Jošua
2 Tada je Jošua, sin Nunov, potajno poslao iz Šitima+ dvojicu uhoda i rekao im: “Idite, izvidite zemlju i Jerihon!” I oni su otišli i došli su u kuću bludnice kojoj je ime bilo Rahaba,+ te su se ondje smjestili. 2 No kralju Jerihona bilo je dojavljeno: “Evo, neki ljudi od sinova Izraelovih došli su noćas ovamo da izvide zemlju!” 3 Nato je kralj Jerihona poslao ljude k Rahabi i poručio joj: “Izvedi ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću, jer su došli da izvide svu zemlju!”+
4 Ali žena je u međuvremenu uzela onu dvojicu i sakrila ih, pa je rekla: “Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. 5 Otišli su kad su se u sumrak zatvarala gradska vrata.+ Ne znam kamo su krenuli. Brzo idite u potjeru za njima, jer ih još možete stići!” 6 No ona ih je bila odvela na krov+ i sakrila pod stabljike lana koje su joj bile razastrte po krovu. 7 I ljudi su krenuli u potjeru za njima prema gazovima jordanskim.+ I čim je potjera izašla, gradska su se vrata zatvorila.
8 A prije nego su uhode legle, ona se popela k njima na krov. 9 Tada im je rekla: “Znam da će vam Jehova sigurno dati ovu zemlju,+ jer nas je uhvatio strah od vas+ i svi su vas se stanovnici ove zemlje uplašili.+ 10 Jer smo čuli kako je Jehova pred vama isušio vode Crvenog mora kad ste izlazili iz Egipta,+ i što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih koji su bili s one strane Jordana — Sihonu+ i Ogu+ — koje ste pogubili.*+ 11 Kad smo to čuli, srce se u nama počelo topiti od straha,+ i ni u kome nije ostalo hrabrosti* zbog vas,+ jer je Jehova, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji.+ 12 Stoga vas sad molim, zakunite mi se Jehovom+ da ćete zbog milosti* koju sam vam iskazala i vi iskazati milost domu oca mojega,+ i dajte mi pouzdan znak!+ 13 Ostavite na životu oca mojega+ i majku moju, braću moju i sestre moje i sve njihove, i izbavite duše naše od smrti!”+
14 Nato su joj ljudi rekli: “Naše će duše poginuti umjesto vas!+ Ako nikome ne kažete za ovaj naš dogovor, mi ćemo vam iskazati milost i nećemo vas iznevjeriti+ kad nam Jehova preda zemlju.” 15 Potom ih je ona po užetu spustila kroz prozor, jer joj je dom bio u gradskom zidu, zapravo živjela je na vrhu gradskog zida.+ 16 Još im je rekla: “Idite u brda da vas potjera ne nađe i krijte se tamo tri dana dok se potjera ne vrati, a onda možete ići svojim putem.”
17 Nato su joj ljudi odgovorili: “Mi nećemo biti krivi za kršenje zakletve kojom si nas zaklela.+ 18 Evo, mi ćemo ući u zemlju. Veži ovu vrpcu od skerletnoga konca na prozor kroz koji nas spuštaš, a oca svojega, majku svoju, braću svoju i sav dom oca svojega sakupi k sebi u kuću.+ 19 I tko god stupi van preko praga tvoje kuće,+ krv će njegova pasti na njegovu glavu, i krivica neće biti na nama. A tko god ostane s tobom u kući, krv će njegova pasti na naše glave ako tko digne ruku na njega. 20 I ako ovaj naš dogovor nekome odaš,+ ni tada nećemo biti krivi s obzirom na zakletvu kojom si nas zaklela.” 21 A ona je nato rekla: “Neka bude kako ste rekli!”
Tada ih je otpustila i oni su otišli svojim putem. Potom je na prozor privezala skerletnu vrpcu. 22 A oni su krenuli i došli su u brda, gdje su i ostali tri dana, dok se potjera nije vratila. A potjera ih je tražila na svim putevima, ali ih nigdje nije našla. 23 A ona dvojica sišla su s brda, prešla rijeku i došla su k Jošui, sinu Nunovu, pa su mu ispričala sve što im se dogodilo. 24 I rekli su Jošui: “Jehova je svu tu zemlju predao u naše ruke,+ i svi su nas se stanovnici one zemlje uplašili.”+