Marko

7 I skupili su se oko njega farizeji i neki pismoznanci koji su došli iz Jeruzalema.+ 2 Vidjeli su da neki njegovi učenici jedu nečistim rukama, to jest da ih ne peru prema obredu.+ 3 A farizeji i svi Židovi ne jedu ako ne operu ruke do lakta, držeći se predaje svojih starih. 4 Kad se vrate s tržnice, ne jedu ako se ne očiste škropeći se vodom. Ima još mnogo toga čega se zbog predaja+ drže: obrednog pranja* čaša, vrčeva i bakrenog posuđa.+ 5 Zato su ga ti farizeji i pismoznanci upitali: “Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji naših starih, nego jedu a da nisu oprali ruke prema obredu?”+ 6 A on im je rekao: “Dobro je Izaija prorokovao o vama, licemjeri, kad je napisao:+ ‘Narod me ovaj poštuje usnama svojim, ali srce mu je daleko od mene.+ 7 Uzalud me štuju, jer su učenja koja naučavaju zapovijedi ljudske.’+ 8 Ostavljate zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.”+

9 Još im je rekao: “Lukavo ukidate zapovijed+ Božju da biste sačuvali svoju predaju. 10 Naprimjer, Mojsije je rekao: ‘Poštuj oca svojega i majku svoju’+ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka se pogubi’.+ 11 A vi kažete: ‘Ako čovjek kaže ocu ili majci: “Što god imam, a čime bih ti mogao pomoći, to je korban+ (to jest određeno je za dar+ Bogu)...”’ 12 Time mu više ne dopuštate da išta učini za oca ili majku.+ 13 Tako obezvređujete riječ Božju+ svojom predajom koju ste prenijeli drugima. I još mnogo toga+ sličnog činite.” 14 Tada je opet pozvao narod k sebi i rekao im: “Poslušajte me svi i razumijte!+ 15 Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego ono što iz čovjeka izlazi, to ga onečišćuje.”+ 16* ——

17 A kad je otišao od naroda i ušao u kuću, njegovi su ga učenici upitali za smisao usporedbe.+ 18 I rekao im je: “Zar ni vi ne razumijete?+ Ne znate li da čovjeka ne može onečistiti ništa što izvana ulazi u njega, 19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu, te izlazi u zahod?”+ Tako je sva jela proglasio čistima.+ 20 Još je rekao: “Ono što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.+ 21 Jer iznutra, iz srca ljudskog,+ izlaze zle misli: bludništva,+ krađe, ubojstva,+ 22 preljubi, lakomost,+ zloba, prijevara, besramnost,+ zavidno* oko, hula, oholost, nerazumnost. 23 Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”+

24 I ustao je i otišao odande u krajeve tirske i sidonske.+ Ušao je u kuću i nije htio da itko sazna da je ondje. Ali nije mogao proći neopaženo,+ 25 nego je odmah za njega čula žena čija je kćerkica bila opsjednuta nečistim duhom, pa je došla i pala ničice pred noge njegove.+ 26 Ta je žena bila Sirofeničanka grčkog porijekla. I molila ga je da istjera demona iz kćeri njezine.+ 27 Ali on joj je rekao: “Pusti da se najprije nasite djeca, jer nije u redu uzeti kruh djeci+ i baciti ga psićima!”+ 28 A ona mu je rekla: “Da, gospodine, ali i psići ispod stola jedu od mrvica+ dječjih.”+ 29 Nato joj je rekao: “Zato što si to rekla, idi! Demon je izašao iz kćeri tvoje.”+ 30 I otišla je kući i našla+ dijete kako leži na krevetu, a demon je bio izašao.

31 A kad se vraćao iz krajeva tirskih, išao je preko Sidona do Galilejskog mora kroz područje Dekapolisa.*+ 32 Tamo su mu doveli gluhog čovjeka sa smetnjom u govoru i molili su ga da položi ruke na njega.+ 33 On ga je uzeo nasamo iz mnoštva i stavio mu svoje prste u uši, a zatim je pljunuo i dotaknuo mu jezik.+ 34 Pogledao je u nebo+ i duboko uzdahnuo+ te mu rekao: “Effata”, to jest: “Otvori se!” 35 Tada su mu se otvorile uši+ i razriješila se sveza jezika njegova, te je počeo pravilno govoriti. 36 A Isus im je zabranio da ikome govore o tome,+ ali što im je više branio, to su oni više o tome govorili.+ 37 I silno su se divili+ i govorili: “Sve dobro čini. Gluhima daje da čuju i nijemima da govore.”+