protiv njega.”+
31 I tako su ti vojnici+ odveli Pavla prema naredbama koje su dobili i doveli ga noću u Antipatridu. 32 Sutradan su pustili konjanike da idu dalje s njim, a oni su se vratili u vojarnu. 33 Kad su konjanici ušli u Cezareju,+ uručili su pismo upravitelju i doveli mu Pavla. 34 Upravitelj je pročitao pismo i upitao ga iz koje je provincije. Doznavši da je iz Cilicije,+ 35 rekao je: “Saslušat ću te kad stignu i tvoji tužitelji.”+ I zapovjedio je da ga čuvaju u Herodovoj carskoj palači.