Postanak

32 Kad je Jakov otišao svojim putem, u susret su mu došli Božji anđeli. 2 Čim ih je ugledao, Jakov je rekao: “Ovo je Božji tabor!” Zato je to mjesto nazvao Mahanajim*.

3 Tada je Jakov poslao pred sobom glasnike k svom bratu Ezavu u zemlju Seir,+ odnosno u Edom.+ 4 I zapovjedio im je: “Ovako recite mom gospodaru Ezavu: ‘Tvoj sluga Jakov poručuje ti: “Dugo sam živio* kod Labana i ostao sam kod njega sve do sad+ 5 te sam stekao goveda, magaraca, ovaca, slugu i sluškinja.+ Sve ti to javljam, gospodaru moj, da bih stekao tvoju naklonost.”’”

6 Poslije nekog vremena glasnici su se vratili Jakovu i rekli: “Bili smo kod tvog brata Ezava. On ti ide u susret s 400 ljudi.”+ 7 A Jakov se jako uplašio i zabrinuo.+ Zato je ljude koji su bili s njim te sitnu stoku, goveda i deve razdijelio u dva tabora. 8 Rekao je: “Ako Ezav napadne jedan tabor, drugi će tabor uspjeti pobjeći.”

9 Potom je Jakov rekao: “O, Bože mog djeda Abrahama i Bože mog oca Izaka! O, Jehova, ti koji si mi rekao: ‘Vrati se u svoju zemlju i k svom rodu, i ja ću ti činiti dobro’,+ 10 ja nisam vrijedan sve te ljubavi* i vjernosti koju si pokazao svom sluzi.+ Naime, kad sam prešao Jordan, imao sam samo štap, a sad imam dva tabora.+ 11 Molim te,+ izbavi me od mog brata Ezava jer se bojim da ne dođe i ne napadne mene+ i majke s djecom. 12 A ti si mi rekao: ‘Zaista ću ti činiti dobro i umnožit ću tvoje potomstvo da ga bude kao morskog pijeska, kojeg ima tako mnogo da se ne može izbrojiti.’”+

13 I ondje je prenoćio. Potom je od svog imetka uzeo za dar svom bratu Ezavu+ 14 200 koza, 20 jaraca, 200 ovaca, 20 ovnova, 15 30 deva s njihovim mladima, 40 krava, 10 bikova, 20 magarica i 10 magaraca.+

16 Zatim je stado po stado predavao svojim slugama i govorio im: “Pođite ispred mene i prijeđite rijeku. Držite razmak među stadima.” 17 Tada je prvom sluzi zapovjedio: “Ako te sretne moj brat Ezav pa te upita: ‘Tko je tvoj gospodar, kamo ideš i čije je ovo stado pred tobom?’ 18 ti mu reci: ‘Moj je gospodar tvoj sluga Jakov. Ovo je dar koji on šalje mom gospodaru Ezavu,+ a evo i on sam ide za nama.’” 19 A i drugom i trećem sluzi i svima koji su išli za stadima zapovjedio je: “Tako recite Ezavu kad ga sretnete. 20 I još mu recite: ‘Evo tvoj sluga Jakov ide za nama.’” Naime, mislio je: “Ako ga umirim darom koji mu šaljem ispred sebe,+ možda će me srdačno dočekati kad dođem pred njega.” 21 Tako su njegovi sluge s darovima prešli rijeku, a on je ostao onu noć u taboru.

22 Još iste noći on je ustao, uzeo svoje dvije žene,+ svoje dvije sluškinje+ i svojih 11 sinova te prešao Jabok+ preko gaza. 23 Tako ih je preveo preko rijeke* te je prenio sve drugo što je imao.

24 Na koncu je Jakov ostao sam. Tada se pojavio neki čovjek i hrvao se s njim sve dok nije svanula zora.+ 25 Kad je čovjek vidio da ne može nadvladati Jakova, uhvatio ga je za bedro blizu kuka, pa se Jakovu iščašio kuk dok se hrvao s njim.+ 26 Tada je čovjek rekao: “Pusti me jer sviće zora!” Ali Jakov mu je odvratio: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.”+ 27 Nato ga je on upitao: “Kako ti je ime?” “Jakov”, odvratio je. 28 A on mu je rekao: “Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael*,+ jer si se borio s Bogom+ i s ljudima i na kraju si pobijedio.” 29 A Jakov mu je kazao: “Molim te, reci mi kako ti je ime!” Ali on je rekao: “Zašto pitaš kako mi je ime?”+ Nato ga je ondje blagoslovio. 30 Zato je Jakov nazvao to mjesto Peniel*+ i rekao: “Vidio sam Boga licem u lice, a ipak sam ostao živ*.”+

31 I sunce je već izašlo kad je prošao Penuel*. Hramao je zato što mu je kuk bio iščašen.+ 32 Tako Izraelci do danas ne jedu tetivu* koja se nalazi na kuku jer je anđeo uhvatio Jakova za bedreni zglob na mjestu na kojem se nalazi tetiva.