Izaija
17 Ovo je objava protiv Damaska:+
“Damask više neće biti grad,
pretvorit će se u gomilu ruševina.+
2 Aroerski+ gradovi bit će napušteni.
Postat će mjesta na kojima će stada mirno ležati
i nitko ih neće plašiti.
Oni koji preostanu iz Sirije
proći će isto kao i slava Izraelaca”, kaže Jehova nad vojskama.
5 Bit će to kao kad žetelac sakuplja nepožnjeveno žito
i rukom žanje klasje,
kao kad čovjek pabirči klasove u Refaimskoj dolini.+
6 Ostat će samo pabirci,
kao kad se otrese maslina:
na najvišoj grani ostat će samo dvije-tri zrele masline,
a na rodnim granama ostat će ih samo četiri-pet”,+ kaže Jehova, Izraelov Bog.
7 U taj dan čovjek će podignuti oči prema svom Tvorcu, upravit će pogled prema svetom Izraelovom Bogu. 8 Neće podizati oči prema žrtvenicima,+ djelu svojih ruku,+ i neće upravljati pogled prema onom što je načinio svojim prstima, ni prema obrednim deblima* ni prema kadionim stalcima.
9 U taj dan njegovi utvrđeni gradovi bit će kao napušteno naselje u šumi,+
kao grana ostavljena zbog Izraelaca.
Postat će pustoš.
Zato praviš lijepe vrtove
i u njih sadiš tuđe mladice*.
11 Danju brižno ograđuješ svoj vrt,
a ujutro ti sjeme već niče.
Ali žetva će propasti u dan kad dođe bolest i neizlječiva bol.+
12 Slušaj! Uskomešali su se mnogi narodi,
uzburkani su kao more.
Čuje se galama naroda,
bučni su poput huke silnih voda.
13 Narodi će biti bučni poput huke mnogih voda.
Bog će ih prekoriti, pa će pobjeći daleko,
raspršit će se kao pljeva na gori koju raznosi vjetar,
kao čičak uskovitlan u vihoru*.
14 Uvečer će doći strahota.
Prije nego dođe jutro, neprijatelja više neće biti.
To će zadesiti one koji nas pljačkaju,
to će snaći one koji nas plijene.