Nehemija

2 U mjesecu nisanu*, dvadesete godine+ vladavine kralja Artakserksa,+ vino je stajalo pred njim, a ja sam, kao i obično, uzeo vino i dao ga kralju.+ No nikad prije nisam bio tužan pred njim. 2 Zato me kralj upitao: “Zašto ti je lice tužno, a nisi bolestan? To nije ništa drugo nego tuga u srcu.” A ja sam se jako uplašio.

3 Tada sam rekao kralju: “Živio kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad grad u kojem su pokopani moji preci leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena.”+ 4 Kralj me upitao: “Što bi htio učiniti?” Tada sam se pomolio Bogu nebeskom.+ 5 Zatim sam rekao kralju: “Ako je kralju po volji i ako ti je mio tvoj sluga, pošalji me u Judu, u grad u kojem su pokopani moji preci da ga obnovim.”+ 6 A kralj me upitao pred kraljicom, koja je sjedila pored njega: “Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?” Kralju je bilo po volji da me pusti+ i ja sam mu rekao koliko me neće biti.+

7 Još sam rekao kralju: “Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje Prekorječja*+ da mi omoguće siguran prolaz do Jude, 8 a i pismo za Asafa, čuvara Kraljevog perivoja*, da mi da drva za gradnju vrata na Utvrdi+ uz hram, gradskih zidina+ i kuće u kojoj ću živjeti.” I kralj mi ih je dao+ jer je moj dobri Bog bio uz mene*.+

9 I tako sam došao k upraviteljima Prekorječja i dao im kraljeva pisma. A kralj je sa mnom poslao i vojne zapovjednike i konjanike. 10 Kad su za to čuli Horonjanin Sanbalat+ i kraljev službenik* Amonac+ Tobija,+ razljutili su se zbog toga što je netko došao učiniti nešto dobro za izraelski narod.

11 Na koncu sam došao u Jeruzalem. Nakon tri dana 12 ja i nekoliko ljudi ustali smo po noći, ali nikom nisam govorio na što me moj Bog potaknuo* u vezi s Jeruzalemom. A nisam imao druge životinje osim one na kojoj sam jahao. 13 I izašao sam po noći na Dolinska vrata,+ prošao pored Izvora velike zmije i krenuo prema Smetlišnim vratima*.+ Pritom sam pregledavao jeruzalemske zidine, koje su bile srušene, i gradska vrata, koja su bila spaljena.+ 14 Došao sam do Izvorskih vrata+ i do Kraljevog jezerca, ali ondje nije bilo mjesta da prođe životinja na kojoj sam jahao. 15 Ipak, nastavio sam se pod okriljem noći uspinjati strminom koja se uzdiže iz doline*+ i pregledavati zidine. Na kraju sam opet došao do Dolinskih vrata i ušao u grad.

16 A namjesnici+ nisu znali kamo sam išao ni što sam radio, jer dotad još ništa nisam rekao Židovima, ni svećenicima, ni dostojanstvenicima, ni namjesnicima, ni ostalima koji su obavljali posao. 17 Naposljetku sam im kazao: “Vidite da smo u teškom stanju: Jeruzalem leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena. Hajde, obnovimo jeruzalemske zidine, da nam više ne budu na sramotu!” 18 I ispričao sam im kako mi je moj dobri Bog pomogao,+ a prenio sam im i riječi koje mi je kazao kralj.+ Oni su nato rekli: “Hajde, počnimo graditi!” I ohrabrili su jedni druge da prionu na posao.*+

19 Kad su to čuli Horonjanin Sanbalat, kraljev službenik Amonac+ Tobija+ i Arapin Gešem,+ počeli su nam se rugati+ i prezirno govoriti: “Što to radite? Zar se bunite protiv kralja?”+ 20 A ja sam im odgovorio: “Sam Bog nebeski dat će nam da uspijemo,+ a mi, njegovi sluge, počet ćemo graditi. Ali vi nemate ništa s Jeruzalemom, ne polažete prava ni na što u njemu i niste dio njegove povijesti.”+