Ruta
1 U danima kad su suci+ služili kao upravitelji zavladala je glad u zemlji,+ pa je jedan čovjek iz Betlehema+ u Judi otišao sa svojom ženom i svoja dva sina da se nastani u zemlji moapskoj.+ 2 Tom je čovjeku ime bilo Elimelek, ženi je njegovoj ime bilo Naomi, a imena njegovih dvaju sinova bila su Mahlon i Kiljon. Oni su bili Efraćani+ iz Betlehema u Judi. Kad su stigli u zemlju moapsku, nastanili su se ondje.
3 Nakon nekog vremena umro je Naomin muž Elimelek, i ona je ostala sa svoja dva sina. 4 Kasnije su se oni oženili Moapkama.+ Jednoj je ime bilo Orpa, a drugoj Ruta.+ I ondje su živjeli oko deset godina. 5 Potom su umrla i njih dvojica, Mahlon i Kiljon, pa je Naomi ostala bez svoja dva sina i bez svojega muža. 6 Tada je ustala sa svojim snahama da se vrati iz zemlje moapske, jer je u zemlji moapskoj čula da je Jehova pogledao na svoj narod+ i dao mu kruha.+
7 I izašla je iz mjesta gdje je živjela,+ a s njom i obje snahe njezine, i pošla putem natrag u zemlju Judinu. 8 Na koncu je Naomi rekla svojim dvjema snahama: “Idite, vratite se svaka u dom svoje majke! Neka vam Jehova pokaže dobrotu,*+ kao što ste je vi pokazale umrlima i meni.+ 9 Neka vas Jehova obdari+ time da nađete mir,+ svaka u domu muža svojega!” Tada ih je poljubila,+ a one su počele glasno plakati, 10 govoreći joj: “Ne, nego ćemo se s tobom vratiti narodu tvojemu.”+ 11 Ali Naomi je rekla: “Vratite se, kćeri moje! Zašto da idete sa mnom? Zar još imam sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?+ 12 Vratite se, kćeri moje, idite, jer ja sam prestara za udaju! Pa i kad bih rekla da imam nade da ću se još večeras udati i da ću roditi sinove,+ 13 zar biste ih čekale dok ne odrastu? Zar biste zbog njih ostale osamljene i neudate? Ne, kćeri moje, velika je gorčina u meni zbog vas, jer se ruka Jehovina podigla na mene.”+
14 Nato su one stale još jače plakati. Orpa je zatim poljubila svoju svekrvu i otišla, a Ruta je ostala s njom.+ 15 A Naomi joj je rekla: “Evo, šogorica tvoja, koja je kao i ti ostala udovica, vratila se narodu svojemu i bogovima+ svojim. Vrati se i ti s njom!”+
16 Ali Ruta joj je odgovorila: “Nemoj me nagovarati da te ostavim i da odem od tebe, jer kamo ti ideš, idem i ja, i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja.+ Tvoj će narod biti moj narod+ i tvoj Bog moj Bog.+ 17 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja+ i ondje ću biti pokopana. Neka mi Jehova učini tako i neka mi još doda+ ako me išta osim smrti rastavi od tebe.”
18 Kad je Naomi vidjela da je ona čvrsto odlučila ići s njom,+ nije ju više odvraćala. 19 Tako su obje išle dalje dok nisu stigle u Betlehem.+ A kad su stigle u Betlehem, sav se grad uskomešao zbog njih,+ i žene su govorile: “Je li to Naomi?”+ 20 A ona im je govorila: “Ne zovite me Naomi!* Zovite me Mara,* jer me Svemogući+ velikom gorčinom ispunio.+ 21 Puna sam otišla,+ a praznu me Jehova vraća.+ Zašto da me zovete Naomi kad me Jehova ponizio+ i kad mi je Svemogući nevolju nanio?”+
22 Tako se Naomi vratila, a s njom se iz zemlje moapske+ vratila i Ruta Moapka, snaha njezina. U Betlehem+ su stigle na početku žetve ječma.+