Jošua
5 Kad su svi amorejski+ kraljevi, koji su bili zapadno od Jordana*, i svi kanaanski+ kraljevi, koji su bili uz more, čuli da je Jehova isušio Jordan pred Izraelcima kako bi ga mogli prijeći, jako su se uplašili*+ i posve izgubili hrabrost* zbog Izraelaca.+
2 U to je vrijeme Jehova rekao Jošui: “Napravi kremene noževe i po drugi put obreži+ muške pripadnike izraelskog naroda.” 3 Stoga je Jošua napravio kremene noževe i obrezao je muške pripadnike izraelskog naroda kod Gibeat-Haaralota*.+ 4 Evo zašto ih je Jošua obrezao: Svi muškarci iz naroda koji su izašli iz Egipta, svi muškarci koji su bili sposobni za rat*, pomrli su na putu kroz pustinju nakon što su izašli iz Egipta.+ 5 Svi muškarci koji su izašli iz Egipta bili su obrezani, ali svi oni koji su se rodili dok je narod putovao kroz pustinju nakon izlaska iz Egipta nisu bili obrezani. 6 Izraelci su lutali pustinjom 40 godina,+ dok nije pomro sav narod, odnosno svi muškarci sposobni za rat koji su izašli iz Egipta i koji nisu slušali Jehovu.+ Njima se Jehova zakleo da im neće dati da vide zemlju+ za koju se Jehova bio zakleo našim precima da će nam je dati,+ zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+ 7 U tu je zemlju umjesto njih doveo njihove sinove.+ Njih je Jošua obrezao. Naime, oni su bili neobrezani jer se na putu nikoga nije obrezivalo.
8 Kad su svi muškarci iz naroda bili obrezani, ostali su u taboru i mirovali dok se nisu oporavili.
9 Tada je Jehova rekao Jošui: “Danas sam stao na kraj ruganju koje ste doživljavali od Egipćana*.” Zato je ono mjesto dobilo ime Gilgal*,+ i tako se zove sve do danas.
10 Izraelci su ostali utaboreni u Gilgalu, na pustoj ravnici kod Jerihona, i ondje su proslavili Pashu uvečer četrnaestog dana u mjesecu.+ 11 A sutradan, dan poslije Pashe, počeli su jesti plodove zemlje – beskvasni kruh+ i prženo zrnje. 12 Tog dana kad su počeli jesti plodove zemlje mana se prestala pojavljivati. Tako Izraelci više nisu dobivali manu,+ nego su te godine počeli jesti plodove kanaanske zemlje.+
13 Kad se Jošua približio Jerihonu, podignuo je pogled i pred sobom ugledao čovjeka+ s isukanim mačem u ruci.+ Jošua mu je prišao i upitao ga: “Jesi li na našoj strani ili na strani naših neprijatelja?” 14 On mu je nato rekao: “Ni na jednoj. Ja dolazim kao zapovjednik* Jehovine vojske.”+ Tada je Jošua pun strahopoštovanja pao ničice, licem do zemlje, te mu kazao: “Što moj gospodar ima reći svom sluzi?” 15 A zapovjednik Jehovine vojske odgovorio je Jošui: “Skini sandale sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto!” I Jošua je smjesta to učinio.+