Ezekijel

33 I došla mi je riječ Jehovina: 2 “Sine čovječji, obrati se sinovima naroda svojega+ i reci im:

‘Kad na zemlju neku pošaljem mač,+ a narod te zemlje* složno odredi čovjeka i postavi ga za stražara svojega,+ 3 i on vidi da mač dolazi na zemlju te zapuše u rog i upozori narod,+ 4 ali onaj koji čuje zvuk roga ne posluša upozorenje,+ pa dođe mač i pogubi ga, krv će njegova pasti na njegovu glavu.+ 5 Čuo je zvuk roga, ali nije poslušao upozorenje. Krv će njegova pasti na njega. Da je poslušao upozorenje, izbavio bi dušu svoju.+

6 A ako stražar vidi da mač dolazi, ali ne zapuše u rog+ i ne upozori narod, pa mač dođe i pogubi koju dušu između njih, ona će umrijeti zbog prijestupa svojega,+ ali krv ću njezinu tražiti iz stražareve ruke.’+

7 Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu.+ Slušaj riječ iz usta mojih i opominji ih u ime moje!+ 8 Kad kažem zlome: ‘Umrijet ćeš, zlikovče!’+ a ti ne progovoriš i ne opomeneš zlikovca kako bi ga odvratio od puta njegova,+ on će umrijeti zbog prijestupa svojega, jer zlo čini,+ ali krv ću njegovu tražiti iz tvoje ruke. 9 Ali ako opomeneš zloga da se odvrati od puta svojega, a on se ne odvrati od njega, on će umrijeti zbog prijestupa svojega,+ a ti ćeš izbaviti dušu svoju.+

10 Stoga, sine čovječji, reci domu Izraelovu: ‘Vi kažete: “Budući da prijestupi* naši i grijesi naši leže na nama i u njima trunemo,+ kako onda možemo ostati na životu?”’+ 11 Reci im: ‘“Tako ja živ bio”, kaže Svevišnji Gospodin Jehova, “nije mi drago da zlikovac umre,+ nego da se zlikovac odvrati+ od puta svojega i da ostane na životu.+ Odvratite se, odvratite se od zlih puteva svojih!+ Zašto da umrete, dome Izraelov?”’+

12 Sine čovječji, reci sinovima naroda svojega: ‘Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi,*+ niti će zlikovac stradati zbog zloće svoje u dan kad se odvrati od zloće svoje,+ kao što ni pravednik neće ostati na životu zbog pravednosti svoje u dan kad sagriješi.+ 13 Kad kažem pravedniku: “Živjet ćeš”, a on se pouzda u pravednost svoju i počne činiti nepravdu,+ zaboravit će se sva pravedna djela njegova, te će umrijeti zbog nepravde koju je učinio.+

14 A kad kažem zlome: “Umrijet ćeš”,+ a on se odvrati od grijeha svojega+ i počne činiti što je pravo i pravedno,+ 15 pa vrati što je uzeo u zalog,+ plati što je oteo+ i počne živjeti* po odredbama koje život znače ne čineći nepravdu,+ ostat će na životu.+ Neće umrijeti. 16 Svi grijesi koje je počinio bit će mu zaboravljeni.+ Sada čini što je pravo i pravedno, i zato će ostati na životu.’+

17 A sinovi naroda tvojega kažu: ‘Put Jehovin nije prav’,+ ali njihov put nije prav.

18 Ako se pravednik odvrati od pravednosti svoje i počne činiti nepravdu, umrijet će zbog toga.+ 19 A ako se zlikovac odvrati od zla svojega i počne činiti što je pravo i pravedno, zbog toga će ostati na životu.+

20 A vi kažete: ‘Put Jehovin nije prav.’+ Svakome od vas sudit ću prema putevima njegovim,+ dome Izraelov.”

21 Dvanaeste godine našega izgnanstva, desetoga mjeseca, petoga dana u mjesecu, došao mi je bjegunac iz Jeruzalema+ i rekao: “Grad je pao!”+

22 A ruka se Jehovina spustila na mene uvečer prije dolaska toga bjegunca+ i Bog je otvorio usta moja prije nego što je ovaj ujutro došao k meni. I tako su se otvorila usta moja, te više nisam bio nijem.+

23 I došla mi je riječ Jehovina: 24 “Sine čovječji, oni koji žive u tim mjestima opustošenim+ govore za zemlju Izraelovu: ‘Abraham je bio sam, pa je zaposjeo ovu zemlju,+ a nas je mnogo — nama je ova zemlja dana u posjed.’+

25 Zato im reci: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Vi jedete meso s krvlju+ i oči svoje podižete prema odvratnim idolima* svojim+ i krv prolijevate.+ Kako biste mogli posjedovati zemlju ovu?+ 26 Na mač se svoj oslanjate.+ Gadosti činite+ i svatko obeščašćuje ženu bližnjega svojega.+ Kako biste mogli posjedovati zemlju ovu?”’+

27 Ovako im reci: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Tako ja živ bio, oni koji žive u mjestima opustošenim past će od mača,+ onoga koji je u polju dat ću zvijerima za hranu,+ a oni koji su u utvrdama i pećinama+ pomrijet će od pošasti. 28 Pretvorit ću zemlju ovu u pustoš,+ u pustinju, i nestat će ponosa i sile njezine+ i opustjet će gore Izraelove+ te nitko neće njima prolaziti. 29 I tada će znati da sam ja Jehova, kad zemlju pretvorim u pustoš,+ u pustinju, zbog svih gadosti koje su učinili.”’+

30 A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvojega pričaju jedan drugome uza zidove i na vratima kućnim,+ pričaju jedan drugome, svaki bratu svojemu, govoreći: ‘Dođite, molim vas, da čujemo kakva je to riječ došla od Jehove!’+ 31 I dolaze k tebi kao na zbor narodni te sjedaju pred tebe kao narod moj,+ i slušaju riječi tvoje, ali ih ne izvršuju,+ jer ustima svojim izriču želje pohotne i srce njihovo ide za dobitkom nepravednim.+ 32 I gle, ti si im kao pjesma ljubavna, kao pjevač lijepa glasa koji na žicama dobro svira.+ Slušaju riječi tvoje, ali ih nitko od njih ne izvršuje.+ 33 A kad se sve to ispuni — a ispunit će se+ — tada će znati da je prorok bio među njima.”+