Djela apostolska
22 “Braćo i očevi, čujte što ću vam sada reći u svoju obranu!”+ 2 Kad su čuli da im se obraća na hebrejskom jeziku, još su se više stišali. A on im je rekao: 3 “Ja sam Židov,+ rođen sam u Tarzu u Ciliciji,+ ali školovao sam se u ovom gradu kod Gamalijela.+ Bio sam poučen da se strogo držim Zakona naših predaka+ i revno sam služio Bogu, kao što i svi vi danas činite.+ 4 Sljedbenike ovog Puta* progonio sam i predavao da budu ubijeni. I muškarce i žene bacao sam u okove te ih odvodio u zatvor.+ 5 O tome mogu posvjedočiti veliki svećenik i cijelo vijeće starješina. Od njih sam čak dobio pisma za našu židovsku braću u Damasku, pa sam se uputio onamo da tamošnje sljedbenike Puta okovane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni.
6 Ali na putu za Damask, kad sam već bio blizu grada, oko podneva me iznenada obasjala jaka svjetlost s neba.+ 7 Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ 8 A ja sam upitao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Glas mi je odgovorio: ‘Ja sam Isus Nazarećanin, kojeg ti progoniš.’ 9 A ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu razumjeli ono što mi je glas govorio. 10 Nato sam upitao: ‘Što da učinim, Gospodine?’ Gospodin mi je odgovorio: ‘Ustani i pođi u Damask. Ondje će ti se reći što sve trebaš činiti.’+ 11 Budući da je ona svjetlost bila toliko jaka da sam oslijepio, moji su me pratioci uzeli za ruku i odveli u Damask.
12 Ondje je živio bogobojazan čovjek po imenu Ananija, koji se držao Zakona i o kojem su dobro govorili svi Židovi koji su ondje živjeli. 13 On je došao k meni, stao pored mene i rekao: ‘Brate Savle, progledaj!’ Istog mi se trena vratio vid i ja sam ga ugledao.+ 14 On mi je rekao: ‘Bog naših predaka izabrao te da upoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika+ i čuješ njegov glas, 15 jer ćeš svim ljudima svjedočiti o njemu i o onome što si vidio i čuo.+ 16 Zašto sad oklijevaš? Ustani, krsti se i očisti se od svojih grijeha+ prizivajući njegovo ime.’+
17 Kad sam se vratio u Jeruzalem+ i molio se u hramu, imao sam viđenje 18 u kojem sam vidio Gospodina kako mi govori: ‘Požuri, smjesta otiđi iz Jeruzalema, jer neće prihvatiti tvoje svjedočanstvo o meni.’+ 19 A ja sam rekao: ‘Gospodine, oni dobro znaju da sam one koji vjeruju u tebe bacao u zatvor i tukao po sinagogama.+ 20 I dok se prolijevala krv tvog svjedoka Stjepana, ja sam to odobravao. Stajao sam ondje i čuvao ogrtače onih koji su ga kamenovali.’+ 21 No on mi je rekao: ‘Idi, jer te šaljem daleko, k drugim narodima.’”+
22 Oni su ga slušali sve do tog trenutka, a tada su počeli vikati: “Uklonite ga s lica zemlje! Takav ne zaslužuje da živi!” 23 Budući da su vikali, zbacivali sa sebe haljine i bacali prašinu u zrak,+ 24 tisućnik je naredio da Pavla odvedu u vojarnu i zapovjedio da ga bičuju dok ne kaže što je učinio jer je htio saznati zašto viču da ga treba ubiti. 25 Ali kad su ga vezali da bi ga bičevali, Pavao je rekao stotniku koji je ondje stajao: “Zar smijete bez suđenja bičevati rimskog građanina?”+ 26 Kad je stotnik to čuo, otišao je tisućniku i javio mu: “Ovaj je čovjek rimski građanin! Što ćeš sad učiniti?” 27 Tada je tisućnik prišao Pavlu i upitao ga: “Reci mi, jesi li ti rimski građanin?” On je odgovorio: “Jesam.” 28 Tisućnik mu je nato rekao: “Ja sam to građanstvo kupio za mnogo novca.” Pavao je odvratio: “A ja sam se s njim rodio.”+
29 Vojnici koji su se spremali staviti ga na muke kako bi ga ispitali istog su trena odstupili od njega. Tisućnik se uplašio kad je saznao da je Pavao rimski građanin, a on ga je bio bacio u okove.+
30 Budući da je tisućnik htio saznati za što Židovi optužuju Pavla, sutradan mu je skinuo okove te je zapovjedio da se skupe svećenički glavari i cijelo Sudbeno vijeće. Tada je izveo Pavla i doveo ga pred njih.+