1. Ljetopisa
17 Kad je David počeo živjeti u svom dvoru, rekao je proroku Natanu:+ “Ja živim u dvoru od cedrovine,+ a kovčeg Jehovinog saveza nalazi se pod šatorom.”+ 2 Tada je Natan kazao Davidu: “Učini sve na što te srce potiče jer pravi je Bog s tobom!”
3 Ali te je noći Natanu došla Božja objava: 4 “Idi i reci mom sluzi Davidu: ‘Ovako kaže Jehova: “Nećeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam.+ 5 Ja nisam prebivao u kući od dana kad sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjeg dana, nego sam stalno boravio pod šatorom*+ i išao od jednog mjesta do drugog. 6 Dok sam putovao uokolo sa svim Izraelcima, jesam li ikojem od izraelskih sudaca koje sam postavio za pastire svom narodu ikada rekao: ‘Zašto mi niste sagradili kuću od cedrovine?’”’
7 Zato sada ovako kaži mom sluzi Davidu: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Ja sam te uzeo s pašnjaka, od stada koje si čuvao, i postavio te za vođu svom narodu Izraelu.+ 8 Bit ću s tobom kamo god pođeš+ i istrijebit ću pred tobom sve tvoje neprijatelje.+ Stvorit ću ti veliko ime, koje će biti poput imena velikih ljudi na zemlji.+ 9 I pobrinut ću se da moj narod Izrael dobije prebivalište i ondje ću ih naseliti. Oni će živjeti ondje i nitko ih više neće uznemiravati. Zli ljudi neće ih više tlačiti kao što su to činili u prošlosti,+ 10 od dana kad sam počeo postavljati suce svom narodu Izraelu.+ Pokorit ću sve tvoje neprijatelje.+ Ujedno ti javljam: ‘Jehova će utemeljiti tvoju kraljevsku lozu.’
11 Kad ti dođe smrtni čas i kad te sahrane*, nakon tebe postavit ću za kralja tvog potomka, jednog od tvojih sinova,+ i učvrstit ću njegovu kraljevsku vlast.+ 12 On će mi sagraditi dom,+ a ja ću učvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena.+ 13 Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin.+ Njemu neću uskratiti podršku+ kao što sam je uskratio* tvom prethodniku.+ 14 Postavit ću ga da zauvijek sjedi na mom prijestolju, a njegova vlast+ i kraljevska loza trajat će vječno.”’”+
15 Natan je prenio Davidu sve te riječi i cijelo viđenje.
16 Nato je kralj David sjeo pred Jehovu i rekao: “Tko sam ja, Jehova Bože, i po čemu je moja obitelj tako značajna da si dosad toliko učinio za mene?+ 17 I kao da to nije dovoljno, Bože, nego još govoriš što će biti s potomcima tvog sluge u dalekoj budućnosti+ i gledaš na mene kao na čovjeka kojeg treba još više uzvisiti*, Jehova Bože. 18 Što bi ti još tvoj sluga David mogao reći o časti koju mu iskazuješ kad ti tako dobro poznaješ svog slugu?+ 19 Jehova, ti si učinio sva ta velika djela i pokazao koliko si velik zato što ti je stalo do tvog sluge i zato što je to bilo po tvom srcu*.+ 20 Jehova, nitko nije kao ti+ i nitko nije Bog osim tebe+ – sve što smo svojim ušima čuli, potvrđuje to. 21 Koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael?+ Njega si, pravi Bože, oslobodio* kako bi bio tvoj narod.+ Proslavio si svoje ime učinivši velika djela koja izazivaju strahopoštovanje.+ Istjerao si druge narode pred svojim narodom,+ koji si oslobodio iz Egipta. 22 I odredio si da Izrael zauvijek bude tvoj narod,+ a ti si, Jehova, postao njegov Bog.+ 23 Zato sada, Jehova, neka se ispuni obećanje koje si za sva vremena dao u vezi sa svojim slugom i njegovim potomcima. Učini sve kako si obećao.+ 24 Neka tvoje ime bude vječno* i neka se veliča u svu vječnost+ kako bi ljudi govorili: ‘Jehova nad vojskama, Izraelov Bog, uistinu je Bog nad Izraelom!’ Neka kraljevska loza tvog sluge Davida bude čvrsto utemeljena pred tobom!+ 25 Jer ti si, Bože moj, otkrio svom sluzi da ćeš utemeljiti njegovu kraljevsku lozu. Zato se tvoj sluga usudio uputiti tebi ovu molitvu. 26 Doista, Jehova, ti si pravi Bog i ti si svom sluzi dao ovo lijepo obećanje. 27 Molim te, blagoslovi lozu svog sluge i neka ona zauvijek ostane pred tobom. Jer što ti, Jehova, blagosloviš, bit će blagoslovljeno za sva vremena.”