Maskil. Asafov psalam.+
78 Narode moj, slušaj moj zakon,
prigni uho riječima koje naviru iz mojih usta.
2 Iz mojih će usta izlaziti izreke.
Govorit ću zagonetke iz davnih vremena.+
3 Ono što smo čuli i saznali,
što su nam naši preci pričali,+
4 nećemo kriti od njihovih potomaka.
Pričat ćemo budućem naraštaju+
o Jehovinim hvalevrijednim djelima i njegovoj snazi,+
o čudesnim djelima koja je učinio.+
5 On je dao uredbu Jakovu
i postavio je zakon Izraelu,
zapovjedio je našim precima
da o tome govore svojoj djeci+
6 kako bi za to saznao budući naraštaj,
djeca koja će se roditi.+
A oni su pak trebali govoriti o tome svojoj djeci.+
7 Tada bi se oni uzdali u Boga.
Ne bi zaboravili Božja djela,+
nego bi se držali njegovih zapovijedi.+
8 Tada ne bi bili poput svojih predaka,
koji su bili nepokoran i buntovan naraštaj,+
naraštaj kojem je srce bilo neodlučno+
i koji nije bio vjeran Bogu.
9 Efrajimovci su bili naoružani lukom,
ali povukli su se u dan bitke.
10 Nisu se držali Božjeg saveza+
i nisu htjeli živjeti po Božjem zakonu.+
11 Zaboravili su njegova djela,+
čuda koja je učinio pred njima.+
12 Učinio je čudesna djela pred očima njihovih predaka+
u Egiptu, u soanskom kraju.+
13 Razdvojio je more i proveo ih na drugu stranu,
učinio je da vode stoje poput zida.+
14 Danju ih je vodio oblakom,
a svu noć svjetlošću vatre.+
15 Rascijepio je stijene u pustinji,
dao im je da piju vodu, koje je bilo u obilju.+
16 Potoke je izveo iz litice
i dao je da vode poteku kao rijeke.+
17 Ali oni su mu i dalje griješili,
bunili su se protiv Svevišnjega u pustinji.+
18 Prkosili su Bogu u svom srcu+
tražeći hranu za kojom su čeznuli.
19 Gunđali su protiv Boga
i govorili: “Može li Bog prostrti stol u pustinji?”+
20 On je udario po stijeni,
pa su potekle vode i navrli potoci.+
A oni su rekli: “Može li nam dati i kruha?
Može li svom narodu pribaviti mesa?”+
21 Kad ih je Jehova čuo, razgnjevio se.+
Vatra+ je sišla na Jakova,
Božji je gnjev planuo na Izraela+
22 jer nisu se uzdali u Boga,+
nisu vjerovali da ih on može spasiti.
23 A on je dao zapovijed nebeskim oblacima
i otvorio je vrata neba.
24 Dao je da im za jelo pada mana,
davao im je nebesko žito.+
25 Ljudi su jeli kruh moćnih,+
davao im je toliko da su jeli do sita.+
26 Podignuo je na nebu istočni vjetar
i svojom je silom učinio da zapuše južni vjetar.+
27 I dao je da po njima pada meso kao prašina,
ptice kao morski pijesak.
28 Dao je da padaju usred njegovog tabora,
svuda oko njegovih šatora.
29 A oni su ih jeli i halapljivo gutali.
Dao im je ono što su toliko željeli.+
30 Ali prije nego što su utažili svoju pohlepu,
dok im je hrana još bila u ustima,
31 Bog se jako rasrdio na njih.+
Pobio je njihove najsnažnije ljude,+
pokosio je izraelske mladiće.
32 Unatoč tome oni su još više griješili+
i nisu se uzdali u njegova čudesna djela.+
33 Zato im je okončao dane kao da su dah,+
okončao im je godine iznenadnim strahotama.
34 Ali kad bi god pobio neke od njih, oni bi ga počeli tražiti.+
Vratili bi se Bogu i tražili bi ga,
35 sjetili bi se da je Bog njihova stijena,+
da je svevišnji Bog njihov izbavitelj.+
36 Ali pokušavali su ga obmanuti svojim ustima,
lagali su mu svojim jezikom.
37 Njihovo srce nije mu bilo odano+
i nisu bili vjerni njegovom savezu.+
38 Ali on je bio milosrdan,+
opraštao im je prijestupe i nije ih istrijebio.+
Mnogo je puta obuzdao svoj gnjev+
i nije na njih izlio svu svoju srdžbu.
39 Jer sjetio bi se da su samo ljudi,+
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se puta bunili protiv njega u pustom kraju,+
nanosili mu bol u pustinji!+
41 Uvijek iznova iskušavali su Boga,+
žalostili su svetog Izraelovog Boga.
42 Nisu se sjećali njegove moći
ni dana kad ih je izbavio od protivnika.+
43 Nisu se sjećali kako je činio znakove u Egiptu+
i čuda u soanskom kraju
44 ni kako je vodu u nilskim prokopima pretvorio u krv,+
pa ljudi nisu mogli piti iz svojih potoka.
45 Poslao je na Egipćane rojeve obada da ih izjedaju+
i žabe da im zadaju muke.+
46 Dao je njihove usjeve nezasitnim skakavcima,
plodove njihovog rada jatima skakavaca.+
47 Uništio im je trsove tučom+
i smokve gradom.
48 Predao je njihovu stoku tuči,+
a njihova stada munjama.
49 Sručio je na njih svoj žestoki gnjev,
bijes, srdžbu i nesreću,
poslao je čete anđela koji donose nevolju.
50 Dao je oduška svom gnjevu.
Nije ih poštedio smrti,
predao ih je pošasti.
51 Na koncu je pobio sve egipatske prvorođence,+
prvence koji su se rodili u Hamovim šatorima.
52 Zatim je svoj narod izveo kao ovce+
i vodio ih kao stado kroz pustinju.
53 Vodio ih je i čuvao,
a oni se nisu bojali.+
More je progutalo njihove neprijatelje.+
54 I doveo ih je u svoju svetu zemlju,+
ovaj gorski kraj koji je njegova desnica osvojila.+
55 Protjerao je narode pred njima,+
razdijelio im je nasljedstvo mjernim užetom.+
Naselio je izraelska plemena u njihove domove.+
56 Ali oni su prkosili svevišnjem Bogu i bunili se protiv njega,+
nisu marili za njegove opomene.+
57 Okrenuli su mu leđa i iznevjerili ga kao i njihovi preci.+
Bili su nepouzdani poput nezategnutog luka.+
58 Vrijeđali su ga svojim obrednim uzvišicama,+
izazivali su njegov gnjev svojim rezbarenim kipovima.+
59 Bog je to vidio i silno se razgnjevio,+
pa je posve odbacio Izraela.
60 Naposljetku je napustio svoj šator u Šilu,+
šator u kojem je prebivao među ljudima.+
61 Dao je da ono što predočava njegovu snagu ode u zarobljeništvo,
da njegova veličanstvenost padne u ruke protivniku.+
62 Svoj je narod predao maču,+
žestoko se razgnjevio na svoje vlasništvo.
63 Vatra je progutala njegove mladiće,
njegovim djevojkama nitko nije pjevao svatovske pjesme.
64 Njegovi su svećenici pali od mača,+
a njihove udovice nisu zaplakale.+
65 Tada se Jehova probudio kao iz sna,+
kao junak+ koji se budi nakon mnogo vina.
66 Natjerao je u bijeg svoje protivnike,+
nanio im je vječnu sramotu.
67 Odbacio je Josipov šator,
nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao Judino pleme,+
goru Sion, koju voli.+
69 Učinio je svoje svetište čvrstim poput nebesa,+
poput zemlje koju je postavio da stoji vječno.+
70 Izabrao je Davida,+ svog slugu,
i odveo ga od ovčjih torova,+
71 od dojilica koje je čuvao,
pa ga je postavio za pastira Jakovu, svom narodu,+
za pastira Izraelu, svom vlasništvu.+
72 On ih je čista srca pasao+
i vješto ih je vodio.+