Psalmi
Ravnatelju, za jedutun*.+ Davidova pjesma.
Imat ću brnjicu na ustima+
sve dok zlotvor bude pored mene.”
2 Bio sam nijem i nisam ni glasa pustio,+
šutio sam čak i o onom što je dobro,
ali silna je bila* moja bol.
3 Srce mi je usplamtjelo u grudima.
Dok sam razmišljao*, u meni je sve gorjelo.
Tada sam rekao:
Pomozi mi da uvidim kako mi je život prolazan.
Svaki je čovjek, koliko god se činio jakim, samo dah.+ (Sela)
6 Uistinu, svaki čovjek prolazi kroz život poput sjene.
Uzalud se muči.
Zgrće imetak, a ne zna tko će uživati u njemu.+
7 Čemu se onda mogu nadati, Jehova?
Ti si mi jedina nada.
8 Izbavi me od svih mojih prijestupa.+
Ne daj da mi se bezumnik ruga.
10 Ukloni od mene nevolju koju si mi nanio.
Iznemogao sam jer me tvoja ruka udara.
11 Ti ukoravaš čovjeka tako što ga kažnjavaš za njegove prijestupe,+
uništavaš ono što mu je dragocjeno kao što moljac izjeda tkaninu.
Doista, svaki je čovjek samo dah.+ (Sela)
Nemoj zanemariti moje suze!
13 Nemoj me više gnjevno gledati, da se razvedrim
prije nego što umrem i više me ne bude.”