Izaija

Uzvisujem te, hvalim tvoje ime,

jer učinio si čudesna djela+

– ono što si davno naumio+ –

i time si pokazao da si vjerodostojan*+ i pouzdan.

 2 Jer grad si pretvorio u hrpu kamenja,

utvrđeni grad u ruševine.

Utvrda tuđinca više nije grad,

nikad se više neće obnoviti.

 3 Zato će te moćan narod slaviti,

grad u kojem žive okrutni narodi tebe će se bojati.+

 4 Jer ti si utočište ubogome,

utočište siromahu u njegovoj nevolji,+

skrovište od oluje,

zaklon od vrućine.+

Kad nasilnici navale kao oluja koja udara o zid,

 5 kao vrućina u bezvodnoj zemlji,

ti stišavaš viku tuđinaca.

Kao što sjena od oblaka ublažava vrućinu,

ti prekidaš pjesmu nasilnika.

 6 Jehova nad vojskama na ovoj će gori+ svim narodima pripremiti

gozbu od biranih jela,+

gozbu od izvrsnog vina,

od biranih jela punih moždine,

od izvrsnog, procijeđenog vina.

 7 Na ovoj gori on će uništiti zastirač koji zastire sve narode,

pokrivalo koje pokriva sve narode.

 8 Zauvijek će uništiti smrt,+

Svevišnji Gospodin Jehova obrisat će suze sa svakog lica.+

U njega se uzdamo+

i on će nas spasiti.+

10 Jer Jehovina ruka počivat će na ovoj gori,+

a Moab će biti zgažen na svom mjestu+

kao što se slama gazi na gnojištu.

11 Bog će svojim rukama zamahnuti na njega

kao što plivač zamahuje kad pliva

i oborit će njegovu oholost+

vještim pokretima svojih ruku.

12 Utvrđeni grad s njegovim visokim, sigurnim zidinama

on će oboriti.